Sadržaj knjige talijanskog novinara Ezija Gavazzenija “Vikend snajperisti (I cecchini del weekend)” vrlo je uznemirujući.
On u toj knjizi tvrdi da su imućni zapadnjaci tijekom rata u Bosni i Hercegovini dolazili u Sarajevo pod opsadom. Po dolasku u ovaj grad, snajperom bi ubijali civile iz osobnog zadovoljstva. Za to su zadovoljstvo, kako tvrdi Gavazzeni, plaćali srpskim snagama. Riječ je o onome što je svjetskoj javnosti poznato kao “Sarajevo safari”.
“Sarajevo safari” postao je poznat svjetskoj javnosti nakon što je prije četiri godine objavljen istoimeni dokumentarni film slovenskog redatelja Mirana Zupaniča. Gavazzeni je svojom knjigom zabilježio svjedočanstva mnogih onih za koje uvjerava da su sudjelovali u “Safariju”. Pozivajući se na ta svjedočanstva, piše da se najviše naplaćivalo za ubojstva djece i djevojaka. Ubojice su kući nosile čahure različitih boja – plavu za ubijenog dječaka, ružičastu za ubijenu djevojčicu, crvenu ili žutu za ubijenu odraslu osobu.
Talijanski novinar je u telefonskom razgovoru za švicarski list Tages-Anzeiger izjavio da su i Švicarci činili zločine iz zadovoljstva. Istaknuo je da ne može reći koliko ih je bilo i da ne zna njihov identitet. Prema njegovim riječima, bilo je 230 Talijana i isto toliko iz ostalih europskih država.
Jedan od njegovih izvora u knjizi je osoba imenovana kao Francuz, ali nije otkriven njezin stvarni identitet. Francuz je “vikend ubojice” opisao kao osobe visoke društvene klase, a to su bili odvjetnici, bilježnici, neurokirurzi itd. Kako je naveo, nakon što bi pucali, nikada kod njih ne bi primijetio kajanje, već uzbuđenje i osmijeh. Francuz se prisjetio jednog talijanskog poduzetnika koji je tijekom šest sati ubio dvoje djece, jednu ženu i tri starije osobe.
Prema izjavama svjedoka, cijena ubojstva ovisila je o dobi i spolu žrtve. Cijena za dijete je potkraj rata iznosila 50 tisuća franaka, dok je “paket pustolovine” koštao 200 tisuća franaka. Tvrdi se da su svi počinitelji bili muškarci.
S druge strane, pojedinci, kao što je španjolski novinar David Jimenez, sumnjaju u ove tvrdnje. Smatraju da je riječ o navodima koji su zahvaljujući društvenim mrežama postali senzacija. Međutim, kako piše švicarski list, ono što govori protiv njihovih sumnji jest rastući broj onih koji potvrđuju ono o čemu govore Zupanič i Gavazzeni. U Milanu se već vodi istraga u slučaju “Sarajevo safari”, a istragu je pokrenulo i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine.
Neimenovani bivši član talijanske tajne službe Gavazzeniju je priznao da je njegova služba znala za Talijane koji su kao turisti odlazili u Sarajevo kako bi ubijali, ali da ništa nisu poduzeli po tom pitanju. Kako je kazao, u jeku jugoslavenskog kaosa imali su drugog posla.
Među onima koji su Gavazzeniju dali informacije je neovisna humanitarka, koju je on imenovao kao Christiana S. Ona je tijekom rata u Bosni i Hercegovini svojim kamperom razvozila lijekove i hranu. Tvrdi da je jednom prilikom izvan Sarajeva srela skupinu naoružanih muškaraca u skupocjenoj lovačkoj opremi. Na temelju njihova naglaska zaključila je da su Milanezi. Kada ih je pitala dijele li i oni humanitarnu pomoć, prasnuli su u grohotan smijeh. Kazali su joj: “Mi ne ulazimo u grad, mi se zabavljamo izvan grada”.
Kriminologinja Martina Radice, koja je dala svoj doprinos Gavazzenijevoj knjizi, smatra da je riječ o osobama bez ikakve empatije, vođenim patološkim narcizmom, kompleksom boga i hedonističkim sadizmom.
Talijanski novinar uvjerava da zna imena 10 navodnih talijanskih ubojica. Naglasio je da je riječ o imućnim i utjecajnim poduzetnicima, od kojih je većina u dobi između 60 i 80 godina. Još nije imao uvid u iskaze osumnjičenih pred tužiteljstvom u Milanu. Međutim, smatra da za 10 onih koje je on identificirao sudski dokazi neće biti dovoljni kako bi odgovarali za ono za što se terete. Nada se da će tužiteljstva drugih država pokrenuti istrage u ovom slučaju, piše Tages-Anzeiger.
Scena.ba
