Uragani se odavno dijele po kategorijama ‘posloženim’ po Saffir-Simpsonovoj skali, razorne tropske oluje mjere se po brzini vjetra, a najjača, peta kategorija obuhvaća vjetar veći od 252 kilometra na sat. No, klimatski znanstvenici zbog sve strašnijih oluja sada predlažu nadopunu, uvođenje kategorije 6.
Ovu skalu američki National Hurricane Center koristi već više od pola stoljeća, kako bi predvidjeli potencijalne štete nastale od uragana.
Najniža, prva kategorija uragana tako obuhvaća vjetar brzine 119-153 kilometra na sat, a onda se postepeno pojačava. Na sličan način brzina vjetra mjeri se i Beaufortovom skalom, najjači 12. stupanj donosi vjetar brži od 118 kilometara na sat.
Hrvatska, posebno priobalje, izložena je i jačim vjetrovima, ali za razliku od uragana, orkana, tajfuna i koje god drugo ime izaberete za jake oluje, bura nije stalni vjetar i rekordi se obično bilježe s udarima, pa ni razornost nije kao u tropima.
Službeno najjači udar bure zabilježen je 21. prosinca 1998., na Masleničkom mostu bura je u jednom trenutku udarila brzinom od 248 kilometara na sat. Drugi na toj vječnoj listi zabilježen je na Paškom mostu (234,72 km/h), a treći na Krčkom mostu s 221,8 kilometara na sat. No, neslužbeno se kao najjači vodi udar na biokovskom vrhu Sveti Jure iz veljače 2020., kad je tamošnja postaja izmjerila 270 kilometara na sat.
Kako je objasnio klimatolog Michael Wehner iz Berkeley Laba, porast temperature svjetskih oceana donosi sve intenzivnije i razornije uragane, pa je dostatnost današnje Saffir-Simpsonove skale dovedena u pitanje. U časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) on je sa suradnicima objavio članak u kojem razmatraju hipotetsku kategoriju 6, s vjetrom bržim od 192 milja na sat, odnosno 308 kilometara na sat.
‘Motivirala nas je želja da razmotrimo može li otvorenost gornje granice na Saffir-Simpsonovoj skali donije potcjenjivanje opasnosti i i kako to potcjenjivanje postaje sve problematičnije u sve toplijem svijetu’, izjavio je Wehner nakon objave članka.
Proučavajući podatke prikupljene od 1980. do 2021. našli su pet uragana koji bi spadali u šestu, najjaču kategoriju uragana, i svi su se dogodili u posljednjih devet godina.
Osim proučavanja povijesnih podataka, znanstvenici autori članka analizirali su i simulacije kako bi zatopljenje moglo utjecati na jačanje uragana. Njihov model pokazao je da bi zatopljenje od samo dva stupnja u odnosu na predindustrijsko doba za 50 posto moglo povećati opasnost od uragana šeste kategorije kod Filipina, odnosno dvostruko u Meksičkom zaljevu. Po istom modelu, najveći rizik od ovakvih oluja može se očekivati u te dvije regije, te jugoistočnoj Aziji.
‘Čak i uz nešto niže zatopljenje, ono od 1,5 stupnjeva zadanih Pariškim sporazumom do kraja stoljeća, simulacija predviđa povećanu opasnost od oluja šeste kategorije’, kaže Wehner.
Jasno, štete od uragana ne mogu se mjeriti samo ovom skalom, jer one ovise i o razvijenosti pogođenog područja, načinu gradnje i drugim faktorima, ali je skala neophodna kao upozorenje stanovništvo na nadolazeću opasnost. A ona je sve veća.
Scena.ba
