Neuronske mreže ne mogu biti održivi modeli uma jer njihova arhitektura ne uspijeva uhvatiti ključnu značajku načina na koji razmišljaju ljudi; taj stav nekako je prevladavao u raspravama koje traju još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. No, da neuronske mreže uz obuku ipak mogu steći ovu sposobnost sličnu ljudskoj, pokazali su istraživači Sveučilišta u New Yorku. Studija koju objavljuje časopis Nature značajan je iskorak u kognitivnoj znanosti, području koje istražuje kakva bi vrsta računala najbolje predstavljala ljudski um.
Sustavna kompozicija
Neuronske mreže donekle oponašaju strukturu ljudskog mozga jer su njihovi čvorovi za obradu informacija povezani jedni s drugima, a njihova obrada podataka teče u hijerarhijskim slojevima. No povijesno se sustavi umjetne inteligencije nisu ponašali kao ljudski um jer im je nedostajala “sustavna kompozicija” (systematic compositionality), sposobnost kombiniranja poznatih koncepata na nove načine.