Piše Istina.media
Geopolitički odnosi na Zapadnom Balkanu i dalje su snažno oblikovani interesima velikih sila, a Bosna i Hercegovina često se nalazi na presjeku tih utjecaja. U tom kontekstu posebno se analizira uloga Rusije, njen politički i sigurnosni pristup regiji, kao i načini na koje Moskva nastoji očuvati svoj utjecaj u složenom političkom okruženju BiH i šireg Balkana. O mehanizmima ruskog djelovanja, širenju proruskih narativa i mogućim posljedicama po regionalnu stabilnost razgovarali smo s Nikolom Lunićem, konsultantom iz oblasti geopolitike i sigurnosti.
ISTINA: Kako biste ocijenili trenutni politički i sigurnosni utjecaj Rusije u BiH? Koje prijetnje ili izazove to donosi za stabilnost države?
-Politički i sigurnosni utjecaj Rusije u Bosni i Hercegovini danas je značajan, ali prije svega indirektan. Moskva nema više sposobnosti za dominantno prisustvo u institucionalnom kontekstu, ali uspijeva da kroz političke saveznike, informacijske operacije i ekonomske veze održava dovoljno snažan utjecaj da usporava reforme i produbljuje političke podjele u zemlji.
U političkom smislu, ruski pristup se najviše oslanja na podršku akterima koji zagovaraju slabljenje centralnih institucija BiH i demoniziranje euroatlantskih integracija. Takav maligni utjecaj često dovodi do institucionalnih blokada, čime se produžava stanje političke nestabilnosti i otežava donošenje ključnih državnih odluka.
U sigurnosnom kontekstu, ruski utjecaj se ne manifestira kroz konvencionalno vojno prisustvo, već kroz cijeli spektar instrumenata hibridnog djelovanja. Takvi mehanizmi doprinose produbljivanju etničkih i političkih podjela, što predstavlja jednu od fundamentalnih ranjivosti Bosne i Hercegovine.
Poseban izazov predstavlja informacijski prostor, gde se kroz medije i društvene mreže plasiraju narativi koji podstič nepoverenje prema zapadnim institucijama i međunarodnim misijama u zemlji, posebno prema ulozi NATO i EU. Takve poruke imaju za cilj da oslabe podršku javnosti reformama koje su povezane sa europskim i euroatlantskim integracijama. Istovremeno, značajan element hibridnog utjecaja je eksploatacija i stimulacija sistemske korupcije, kroz netransparentne ekonomske aranžmane, političko-poslovne mreže i energetsku saradnju. Time se jačaju strukture koje imaju interes da zadrže status quo i spriječe institucionalne promjene.
Glavne posljedice po stabilnost Bosne i Hercegovine ogledaju se u nekoliko ključnih izazova: produbljivanje političke polarizacije između entiteta i političkih blokova, slabljenje državnih institucija kroz dugotrajne blokade i krize legitimiteta, usporavanje europskih i euroatlantskih integracija, povećanje ranjivosti informacijskog prostora, kao i očuvanje koruptivnih mreža koje podrivaju vladavinu prava.
U cjelini promatrano, ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini funkcionira prije kao faktor destabilizujućeg balansa, nego kao pokušaj potpune kontrole. Cilj nije nužno dominacija, već održavanje dovoljno visokog nivoa političke nestabilnosti da bi se spriječilo čvrsto vezivanje zemlje za zapadne političke i sigurnosne strukture.
ISTINA: Koji su glavni kanali i mehanizmi kroz koje Rusija ostvaruje svoj utjecaj u BiH i na Zapadnom Balkanu (politika, energetika, mediji ili društvene mreže)?
-Ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini i na širem prostoru Zapadnog Balkana ostvaruje se kroz čitav spektar hibridnih djelovanja koja obuhvaćaju političke, sigurnosne, ekonomske, informacijske i društvene mehanizme. Riječ je o složenoj mreži kanala kroz koje Moskva nastoji da oblikuje političke odluke, uspori euroatlantske integracije i očuva zone geopolitičkog utjecaja u regiji.
Politički kanal predstavlja jedan od najvidljivijih instrumenata. Rusija održava bliske odnose sa pojedinim političkim akterima i partijama koje se protive širenju NATO-a i EU. Podrška se ogleda kroz političku legitimaciju, diplomatsku podršku, ali i kroz neformalne mreže suradnje koje utječu na unutarnje političke procese.
Energetika je drugi važan mehanizam uticaja. Energetska ovisnost od ruskog plina i nafte omogućava Moskvi dugoročno političko pozicioniranje kroz državne kompanije i infrastrukturne projekte. Ovakvi aranžmani često stvaraju i mrežu političko-ekonomskih interesa koja dodatno učvršćuje ruski utjecaj.
Informacijski i medijski prostor predstavlja ključni element savremenih hibridnih operacija. Kroz medije, portale, lokalne partnere i intenzivno korištenje društvenih mreža, plasiraju se narativi koji promoviraju proruske stavove, potiču polarizaciju društva i potkopavaju povjerenje u zapadne institucije.
Sigurnosni i parasigurnosni kanali uključuju suradnju sa različitim organizacijama, veteranima, sigurnosnim strukturama i pojedinim nevladinim akterima koji mogu djelovati kao prenositelji političkih i ideoloških poruka.
Posebno važan element ovog utjecaja jeste poticaj i zloupotreba sustavne korupcije. Kroz poslovne aranžmane, netransparentne investicije, financiranje političkih aktera i povezivanje sa lokalnim oligarskim strukturama, ruski akteri jačaju mreže ovisnosti koje otežavaju institucionalne reforme i održavaju političke elite sklonije suradnji sa Moskvom.
U konačnici, ruski pristup regiji se ne oslanja na jedan dominantan kanal, već na kombinaciju političkog pritiska, ekonomskih interesa, informacijskog utjecaja i mreža korupcije, što predstavlja tipičan obrazac suvremenog hibridnog djelovanja usmjerenog na dugoročno oblikovanje političkog i društvenog okruženja.
Delegitimizacija EU i demonizacija NATO-a
ISTINA: Koliku ulogu mediji i društvene mreže igraju u širenju proruskih narativa u BiH i regiji, i koje su najčešće strategije koje se pritom koriste?
-Mediji i društvene mreže imaju suštinsku ulogu u širenju proruskih narativa u Bosni i Hercegovini i na širem prostoru Zapadnog Balkana. Upravo je informacijski prostor jedno od najvažnijih polja savremenih hibridnih operacija, jer omogućava relativno jeftin, brz i dugotrajan uticaj na javno mnijenje, političke procese i percepciju sigurnosnih pitanja.
U tom kontekstu, proruskih narativi se ne šire samo kroz tradicionalne medije, već kroz čitav sustav kanala: portale, aktivističke platforme, blogove, Telegram kanale, Facebook stranice, YouTube sadržaje i mreže anonimnih ili poluanonimnih naloga na društvenim mrežama. Takva struktura omogućava brzo umnožavanje sadržaja i stvaranje dojma da se radi o spontanoj ili široko rasprostranjenoj društvenoj percepciji.
Najčešće strategije koje se koriste u širenju proruskih narativa uključuju nekoliko obrazaca. Jedan od njih je delegitimizacija EU i demonizacija NATO-a, pri čemu se euroatlantske integracije često predstavljaju kao prijetnja nacionalnom suverenitetu ili identitetu. U takvim narativima institucije poput EU i NATO-a prikazuju se u negativnom kontekstu, uz tvrdnje da nameću političke odluke i destabiliziraju regiju.
Paralelno s tim, često dolazi do relativizacije ruskih imperijalnih sukoba. Ova strategija podrazumijeva opravdavanje ili banalizaciju ruske uloge na međunarodnoj sceni, posebno u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu. Narativi često uključuju tvrdnje da je Rusija bila primorana da reagira ili da je Zapad glavni uzrok tog sukoba.
Jedan od obrazaca jeste i emocionalna mobilizacija kroz identitetske teme. Povijest, religija, identitet i “tradicionalne vrijednosti” se koriste u strateškom kontekstu, a Rusija se predstavlja kao zaštitnik pravoslavlja i “tradicionalnog poretka” čime Moskva pokušava izgraditi emocionalnu bliskost sa jednim dijelom javnosti. Kremlj se jednostavno ne odriče imaginarnog naslijeđa iz 1774. kada je Kučuk-Kajnardžijskim ugovorom Rusija dobila pravo da intervenira u ime pravoslavnih vjernika u Osmanskom carstvu.
Istovremeno se intenzivno pojačavaju već postojeće društvene i etničke podjele. Jedna od najefikasnijih strategija je pojačavanje već postojećih političkih i etničkih tenzija kroz selektivne informacije i manipulativne interpretacije događaja. Tome doprinosi i umrežavanje velikog broja portala i naloga na društvenim mrežama koji često prenose identične sadržaje bez provjere izvora.
Time se perfidno stvara informacijski eho-sustav u kojem se isti narativi stalno ponavljaju i tako se kreira privid kredibiliteta.
Dodatnu efikasnost ovim narativima daje i korištenje dezinformacija i poluistina. Česta taktika je kombiniranje točnih činjenica sa pogrešnim interpretacijama ili nepotpunim informacijama. Takav sadržaj je uverljiviji od potpuno izmišljenih vijesti i lakše se širi kroz društvene mreže.
Zbog svega navedenog, medijski i digitalni prostor u regiji predstavlja jedno od ključnih polja geopolitičkog sukoba. Proruski narativi ne djeluju izolirano, već su deo šireg hibridnog pristupa koji uključuje političke veze, energetske interese i mreže sustavne korupcije, a njihov osnovni cilj je oblikovanje percepcije javnosti i održavanje političke fragmentacije u regiji.
ISTINA: Kako vidite razvoj ruskog utjecaja u BiH u narednih nekoliko godina?
-Razvoj ruskog utjecaja u Bosni i Hercegovini u narednih nekoliko godina u velikoj mjeri će ovisiti od promjena u regionalnim političkim odnosima, ali i od dinamike odnosa između lokalnih političkih elita i zapadnih partnera. U tom smislu, već se mogu uočiti određeni signali koji ukazuju na postepeno sužavanje prostora za ruski utjecaj, posebno ukoliko se nastavi trend približavanja pojedinih političkih aktera zapadnim centrima moći.
Jedan od važnih faktora u tom procesu nesumnjivo je i pokušaj političkog repozicioniranja koje posljednjih mjeseci pokazuje Milorad Dodik, kroz otvorenije odnose sa zapadnim partnerima i signaliziranje spremnosti na stratešku komunikaciju sa političkim strukturama u SAD. Takav pristup, ukoliko bude dugoročniji i vitalno održiv, mogao bi smanjiti prostor za otvoreno oslanjanje Banja Luke na Moskvu kao alternativnog geopolitičkog partnera.
To ne znači da će ruski utjecaj jednostavno nestati. Rusija je tijekom poslednjeg desetljeća izgradila mrežu političkih, ekonomskih i informacijskih veza u Bosni i Hercegovini i regiji. Međutim, taj utjecaj je pre svega instrumentaliziran i oportunistički jer se oslanja na političke pukotine, institucionalne slabosti i postojeće društvene podjele. Ukoliko se te pukotine smanje, automatski se smanjuje i prostor za ruski maligni utjecaj.
I u narednim godinama će ruski pristup verovatno ostati fokusiran na hibridne instrumente: informacijske operacije, medijski uticaj, energetske veze i održavanje političkih kontakata sa akterima skeptičnim prema euroatlantskim integracijama. Međutim, sposobnost Moskve da taj utjecaj pretvori u konkretne političke rezultate biti će ograničena ukoliko zapadne institucije uspiju ojačati svoje prisustvo u regiji.
Balansiranje između Istoka i Zapada
ISTINA: Kakav je utjecaj Rusije na političke i sigurnosne procese u Zapadnom Balkanu, posebno kroz odnose sa Srbijom, i koje bi to posljedice moglo imati za regionalnu stabilnost?
Poslednjih godina, utjecaj Rusije na političke i sigurnosne procese u regiji Zapadnog Balkana postepeno slabi u strukturalnom smislu, ali istovremeno postaje operativno opasniji. Razlog za to je činjenica da Moskva gubi deo formalnih političkih i ekonomskih poluga u regiji, ali preostali uticaj nastoji nadoknaditi intenzivnijim korištenjem obaveštajnih, političkih i informacijskih instrumenata na terenu.
U tom smislu, posebno je važan odnos između Rusije i Srbije koji predstavlja jedan od osnovnih instrumenata ruskog prisustva u regiji. Iako se Srbija formalno nalazi u procesu EU integracije i vodi politiku vojne neutralnosti, istovremeno se ne odriče snažne političke, energetske i sigurnosne veze sa Moskvom. Upravo taj balans omogućava Rusiji da zadrži određeni politički i obavještajni prostor za djelovanje na Zapadnom Balkanu.
Međutim, za razliku od ranijeg razdoblja kada je ruski utjecaj bio dominantno diplomatski i politički, danas se on sve više operacionalizira kroz obaveštajne aktivnosti, mreže političkog utjecaja i informacijske operacije. Posebnu ulogu imaju pokušaji utjecaja na političku scenu kroz različite aktere u vladajućim i oporbenim političkim strukturama, čime se nastoji zadržati dugoročna politička moć bez obzira na eventualnu promjenu vlasti.
Jedan od ključnih problema u tom kontekstu jeste činjenica da u Beogradu još uvek ne postoji dovoljno političke hrabrosti da se napravi jasan strateški otklon od ruskog utjecaja. Vanjska politika balansiranja između Istoka i Zapada kratkoročno može donositi određene političke koristi Srbiji, ali dugoročno ostavlja prostor za vanjske aktere da utječu na unutarnje političke procese.
Posljedice takve situacije po regionalnu stabilnost mogu biti višestruke. Prije svega, produžava se geopolitička ambivalencija regije, što usporava reforme i integracijeske procese. Osim toga, povećava se ranjivost političkog sustava na obaveštajne operacije i informacijske manipulacije. Dodatno, održava se politički ambijent u kojem vanjske sile mogu relativno lako instrumentaliirati lokalne političke sukobe i povećati etničke tenzije.
Zbog svega navedenog, može se zaključiti da ruski utjecaj u regiji Zapadnog Balkana danas nije više onoliko snažan koliko je bio prije desetak godina, ali je potencijalno i dalje destabilizirajući upravo zato što se sve više oslanja na operativne i hibridne instrumente djelovanja, umjesto na otvorenu političku i ekonomsku prisutnost.
Scena.ba
