Dvadesettrogodišnjem Karlu P. pozlilo je 13. rujna kasno navečer u obiteljskoj kući u Donjem Lapcu. Nakon što se dvaput onesvijestio, njegovi su roditelji pokušali pozvati Hitnu pomoć, a potom su ga vlastitim automobilom odvezli prema ekipi koja im je krenula ususret iz Korenice
Uslijedilo je 36 sati neizvjesnosti, putovanja između zdravstvenih ustanova i čekanja na pretrage. Mladić je na kraju pomoć potražio i u Splitu, gdje su liječnici zaključili da mu je srce zdravo, a epizoda nesvjestice najvjerojatnije posljedica naglog ustajanja tijekom noći, piše Slobodna Dalmacija.
No, kaže, iskustvo ga je natjeralo da se zapita što bi se dogodilo da je njegovo stanje bilo ozbiljnije.
Hitna mu je krenula ususret
Karlo živi između Podstrane i Donjeg Lapca. Općina na istoku Ličko-senjske županije nema vlastitu ispostavu hitne pomoći, a najbliži punkt pripravnosti vezan je uz Korenicu, udaljenu oko 40 kilometara.
‘Roditelji su odmah zvali Hitnu. Prva tri pokušaja nisu prošla jer uopće nismo imali signal. Kasnije su nam u Hitnoj objasnili da je moguće da signal iz Bosne ometa poziv. Ne znam jesmo li uopće uspjeli dobiti 112, ali 194 smo dobili tek iz trećeg pokušaja. Nakon toga su nas preusmjerili dalje, vjerojatno prema Korenici, odakle su poslali tim hitne pomoći’, govori Karlo.
Roditelji su ga potom automobilom odvezli prema Korenici. S ekipom Hitne susreli su se na cesti između Korenice i Donjeg Lapca.
U vozilu su mu napravili EKG i izmjerili puls te razinu kisika u krvi. Na EKG-u je zabilježena atrijska fibrilacija.
‘Doktor mi je rekao da je to karakteristično za starije ljude i da to za mene, s 23 godine, jednostavno nije normalno. Iskreno su nam savjetovali da idemo u Zadar, jer tamo imaju dežurne kardiologe. U Gospiću, kako su mi objasnili, nema dežurnog kardiologa. Tamo bi me zaprimio internist i promatrao me cijelu noć, sve dok ujutro ne dođe kardiolog. Nakon toga više nismo znali što učiniti: ići prema Gospiću, čekati da nas prvo odvezu tamo, ili odmah krenuti prema Zadru ili Splitu’, govori mladić.
Do bolnice su krenuli posuđenim automobilom
Situaciju je dodatno zakomplicirao nedostatak goriva.
‘Benzinska pumpa u Donjem Lapcu radi samo do podne, a mi smo bili usred noći. Počeli smo računati dokle uopće možemo stići, hoćemo li uspjeti stići do Gospića ili ćemo imati dovoljno goriva za Zadar. Na kraju smo posudili auto od bake i djeda, koji također žive u Donjem Lapcu. Njihovim autom krenuli smo prema Zadru’, ispričao je.
U zadarsku bolnicu stigao je oko 3.17 sati. Ponovno mu je napravljen EKG, ovaj put bez odstupanja, kao i krvne pretrage. Poslan je na snimanje glave i prsnog koša te zadržan na promatranju.
Liječnik koji ga je zaprimio potom je posumnjao da se na snimci nalazi promjena koja bi mogla biti krvna žila, ali i napuknuće lubanje, pa je preporučio CT.
Karlo tvrdi da je satima čekao pretragu.
‘Oko šest sati došao je doktor koji me je zaprimio i rekao da se na snimci vidi neka linearna transparencija. Rekao je da bi to mogla biti krvna žila, ali i napuknuće lubanje, pa bi htio napraviti CT kako bi bio siguran. Ubrzo nakon toga došla je nova smjena i promijenili su se doktori i sestre. Par puta sam pitao medicinske sestre kada ću biti naručen. Svaki put su mi rekle da one s tim nemaju ništa, da će ih iz CT-a pozvati kad se oslobodi mjesto i da je velika gužva. Govorile su mi da sjedim i čekam. I tako sam čekao’, govori.
U međuvremenu ga je pregledala i druga liječnica te zaključila da je, s njezine strane, slobodan. No CT je još čekao.
Oko 13 sati drugi ga je liječnik odlučio otpustiti.
‘Pitao sam ga: ‘Ali, doktore, što je s CT-om? Cijelo jutro čekam CT.’ On me je pitao: ‘Ma koji CT?’Ispalo je da uopće nisam naručen na CT i da nigdje ne piše da mi treba. Rekao sam mu da mi je doktor koji me ujutro zaprimio rekao da moram na CT i da ga cijelo jutro čekam. Na kraju sam došao na red. Napravili su mi CT, a dvadesetak minuta kasnije doktor mi je rekao da je sve u redu i da sam slobodan’, prisjeća se.
Pomoć je na kraju potražio u Splitu
Tijekom boravka u Zadru dobio je temperaturu od 38 stupnjeva, a i dalje ga je boljela glava i bilo mu je mučno. Unatoč tome, nakon urednog CT-a pušten je kući.
Roditelji su ga čekali ispred bolnice.
‘Roditelji su me čekali od tri sata u autu ispred bolnice. Nismo spavali gotovo 36 sati. Razmišljali smo o tome da odmah odemo u Split po drugo mišljenje, ali smo zbog umora ipak krenuli kući’, kaže.
Nakon buđenja više nije imao temperaturu ni glavobolju, ali osjećao je nesigurnost pri hodanju. Zato je ipak otišao na splitsku Hitnu.
U Splitu su mu ponovno napravili EKG i utvrdili da je srce zdravo. Prethodni nalaz, iz vozila Hitne pomoći, pokazalo se, bio je loše snimljen i pogrešno očitan. Liječnici su mu objasnili da se sinkope mogu događati i mladim ljudima, osobito noću pri naglom ustajanju.
Nakon svega, Karlo kaže da ga najviše brine koliko bi situacija bila ozbiljna da se doista radilo o životno ugrožavajućem stanju.
‘Nakon svega što sam prošao, od one noći kada me je otac vozio prema hitnoj preko brda, stvarno više ne znam što bih rekao ni mislio. Kada si toliko daleko i znaš da pomoć ne može doći odmah, osjećaš se potpuno bespomoćno. Samo razmišljaš o tome što bi bilo da ti je stvarno nešto ozbiljno. Dok hitna dođe po tebe i dok te odveze do najbliže bolnice, može biti kasno. I to me najviše plaši’, kazao je.
Na pitanja o slučaju Zavodu za hitnu medicinu i Općoj bolnici Zadar zatraženi su odgovori.
‘Ljut sam i ogorčen’
Karlo smatra da način na koji je organizirana hitna pomoć u Donjem Lapcu pokazuje koliko stanovnici udaljenih krajeva mogu biti ovisni o vlastitom prijevozu.
‘Ljut sam i ogorčen zbog svega što smo prošli. Za političke dužnosnike u ovoj se zemlji može organizirati sve – šalju se zračne snage u inozemstvo, sjećamo se i helikoptera koji je išao po Vasu Brkića. Za strane turiste u japankama koji se popnu na Biokovo također se pronađe helikopter.
A za vlastite građane, koji cijeli život plaćaju zdravstveno osiguranje, nema ni jednog vozila hitne pomoći. To je poruka ljudima u Donjem Lapcu? Da se sami snalaze kad im pozli? Da sjednu u vlastiti auto i voze se preko brda prema hitnoj? Koga je uopće briga za ljude koji ovdje žive’, ističe on.
Scena.ba
