Na udaljenosti od čak 24,8 milijardi kilometara od Zemlje, Voyager 1 nastavlja svoje putovanje u međuzvjezdanom prostoru, iako mu vrijeme istječe. NASA-ini inženjeri misije nedavno su se suočili s krizom kada se činilo da je 47-godišnja sonda, lansirana 1977. godine, konačno ‘ugasila’. Sonda je iznenada isključila svoj glavni radio-odašiljač, čime je komunikacija s kontrolom misije prekinuta
Problem je počeo 16. listopada, kada su kontrolori leta poslali Voyageru rutinsku naredbu da uključi grijač. No, dva dana kasnije, očekivani signal od Voyagera nije stigao. Ubrzo su saznali da je nešto aktiviralo zaštitni sustav protiv kvarova sonde, koji je isključio njen primarni X-band odašiljač. Do 19. listopada, komunikacija je potpuno prestala, što je izazvalo zabrinutost među članovima tima. Srećom, Voyager 1 ima i rezervni odašiljač na drugoj, slabijoj frekvenciji (S-band), koji se nije koristio od 1981. godine. Nitko nije bio siguran hoće li taj uređaj uopće funkcionirati nakon tolikih godina i na tolikoj udaljenosti. Nakon nekoliko dana, inženjeri Deep Space Networka, sustava triju golemih antena na Zemlji, uspjeli su otkriti signal s Voyagera. Bio je slab, ali ga je S-band odašiljač uspio prenijeti.
NASA je objavila kako tim sada radi na prikupljanju podataka koji bi im mogli pomoći da otkriju što je pošlo po zlu i pokušaju vratiti Voyager 1 u normalan način rada, piše Mashable. Povijesno putovanje daleko izvan očekivanog roka
Voyager 1 i njegova blizanka Voyager 2 započeli su svoje putovanje 1977. godine s primarnom misijom proučavanja Jupitera i Saturna, njihovih satelita i Saturnovih prstenova. Sondama je tada predviđeno trajanje misije od samo pet godina. Međutim, zbog uspjeha prve faze, NASA je proširila misiju kako bi uključila i Uran i Neptun. Tijekom putovanja, ova dva svemirska broda istražila su četiri planeta, 48 mjeseca, te magnetska polja i prstenove u Sunčevu sustavu.
Voyager 1 je u kolovozu 2012. postao prvi objekt stvoren ljudskom rukom koji je ušao u međuzvjezdani prostor – područje između zvijezda ispunjeno materijalom odbačenim od zvijezda koje su davno umrle. Voyager 1 i Voyager 2 ostaju jedini objekti koji djeluju izvan heliosfere, područja koje Sunčeva energija izravno utječe.
Sonda se kreće izvan Sunčevog sustava brzinom od 61.000 km/h, najdalje je od Zemlje što je ikada bilo koje ljudsko ostvarenje, a signal s Voyagera do Zemlje putuje 23 sata.
VoyagerIzvor: Profimedia / Autor: NASA Photo / Alamy / Alamy / Profimedia
Novi izazovi u međuzvjezdanom prostoru
Voyagerovi inženjeri već dugo upravljaju sondom s ograničenim resursima. Zbog smanjenja energije od četiri vata godišnje, NASA-ini stručnjaci povremeno gase manje važne sustave kako bi štedjeli energiju. Plan je održati obje sonde aktivnima barem do 2025. godine.
Međutim, još nije jasno zašto je Voyager 1-ov zaštitni sustav isključio glavni radio-odašiljač. Ovaj sustav automatski gasi manje bitne uređaje kada se pojavi problem, primjerice, kada sonda previše troši energiju. Prema dostupnim podacima, Voyager 1 je trebao imati dovoljno energije za uključivanje grijača bez incidenata, ali nešto se očito dogodilo. Kako se misija nastavlja u ekstremnom radijacijskom okruženju međuzvjezdanog prostora, NASA-ini inženjeri sve su svjesniji da su iznenađenja jedina izvjesnost u daljnjem upravljanju Voyagerima. Prošlog su mjeseca, primjerice, morali riješiti problem s jednim od motora Voyagera 1, a projektna voditeljica Suzanne Dodd napominje kako nijedan zadatak sada nije jednostavan. ‘Sve odluke koje ćemo donositi ubuduće zahtijevat će mnogo više analize i opreza nego prije’, rekla je Dodd.
