Iako ne treba očekivati da bismo uskoro mogli dobiti odgovor na pitanje o potencijalnom životu izvan našeg planeta, znanstvenici kontinuirano nastoje pronaći mjesta na kojima bi život mogao biti moguć. Barem u teoriji. Novo istraživanje koje je prošlog mjeseca objavljeno o znanstvenom časopisu The Planetary Science Journal ukazuje na još jedno potencijalno mjesto na kojem bi mogao nastati život.
Riječ je jednom od mjeseca Urana nazvanom Miranda, za koji se godinama vjerovalo da se sastoji od smrznutih komadića kamena i leda, no istraživanje znanstvenika Sveučilišta Johns Hopkins sada pokazuje da taj mjesec skriva i – podzemni ocean. Tom Nordheim, znanstvenik koji je sudjelovao u ovom istraživanju pronalazak dokaza o postojanju podzemnog oceana unutar tako malog objekta poput Mirande opisao je nevjerojatno iznenađujućim. Miranda je, naime, najmanja od Uranovih velikih mjeseca te njegova veličina iznosi samo jednu sedminu veličine našeg Mjeseca.
Znanstvenici su do sada vjerovali kako je, poput drugih Uranovih prirodnih satelita, i Miranda sastavljena pretežno od leda pomiješanog sa stijenama. No nakon što su znanstvenici u posljednje vrijeme ponovno pregledali fotografije Mirande koje je sonda Voyager 2 snimila još 1986. godine te nakon što su “primijenili moderne tehnike i novu perspektivu”, dobili su potpuno drukčiji zaključak. Na temelju mapiranja Mirandine površine koja je prepuna kratera te usporedbom rasporeda uzoraka, došli su do zaključka kako ovaj satelit, ispod svoje ledene površine, skriva tekući sloj oceana.
Miranda (Foto: NASA/Jet Propulsion Laboratory)
Miranda je, prema tim novim pretpostavkama, između 100 i 500 milijuna godina skrivala podzemni ocean na dubini od stotinjak kilometara ispod leda, a ono što je iznenadilo znanstvenike jest činjenica da je, usprkos velikoj udaljenosti od Sunca, ovaj podzemni ocean i dalje ostao dovoljno topao da ostane u tekućem stanju.
Istraživanje je dalo i objašnjenje kako je tako nešto moguće pa znanstvenici spominju kako je potencijalni razlog unutarnjeg zagrijavanja tzv. “gravitacijski ples” s drugim Uranovim satelitima kojim se stvara dovoljno topline trenja da se tijekom dugih razdoblja spriječi potpuno smrzavanje tako da postoji mogućnost da i danas postoji tekućina negdje ispod Mirandina leda. Osim na Mirandi, znanstvenici vjeruju kako sličan podzemni ocean postoji i na Jupiterovom mjesecu Europa te je NASA pokrenula misiju detaljnog istraživanja tog mjeseca u okviru koje će tijekom šest godina svemirska sonda proputovati skoro 2,9 milijardi kilometara do svog odredišta.
Možda će nova saznanja oko Mirande motivirati znanstvenike i NASA-u da u budućnosti pošalje misiju i na ovaj Uranov mjesec kako bi pokušali doći do dokaza kako se ispod njegove površine zaista i dalje skriva podzemni ocean, što daje naznake da se tamo nalaze i uvjeti povoljni za nastanak i održavanje života.
