Pauk lovac pronađen u Queenslandu, Australija, okrunjen je za najbržeg pauka na svijetu, prema globalnoj studiji o sposobnosti sprinta pauka.
Trenutačno službeni svjetski rekord drži marokanski flic-flac pauk (Cebrennus rechenbergi) koji može postići brzinu od 1,7 metara u sekundi kada se preplaši, koristeći pokret kotrljanja i prevrtanja. Ali neki stručnjaci smatraju da je to netočno, prenosi Independent.
Rekorder nije najbrži
„Flic-flac je posebna vrsta kretanja“, kaže Jonas Wolff sa Sveučilišta u Greifswaldu u Njemačkoj. „Ne trči i radi to samo nizbrdo po pješčanim dinama”.
Da bi dobili sveobuhvatnu sliku brzine trčanja kod pauka, Shreyas Kuchibhotla s Imperial Collegea u Londonu i njegove kolege, uključujući Wolffa, prikupili su 162 žive vrste pauka tijekom terenskog rada diljem Velike Britanije, Sjeverne Amerike, južne Europe i Australije, zajedno s desecima uzoraka nabavljenih iz trgovina kućnih ljubimaca.
Svaki od njih je pažljivo izvagan, a zatim testiran na brzinu na papiru formata A4 ili A3, u pokušaju da se razumije biomehanika što većeg broja vrsta.
Većina vrsta je nagovorena na trčanje nježnim dodirivanjem kistom, ali druge nisu bile toliko kooperativne, kaže Kuchibhotla. „Ovaj bi projekt bio završen za mjesec dana da pauci mogu razumjeti engleski“, kaže on. „Tarantule nisu stvorene za trčanje; one bi mnogo radije stajale na mjestu, pa su morale biti potaknute mlazovima komprimiranog zraka”.
Kuchibhotla i njegove kolege također su prikupili snimke brzine još 96 vrsta koje su napravili drugi istraživački timovi. Pauku lovcu iz džungle (Heteropoda jugulans) od 3 grama izmjerena je brzina od 3,59 metara u sekundi, što su zabilježili Christofer Clemente i njegove kolege sa Sveučilišta Sunshine Coast u Australiji.
“Praktički se teleportirao preko arene”
Ovi pauci mogu postići tako velike brzine jer su „relativno veliki što se tiče pauka, ali ne dovoljno veliki da im težak zadak preoptereti noge“, kaže Clemente.
Općenito, veći pauci su obično brži, ali neki su mnogo brži nego što se očekivalo s obzirom na njihovu veličinu. Najveće iznenađenje bio je narančasti pauk goblin (Oonops pulcher), koji teži samo 0,1 miligram, ali se kretao brzinom od preko 20 centimetara u sekundi. „Ništa me nije moglo pripremiti na to kako se praktički teleportirao preko arene“, kaže Kuchibhotla.
David Labonte, član tima na Imperialu, kaže da je brzina, u načelu, u potpunosti određena fizikom. Ali, način života, poput strategija lova, pokreće evoluciju ekstremnih anatomskih i fizioloških prilagodbi, kaže on.
„Gepard, recimo, lako pretrči većinu pasa slične veličine. To je, naravno, zato što je njegov način života učinio ovu brzinu korisnom, ali je i dalje diktirana fizikom“, kaže Labonte.
Nakon što su uzeli u obzir i veličinu tijela i zajedničko podrijetlo, zaključak tima je da je brzo trčanje povezano s relativno duljim nogama, ali ne i s vitkošću nogu ili, iznenađujuće, s tim živi li pauk svoj život naopako ili ne.
Leanda Mason sa Sveučilišta Edith Cowan u Perthu, Australija, kaže da duge noge izgledaju kao „brzinski alat“ pauka. „Lovac je taj koji ulazi u knjigu rekorda, ali dublje otkriće je da brzinu pauka oblikuje arhitektura nogu i evolucijska povijest, a ne samo veličina ili to plete li pauk mrežu“, kaže Mason.
Scena.ba
