Kažu da je u sportu najteže obraniti neki naslov ili trofej, a košarkašima Splita je to uspjelo u Draženovom domu, od srijede do subote na završnici kupa. Žuti su bili najbolji kada se prvi put u sezoni igralo za nešto. Igralo se za Krešin kup kojeg je Split obranio nakon lanjskog slavlja u Zaboku. Baš kao i lani, ne bi to napravio da u momčadi nije imao nekolicinu igrača na vrhuncu. Kup je, dakle, obranila momčad, a netko je ipak morao biti bolji od ostalih. Tu je čast imao Antonio Sikirić (22) koji je protiv Omiša, Cibone i Zadra dominirao na oba kraja parketa, a posebno je učinkovit bio baš u finalu protiv svog nekadašnjeg kluba. U tri je utakmice Sikirić postigao ukupno 42 poena i skupio 23 lopte. A u obrani čuvao najbolje napadače protivničkih momčadi. U finalu je, recimo, paklenog strijelca Vladu Mihailovića ostavio na 27% učinkovitosti iz igre… MVP nam se javio dan nakon obrane trofeja.
Jesu li se slegli dojmovi?
– Uh, jesu. Baš je lijep osjećaj. Došli smo kući, odspavali u autobusu jer noćas baš i nismo, ha-ha. Sad je najvažnije da se dobro odmorimo, dobili smo par dana slobodno. Slijedi nam važan dio sezone i moramo nastaviti na ovom valu.
Slavilo se satima iza utakmice…
– Jest, nikome baš san nije htio na oči. Proslavili smo do dugo u noć, razgovarali, družili se, pjevali…
Je li prijelomni trenutak finala bilo ono tvoje dva plus jedan zakucavanje?
– To nam je dalo nekakav momentum, energiju. Ali, ja ne bih rekao da je samo to bio ključan trenutak. Kasnije smo imali ono Jordanovo polaganje i Kučićevu tricu, a posebno je važna bila i ona Drežnjakova leđna tehnika. To su po meni ključni momenti utakmice.
Kontakt sa Žganecom djelovao je ozbiljno, što je s nosom?
– Nosu nije ništa, malo je prokrvarilo. Odmah smo otrčali do klupe da se zakrpamo i to je to. Kasnije sam se, hvala Bogu, vratio.
Kako si s klupe proživljavao te minute koje nisi mogao pomoći?
– Teško. Bilo mi je u glavi samo da stane krvarenje i to čim prije. Želio sam se odmah vratiti na parket da pomognem momčadi.
Koliko je teško bilo čuvati Vladu Mihailovića?
– Nije tajna da je Vlado jedan od najboljih napadača i u ABA ligi, a kamoli u hrvatskom prvenstvu. Od početka smo imali jasan plan kako ga zaustaviti. Ja sam ga proveo uz pomoć momčadi.
Kolika je u trofeju zasluga trenera Repeše, što vam je rekao nakon što ste u trećoj četvrtini primili 37 poena?
– Rekao nam je da se smirimo, znali smo da će oni u jednom trenutku početi pogađati, ali najvažnije je bilo ne izgubiti glavu. Ostali smo mirni i držali se dogovora, to je bio ključ.
Koliki vam je ovo poticaj za nastavak sezone?
– Čeka nas težak posao u nastavku sezone, ali sigurno da nam je ovaj trofej jedan vjetar u leđa. Treba nastaviti raditi jako svaki trening i vjerovati u sebe i ono što radimo. Tako će stići i rezultat.
Na kup ste došli ne baš blistavih rezultata, koliko ste vremena potrošili na psihološku pripremu?
– Je, nismo igrali baš najbolje, ali smo istovremeno znali da vrijedimo i znali smo kada moramo pružiti svoju najbolju košarku. Puno smo međusobno razgovarali, digli se i opet bili najbolji kada je to trebalo. Ova je ekipa još jednom pokazala da ima strašan karakter.
Između ostalih segmenata tvoje igre, posebno je impresivno izgledao šut za tri poena…
– Inače je cijela naša ekipa izrazito šuterski koncipirana. Svih pet igrača uvijek može pogoditi. Sretan sam da se ovaj put otvorilo meni, drugi put će nekome drugome.
Koliko ti znači osvojiti nagradu MVP-a kupa sa samo 22 godine?
– Uh, ne mogu niti objasniti. To se ne može opisati riječima. S 22 godine je veliko dignuti bilo koji trofej, a što reći o Kupu Kreše Ćosića. Stvarno je neopisiv i prelijep osjećaj. Hvala mojim suigračima, već sam rekao da bez njih to ne bi bilo moguće – zaključio je Antonio Sikirić, MVP Kupa Kreše Ćosića.
