Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uputio je sućut povodom smrti povratnika Marka Mišića, porušivši da zapaljiva retorika i stvaranje osjećaja straha kod ljudi sigurno ne doprinose izgradnji društva kakvo želimo.
– Ovaj nemili događaj, kao i sve češći napadi na povratnike te sve učestalije nasilje, o kojem gotovo svakodnevno čitamo i slušamo u sredstvima društvenih komunikacija, snažan su poziv i opomena odgovornim u društvu i institucijama, da poduzmu neophodne mjere kako bi se osigurao pravedan mir, poštivanje privatnog vlasništva svakog pojedinca u svakom dijelu Bosne i Hercegovine te uvjeti u kojima će se svako osjećati sigurno u svom domu – naglasio je nadbiskup.
Dopredsjednik Republike Srpske Davor Pranjić uputio je sućut obitelji povratnika Marka Mišića, poručivši kako će učiniti sve što je u njegovoj nadležnosti da se ovako nešto ne ponovi te da počinitelji budu adekvatno kažnjeni.
– Marko Mišić je stradao štiteći svoju imovinu, a posebno je teško saznati da je riječ o povratniku koji je iznova počeo graditi svoj život – priopćeno je iz Ureda dopredsjednika Republike Srpske.
Kako se navodi, institucije su odradile svoj dio posla privodeći odgovorne, no samo se savremenom i preventivnom akcijom nikada ne može spriječiti da se ovako nešto i nigdje ne ponovi.
– Želim da se smirim i koristim te im poručujem kako su im moja vrata otvorena za pomoć i podršku, koja je neophodna u ovom teškom trenutku – rekao je Pranjić.
Marko Mišić, povratnik u Derventu, preminuo je jučer u bolnici u Slavonskom Brodu od povreda koje su mu nanijeli napadači 12. oktobra.
U napadu prije nešto više od mjesec dana 68- godišnji Mišić zadobio je povrede glave, grudnog koša, povrijeđena su mu i pluća, slomljena rebra. Sve zbog onog na što mještani, povratnici prije svega, godinama ukazuju, na šumokradice s kojima nadležni nikako da se obračunaju, a koji najčešće napadaju imovinu povratnika kojih je u ovom kraju jako malo.
Napadači na povratnike u RS-u postaju sve brutalniji i bezobzirniji. Ohrabreni su politikom nekažnjavanja koju provodi vlast Milorada Dodika.
Slučaj nesretnog čovjeka, koji je pretučen i podlegao od zadobijenih povreda, samo je jedan u nizu napada na povratnike u RS-u i uskoro će nažalost postati tek puka statistika, a napadači neće biti otkriveni ili će biti minimalno kažnjeni. Do sada na meti su uglavnom bili povratnici Bošnjaci čiji su slučajevi također adaktirani i sporedna stvar.
Ovoga puta napadači su ubili povratnika Hrvata.
Onaj koji se predstavlja najvećim zaštitnikom Hrvata u BiH, Dragan Čović nijednom se nije oglasio povodom ovog brutalnog ubistva, niti se udostojio posjetiti porodicu Mišić. Za njega jednostavno Hrvati koji nisu u njegovoj interesnoj sferi ne postoje.
Ni jučer, a ni danas se nije udostojio preko društvenih mreža barem oglasiti i izraziti sućut porodici ubijenog. Umjesto toga pohvalio se posjetom Zagrebu i razgovorom s državnim sekretarom Centralnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonkom Milasom.
– Toliko ste emocija iznijeli ovdje sad kada ste govorili, svi vam na tome mogu samo zavidjeti. Ono što vas moram zamoliti, uz čestitke na onom što vi radite ovdje, s više ili manje uspjeha, ostavite dovoljno otvorena vrata i za druga dva konstitutivna naroda, pa između ostalog i za hrvatski narod onoliko koliko to Ustavom BiH i RS pripada ovom narodu. To je preznačajna poruka i za taj mali broj ljudi koji je ostao ovdje – – kazao je lider HDZ-a BiH prije godinu dana u obraćanju zastupnicima Narodne skupštine RS-a.
Čović je tada, podsjetimo, svojim istupom zgrozio javnost kako u BiH tako i Hrvatskoj, jer je govoreći 24 minute aminovao ratne zločine, genocid, etničko čišćenje i ponizio vlastiti narod.
Njega Hrvati u RS-u apsolutno ne zanimaju, niti su ga ikada zanimali.
Čestiti biskup Franjo Komarica koji je cijeli rat proveo u banjolučkoj biskupiji, u nekoliko je navrata javno prozivao Čovića upozoravajući da će baš on biti “sudionik nestajanja Hrvata u RS-u, jer ne pokazuje jednako zanimanje za sve Hrvate u BiH”.
Čović se nikada nije prisjetio svih strahota koje je preživio velečasni Zvonimir Matijević, preminuo u septembru 2018. godine.
Papi Franji je prilikom posjete Sarajevu ispričao strahote koje je doživio tokom rata u BiH zato što su se bavili svojim pozivom – služenjem Bogu i vjernicima. Sva mučenja i maltertiranja četnika, što je ostavilo posljedice na njegovo zdravlje. Nakon što je sve čuo, papa Franjo tada mu je poljubio ruku i zatražio od njega blagoslov. Ali, Čoviću ni to nije bilo bitno.
Baš kao što mu nije bitna porodica pokojnog Marka Mišića, koji se vratio na svoje ognjište sa kojeg je protjeran.
Da je imao imalo obraza, Čović bi prvi posjetio ovu porodicu i mjesec dana bdio nad sudbinom nesretnog čovjeka, ali i insistirao da napadači budu pronađeni i kažnjeni. Vršio bi pritisak na Dodika da se učini sve kako bi ono malo Hrvata koji žive u RS-u osjećalo se sigurnima.
Ovako, po ko zna koji put “najveći zaštitnik Hrvata” pokazao je da za njega svi Hrvati nisu “legitimni”, a posebno ne oni koji žive u RS-u. Jer, ipak mu je bratstvo s Dodikom bitnije od bilo kog Hrvata koji je preživio genocid i zločine i etničko čišćenje i vratio se na svoje.
Obitelj Mišić posjetili su ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH i njegova zamjenica Sevlid Hurtić i Duška Jurišić, dok je u bolnicu u Slavonskom Brodu otputovao potpredsjednik RS-a Davor Pranjić.
Scena.ba