KOGNITIVNI pad prirodan je dio starenja koji se suptilno javlja već u četrdesetima. Do sredine pedesetih, sasvim je normalno da se povremeno nađete nasred sobe pitajući se zašto ste uopće tamo došli. Iako su takvi propusti u pamćenju uobičajeni, nova kineska studija otkrila je da postoje tri ključne dobi u kojima kognitivni pad postaje izraženiji kod svih nas, piše Telegraph.
Ti nagli skokovi, uočeni u 57., 70. i 78. godini, znatno su jači kod nekih ljudi, a razlog je vrlo jednostavan – životni stil, piše časopis Nature Aging. Istraživanje je mjerilo razine 13 proteina u mozgu povezanih s ubrzanim starenjem i neurodegenerativnim bolestima. Zanimljivo, ti vrhunci pada povezani su s velikim životnim promjenama, od hormonalnih padova u srednjoj dobi do utjecaja umirovljenja.
Ključne dobi
Ipak, to ne znači da je njihov utjecaj izvan naše kontrole. Profesorica Barbara J. Sahakian sa Sveučilišta u Cambridgeu i suautorica knjige “Brain Boost” pojašnjava studiju: “Ove ključne dobi u studiji su kada počinjemo primjećivati značajne promjene u mozgu.
U 57. godini radi se o tome koliko smo dobro upravljali fizičkim promjenama koje dolaze sa srednjom dobi i menopauzom; u 70. godini radi se o tome koliko smo dobro održavali stimulaciju mozga u razdoblju prije i nakon umirovljenja, a u 78. godini to je povezano s razinama onih ‘kognitivnih rezervi’ koje smo izgradili izazivajući se da radimo teške stvari.”
“Kao što upravljamo kolesterolom mnogo prije nego što uzrokuje srčani udar, tako i usvajanjem promjena životnog stila najmanje 10 godina prije ovih vrhunaca opisanih u studiji, možemo promijeniti svoju budućnost. To je ključna poruka”, dodaje Sahakian. Ukratko, za zdravlje mozga moramo djelovati sada i planirati unaprijed.
57. godina i debljanje srednje dobi
Do 57. godine mozak se smanjuje, a taj proces započinje već u tridesetima. Smanjenje volumena mozga tada postaje očito zbog smanjenja bijele tvari – mreže živčanih vlakana koja omogućuje komunikaciju između različitih regija mozga. Jednostavnije rečeno, vaša “širokopojasna veza” se usporava.
Ovaj prirodni pad dodatno pogoršava debljanje u srednjoj dobi. Dr. Sabine Donnai, liječnica specijalizirana za dugovječnost, kaže da višak kilograma utječe na funkciju mozga na više načina. “Povezano je sa smanjenim dotokom krvi, a time i smanjenjem hranjivih tvari i esencijalnih masti koje mozak treba, te nakupljanjem otpadnih proizvoda koji se ne iznose.
Tjelesna masnoća je također upalna. Debljina je povezana s oksidativnim stresom, onim nestabilnim atomima kisika koji oštećuju stanice, uključujući neurone.” Nedavna istraživanja također sugeriraju da visok kolesterol može povećati rizik od demencije, stoga je važno pratiti ga na redovitim pregledima.
Što učiniti?
Studije pokazuju da je vježbanje iznimno neuroprotektivno, povećava veličinu hipokampusa i poboljšava pamćenje. Profesorica Sahakian savjetuje: “Vrijeme je da počnete i nastavite vježbati, što ima mnoge prednosti, uključujući gustoću kostiju i prevenciju depresije.
Podaci pokazuju da je bilo koja vježba koja malo podigne vaš puls bolja od sjedilačkog načina života. Dakle, najbolji režim vježbanja je onaj kojeg se možete pridržavati.” Dr. Donnai potiče da svakodnevnim zadacima pristupamo s više žara.
“U svoj dan unosim puno aktivnosti. Hodam po pokretnim stepenicama. Ne koristite ruke kada ustajete. Odgurnite stolicu i ustanite bez korištenja ruku. Nemojte govoriti: ‘Podignite mi to’, recite: ‘Mogu podići tu kutiju, mogu se sagnuti’. Dok obavljate svoje svakodnevne zadatke, budite svjesni aktivnosti koje izazivaju vaše mišiće. Ukratko, nemojte prestati se kretati.”
Ona također preporučuje praćenje razine šećera u krvi, kolesterola i omjera struka i bokova, kao i provjeru hormona. “Uvijek kažem, prestajete s HNL-om (hormonskom nadomjesnom terapijom) onog dana kada želite ostarjeti. Postoje opsežne studije koje podržavaju HNL kao kognitivno-zaštitnu.” Zaključuje: “Naši životni izbori čine 90 posto i rizika i
70. godina i “umirovljenički efekt”
U 70. godini počinje se nakupljati tau protein, najpoznatiji od 13 proteina povezanih s kognitivnim padom. Kora mozga se stanjuje, što dovodi do smanjenja sinaptičkih veza u područjima za razmišljanje i učenje. Smanjuju se i frontalni režnjevi te hipokampus, ključni za više kognitivne funkcije.
U desetljeću koje prethodi sedamdesetoj, neuronski putevi počinju patiti zbog smanjene razine stimulacije. “To je umirovljenički efekt”, kaže profesorica Sahakian. “Oko 60. godine ljudi se malo opuste, možda izbjegavaju izazovne i teške stvari i počnu se oslanjati na iskustvo.” To je, kaže, loša ideja, jer znanstveni dokazi potvrđuju izreku “koristi ili izgubi”.
Ozbiljni faktori rizika
Dr. Donnai savjetuje da se usredotočite na aktivnosti koje razvijaju mozak. “Nemojte se zadovoljiti sudokom i križaljkama; zaista izazovite svoj mozak. Ples u dvorani, učenje jezika, stolni tenis.” Izgradnja kognitivne rezerve – otpornosti mozga na propadanje – može značajno odgoditi početak neurodegeneracije.
Studija iz 2022. pokazala je da čak i osobe koje razviju visoku kognitivnu rezervu do 69. godine mogu smanjiti vjerojatnost pada pamćenja, čak i ako su u djetinjstvu imali niže kognitivne sposobnosti. Profesorica Sahakian ističe da je ovo razdoblje ključno za rješavanje ozbiljnih faktora rizika za demenciju: usamljenosti i socijalne izolacije, koji mogu povećati rizik za 30, odnosno 60 posto.
“Jedna studija je pokazala da se pet od 13 proteina povezanih sa starenjem mozga povećalo kao odgovor na usamljenost.” Druženje i stimulacija su ključni, pa čak i ako se to događa uz piće u pubu. “Puno izravnog društvenog kontakta izuzetno je dobro za starije ljude”, kaže ona.
78. godina i trošenje rezervi
U ovoj dobi volumen mozga i protok krvi dodatno se smanjuju. Nakupljaju se proteini povezani s upalom, a kognitivne rezerve koje ste gradili cijeli život počinju se iscrpljivati. Dr. Donnai savjetuje da neprestano radimo na smanjenju upala.
“To znači dobro jesti, vježbati, opuštati se i izbjegavati šećere i previše stresa. Kronični stres smanjuje dostupnu energiju za bitne funkcije popravka i rasta.” Također upozorava na toksine iz okoliša, poput mikroplastike u ambalaži za hranu i piće.
“Naši detoksikacijski putevi su nevjerojatno učinkoviti, ali su jednostavno preopterećeni brojem različitih kemikalija u toliko mnogo naših svakodnevnih proizvoda”, kaže Donnai.
Unatoč svemu, dr. Donnai ostaje optimistična: “Sve u vezi s našim mozgom usmjereno je na borbu za njegov opstanak. Ako podržavamo svoje tijelo dobrom hranom, ostanemo fizički aktivni i osiguramo si adekvatan san, ne moramo prihvatiti biološki pad koji povezujemo sa starenjem.”
