Potražiti spas od vrelih ljetnih dana u rijekama i jezerima, za stanovnike Bosne i Hercegovine, države koja se može pohvaliti statusom jedne od najbogatijih zemalja regije kada je u pitanju voda, nije ništa čudno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Voda je život, složit će se svi, ali problem nastaje onda kada ona počne odnositi ljudske živote. Razloga za to je mnogo, od ljudske nepažnje, nedovoljno dobrog snalaženja u vodi i same tehnike plivanja, virova, panike, loše procjene ili jednostavno manjka sreće, ali na kraju, ishod je jedan – za nešto više od dva mjeseca bosansko-hercegovačke rijeke i jezera su odnijela čak 18 života.
Zašto je to tako i kako dođe do toga u većini slučajeva, odlučili smo pitati Ivana Musu, liječnika u Službi za hitnu pomoć u Mostaru i ronioca Ronilačkog kluba Mostar, koji nam je otkrio da dosta ljudi nisu vješti plivači i potcjenjuju opasnosti koje se kriju u naoko mirnim vodama, kao što su jezera.
Ljudi ne shvataju razlike koje nose slatke i slane vode
„Nažalost svako ljeto svjedočimo nekoliko slučajeva utapanja koji završe kobno, što nije slučaj samo kod nas, već generalno u svijetu. Često zbog udaljenosti mora, a i činjenice da BiH nema veliku i dugu morsku obalu, dosta ljudi spas od ljetnih vrućina pronalazi u obližnjim rijekama i jezerima. Plovnost tijela manja je u slatkoj vodi, zbog manje gustoće slatke vode u odnosu na morsku, te je i plivanje u slatkoj vodi za nijansu teže. To obično nije bitna razlika, ali neiskusnim plivačima može dodatno otežati situaciju“, kaže Musa za Hercegovina.info.
Obale rijeka i jezera često su strmije od obale na morskim plažama, posebno onim uređenima, gdje je prijelaz iz plitke u duboku vodu postupan pa osoba se lakše može vratiti na sigurno.
Na mjestima gdje nema puno ljudi teško je očekivati i dočekati pomoć
„Kod rijeka i jezera ti prijelazi su često nagli, pogotovo na mjestima divljih plaža, koje na oko izgledaju prelijepo i kao dio su netaknute prirode, pa to privuče brojne posjetitelje koji se žele rashladiti. Također, ta mjesta su obično izolirana od gužve, što na prvu zvuči privlačno, ali zbog malog broja ljudi u blizini, smanjuje se i šansa za pomoć unesrećenima“, objašnjava Musa.
Prilikom nagle pronjene dubine, tvrdi on, neiskusne plivače često uhvati panika i krenu ubrzano disati, umarati se, pri čemu često dolazi do gutanja i udisanja vode, te situacija vrlo brzo postaje dramatična.
„Također, rijeke i jezera imaju znatno nižu temperaturu vode, pa ponekad uslijed nagle promjene temperature i pri naglim skokovima u vodu, ponekad dolazi do srčanog zastoja, budući da dolazi do nagle kontrakcije (stezanja) krvnih žila srca, što poslijedično dovodi do infarkta miokarda, gubitka svijesti i posljedično utapanja“, istaknuo je on.
Bez znanja osnova reanimacije ne treba ići blizu vode
Budući da se osoba u tom trenutku nalazi u vodenom mediju, te nije u mogućnosti izići van, mozak usljed nedostatka kisika kroz par minuta odumire, stoga je početak ranog oživljavanja, tj. reanimacije jako bitan.
„Većina srčanih zastoja dogodi se van bolničkih uvjeta, te je jako bitan postupak edukacije građanja o postupcima ranog oživljavanja, budući da je svaka minuta bitna i može značiti razliku između preživljavanja i smrti“, izjavio je Musa za naš portal.
Rana reanimacija, u prvim minutama nakon prestanka rada srca, uveliko povećava šasnu za preživljavanjem, a time se i dobija na vremenu do dolaska hitne pomoći.
„Obično su kupališta van gradova i naseljenih mjesta, te često ekipe hitne medicinske pomoći nisu u mogućnosti stići u periodu bržem od 5-10 minuta, a to je ponekad i previše vremena da ostavi trajne posljedice na unesrećenom, stoga prilikom utapanja, jako je važno unesrećenoga što prije izvući iz vode, pozvati hitnu pomoć i odmah započeti sa reanimacijom, tj. masažom srca i umjetnim disanjem“, pojasnio je Musa.
Iako većina ljudi npr. prilikom polaganja vozačkog ispita prolazi određenu edukaciju, često je ta edukacije upitne kvalitete i svede se samo na formalnost, a isto tako često prođu i godine prije nego se ljudi obično nađu u situaciji da to znanje iskoriste, pa se postupci samog oživljavanja često zaborave.
Napadi panike nisu strani kupačima
„Ponekad i zbog straha i panike ljudi zaborave kako se ponašati u takvim situacijama. Informiranje javnosti o postupcima rane reanimacije jako je važno, jer svi se sutra možemo naći u takvoj situaciji, i trebamo se zapitati što bi bilo da je to netko naš i jesmo li sposobni pomoći ljudima oko sebe“, rekao je Musa.
Ranije smo o ovom problemu govorili sa Goranom Mitrićem, pripadnikom Interventne službe spašavanja Mostar, koji je objasnio da je osnovni problem nepoznavanje plivanja, odnosno precjenjivanje samog sebe i svojih mogućnosti. Najčešća situacija je ipak da se utope ljudi koji ne znaju plivati.
„U uređenim zemljama sva su kupališta pokrivena spasilačkim službama. Treba poraditi na zakonskim rješenjima s jedne strane, a s druge raditi na edukaciji i prevenciji plivanja i poznavanja stajaće i tekuće vode kako bi ljudi znali u što se upuštaju. To bi sigurno dovelo do manjeg broja tragičnih slučajeva”, istaknuo je Mitrić za Hercegovina.info.
Koliko puta ste čuli „ja sam odrastao/la na Neretvi“?
Postoje kategorije voda, to su stajaće vode i one u pokretu. Sve stajaće vode su bezopasne.
„Opasnost definitivno postoji kod tekućih voda i to je jako dobro objašnjava hidrologija. Na tome bi također trebalo poraditi. Ljudi primjerice cijeli život žive pored Neretve, love ribu, kupaju se, a ne znaju na koji način ona teče. Realna opasnost kod tekuće vode postoji zbog prepreka koje na njoj nastaju. Imamo dvije ili tri smrtno opasne prepreke tipa cjedila, sifona i slično. To su mjesta iz kojih nema spašavanja. Ljudi bez znanja uđu u takva mjesta i dogode se nažalost utapanja“, zaključio je Mitrić.
Za potrebe ovog teksta kontaktirali smo nekoliko gorskih službi spašavanja, ali svi oni su nas uputili pak na neke druge adrese, jer u njihovom slučaju, njihova pomoć se traži ipak više na kopnu.
Iz godine u godinu veći broj utapanja
Sve priče su tragične, a neke od njih karakterizira i to što su utopljenici mahom bili u rodbinskim vezama, pa tako se prisjećamo tužnog slučaja dva brata od 24 i 18 godina iz Livna, koji su se utopili u jezeru Mandek 31. srpnja. Također, na kupalištu Brana 24. kolovoza, utopili su se rođaci E. Č. i A. K. u rijeci Plivi. Jučer su na Ramskom jezeru stradali djevojka (28) i mladić (32), hrvatski državljani, a u rijeci Drini 12. srpnja u Kozluku kod Zvornika pronađeno je tijelo muškarca K. T. (29), dok je tijelo njegovog ujaka P. T. (44) pronađeno dva dana kasnije. Nastradali P. T. pokušao je da spasi sestrića K. T. kojeg je ponijela voda, nakon čega su oba nestala u Drini. Ovo su samo neki od tragičnih slučajeva iz prethodnih mjeseci, a čini se da se svake godine broj izgubljenih života povećava piše hercegovina.info
Scena.ba
