FRANCUZI ipak nisu dopustili da krajnja desnica dođe na vlast. Nenadano su povjerenje dali francuskoj ljevičarskoj koaliciji na izvanrednim parlamentarnim izborima.
Prema posljednjim podacima, ljevičarska koalicija Nova narodna fronta koju vodi Jean-Luc Melenchon iz Nepokorene Francuske zauzela je 182 mjesta u parlamentu. Macronovi centristi imaju 168 mjesta, a krajnje desno Nacionalno okupljanje Marine Le Pen ima 143 mjesta.
Puhovski: Radikalna desnica nailazi na svoj limit
U prvom krugu, kandidat za premijera RN-a Jordan Bardella osvojio je 34 posto glasova, vjerovalo se da je to dovoljno za 230 do 280 zastupničkih mjesta u Narodnoj skupštini.
Ovom prevratu najviše je kumovalo odustajanje više od 200 kandidata ljevice i Macronovog saveza, kako bi spriječili raslojavanje glasova te osigurali da krajnja desnica ne osvoji najviše mandata.
Politički analitičar Žarko Puhovski za Index je interpretirao rezultate ovih izbora, upravo s naglaskom na njihovo značenje za svijet i Europu.
“Prije svega ovo znači da postaje upitna opća praksa zadnjih mjeseci i godina da se govori o neupitnom desnom trendu u Europi, iako to možda nije ono što je doživjela njemačka social-demokracija sredinom 1960-ih, kad je trend prešao s desnice na ljevicu”, govori.
Ističe kako je ova pobjeda ljevice nedvojbeno rezultat taktičke spretnosti u više-manje implicitnom dogovoru s centrom, ali svejedno može imati strategijski značajne posljedice. Objašnjava kako je posve očito da u sadašnjoj fazi desnica, prije svega radikalna, nailazi na svoj limit.
“Jedna od posljedica bit će ta da će bahatost Europske pučke stranke u Europskom parlamentu biti umanjena, iako sigurno neće nestati, a okupljanje desnice u Europskom parlamentu oko Orbana i društva gledat će se u drugom svjetlu nego prije 48 sati”, rekao je.
Slijede teški pregovori
Sad slijede teški pregovori o formiranju nove vlasti te politička nestabilnost zbog razjedinjenog parlamenta budući da nitko nema potrebnih 289 mandata. Podsjetimo i da je Macron spominjao građanski rat ako krajnja desnica, ali i ljevica dođu na vlast. Ipak, vjerojatan ishod je podjela vlasti, situacija u kojoj bi ljevičari imali svog premijera, što vodi do kohabitacije.
Ljevičarska Nova narodna fronta želi da ih predsjednik zatraži da dođu sa svojim prijedlogom za novog premijera, ističući da su pobijedili na izborima i da imaju pravo formirati vladu. Nagađa se kako Macronov tabor možda ima druge planove – računajući na raspad unutar lijevog saveza, stvoriti blagu lijevo-liberalnu koaliciju i novu vladu.
Sve to situaciju još uvijek čini poprilično nestabilnom, što je posebno važno kroz kontekst EU budući da se snažna vlada u Parizu smatra ključnim stupom stabilnosti EU.
Ovo je bitno za rat u Ukrajini
Da je, recimo, pobijedila krajnja desnica, Ukrajina bi u ratu protiv Rusije bila bitno oslabljena. Bardella je kampanju i temeljio na riječima kako neće dopustiti slanje dalekometnih projektila i francuskih vojnika u Ukrajinu. Najavljivao je i da će ograničiti imigracije i ukinuti pravo na državljanstvo djeci rođenoj u Francuskoj koju su odgajali strani roditelji.
Treba naglasiti kako riječi o debaklu desnice ipak treba uzeti uvjetno. Istina jest da je Nacionalno okupljanje ostvarilo lošiji rezultat od onog koji se očekivao nakon prvog kruga, ali i dalje ima strahovit uspon u odnosu na izbore 2022. godine, kad su imali 89 mandata.
“Plima raste. Ovaj put nije porasla dovoljno visoko, ali nastavlja rasti i naša je pobjeda samo odgođena”, riječi su Marine Le Pen.
Što nudi ljevica?
Što ljevica može ponuditi Francuskoj? Radi se o zapravo ljevičarskom savezu socijalista, zelenih, komunista i stranke Nepokorena Francuska, osnovanom nakon što je predsjednik Emmanuel Macron raspisao prijevremene parlamentarne izbore 9. lipnja.
Zajednički program uključuje smanjenje dobi za odlazak u mirovinu, povećanje plaća u javnom sektoru te širenje socijalne pomoći, povećanje minimalne plaće za 14 posto te zamrzavanje cijena osnovnih prehrambenih artikala i energije.
Komunisti došli na vlast
Panika zbog dolaska desnice na vlast dovodi tako na vlast Francusku komunističku partiju.
“Komunisti su se posljednjih nekoliko godina rascijepili na pitanju podrške Melenchonu kao stalnom, nezajažljivom kandidatu na predsjedničkim izborima, i to gotovo na pola. Na jednoj su strani bili hibernirani kadrovi iz 1960-ih i 1970-ih godina (još uvijek osviješteno nose odijela krojena po modelu sovjetske robne kuće Gum).
A s druge strane su se pojavili novi ljudi, ali opet pretežito intelektualci i intelektualke, dok je razmjerno mali broj novih funkcionera i funkcionerki proizašao iz sindikalnog pokreta, odnosno radničke sredine”, govori Puhovski za Index.
Stranku vodi Fabien Roussel, čovjek kojeg nazivaju “omiljenim komunistom desnice” budući da najčešće kritizira upravo ljevicu. Roussel je tako nepokolebljivi pristaša nuklearne energije, omalovažava woke kulturu, izražava, primjerice, podršku lovcima i policiji.
Njegovo objašnjenje zašto su plavi ovratnici okrenuli leđa ljevici dosta je jednostavno. Smatra kako ljevicu više nije briga za probleme radničke klase, a za one kojima nije lako dati glas komunistima govori: “Ne morate biti komunist da biste glasali za Fabiena Roussela.”
Čovjek je, uglavnom, učinio francuske komuniste bitnima, barem do te mjere da mogu doći na vlast kroz širi ljevičarski savez.
Što očekivati oko podrške Ukrajini?
Što se tiče vanjske politike, Melenchon je još sinoć, nakon pobjede na izborima, kazao da bi Francuska trebala priznati palestinsku državu. “Ljevičarska vlada će što prije priznati Palestinu, moramo zaustaviti genocid i strahote koje se događaju u Gazi”, poručio je.
Oko podrške Ukrajini, Euronews podsjeća kako je to pitanje ono koje bi moglo narušiti jedinstvo Nove narodne fronte budući da je Melenchon zagovornik francuske vojne nesvrstanosti, ujedno i osoba koja se protivila slanju sofisticiranog oružja u Kijev.
Laetitia Langlois, znanstvenica na Sveučilištu u Angersu, podsjetila je na ulogu Socijalističke stranke lijevog centra i njezinog vođu Raphaela Glucksmanna kao velikog zagovaratelja pomoći Ukrajini.
“Mislim da unutar zemlje postoji konsenzus oko potpore Ukrajini i obrane vrijednosti demokracije protiv agresivne i tiranske zemlje. Mislim da bi bilo teško držati poziciju unutar vlade koja bi dovela u pitanje francusku potporu Ukrajini kakva trenutno stoji”, dodala je.
“Jasno je da će vojni aspekt europske situacije ostati nepromijenjen jer jedina snaga u Francuskoj koja bi mogla pokušati sabotirati vojne napore na ukrajinskoj strani je poražena, a iznad svega se čini jako važnim to da se pokazalo kako lijevo-liberalna moralna panika zbog naleta desnice može imati i negativne posljedice”, kazao je Puhovski za Index.
“Nastavlja se trend slabljenja Pariza i Berlina”
Puhovski dodaje kako mu se čini da će se na razini Europske unije nastaviti trend slabljenja supremacije Berlina i Pariza jer će Macron, premda nije u potpunosti poražen, ipak biti srednjoročno apsorbiran unutarnjim poslovima, a njemačka koalicija više-manje je na aparatima.
“Istovremeno, talijanska je pozicija u Europi u sjenci rijetkih, ali temeljitih neofašističkih eskapada gđe Meloni, Španjolska je vladajuća konstrukcija zauzeta tangom na rubu, Poljska još uvijek nije riješila pitanja svjetonazorske dominacije unutar nacije pa bi konačno moglo doći doba malih država u EU, barem za neko vrijeme”, govori.
Što se tiče ljevice, govori da je savez u sjenci “jednog spektakularnog političara”, Jean-Luc Melenchona.
“On i u boljem i lošijem smislu inkorporira lijevi populizam, a iza sebe ima veoma dezinficiranu ljevicu socijalističke stranke, dobro organiziranu, ali pretežno elitistički nastrojene zelene i komunističku stranku, koja možda jedina u Europi, ne računajući šire područje Graza u Austriji, danas djeluje bez kompleksa”, rekao je.
“Macron ne može funkcionirati s Melenchonom”
Dodao je kako bi pregovori mogli biti svedeni na to da se umjesto Melenchona nađe druga osoba i objasnio da “Macron s njim ne može ni na koji način funkcionirati”.
“Moguće da se dosadašnji premijer Gabriel Attal doslovce prošverca u poziciju obnavljanja funkcije, tim više što bi se s tim omogućilo pariranje nedvojbenoj privlačnosti Jordana Bardelle, mladalačkog kandidata Marine Le Pen”, dodaje.
Može li i ljevica biti opasna po društvo?
Ako se povedemo logikom da nijedan ekstrem nije dobar, može li krajnja ljevica biti također opasna u nekim dijelovima obnašanja vlasti koliko bi to bila krajnja desnica?
“Uvriježena je zdravorazumska formula koja potječe od Aristotela, a svodi se na idealiziranje zlatne sredine. Nekad davno su kondukteri u tramvajima funkcionirali po obrascu gurni jedne lijevo, druge desno, a sredina neka ide ‘malo naprijed, molim’. I to se pokušava promovirati i u Francuskoj.
Centar je doživio neuspjeh, desnica je kod većine ocijenjena kao opasnost po republiku, a ako se doista radi o “spasu republike”, moguće da će trebati progutati i nešto s ljevičarskog menija, čak i ako ne bi bilo prihvaćeno za Michelinove zvjezdice.
Koliko god bio prononsirani ljevičar, Thomas Piketty je dovoljno ugledno ime da njegova nedavna ocjena ekonomskog programa Nepokorene Francuske kao realističnoga ima neku težinu”, zaključio je.
Scena.ba
