U nedavnoj studiji koju je vodio Chris Dawson, bihevioralni ekonomist sa Sveučilišta Bath, utvrđeno je da je financijski optimizam obrnuto povezan s kognitivnim sposobnostima. Ispitujući podatke 36.312 pojedinaca u Velikoj Britaniji, studija je usporedila njihova očekivanja u vezi s financijama kućanstva tijekom 12 mjeseci, sa stvarnim rezultatima.
Kognitivna sposobnost procijenjena je pomoću mjera kao što su prisjećanje riječi, verbalna tečnost, radna memorija, apstraktno mišljenje i matematička sposobnost. Nakon primjene sociodemografskih i socioekonomskih kontrola, rezultati su ukazali na značajnu korelaciju: pojedinci s višim kognitivnim sposobnostima imali su 38,4 posto manju vjerojatnost da će biti optimistični i 53,2 posto veću vjerojatnost da će biti pesimistični u usporedbi s onima s nižim rezultatima.
Realizam nasuprot optimizma
Štoviše, oni s višim rezultatima kognitivnih testova imali su 22 posto veću vjerojatnost da će pokazati realistično razmišljanje, izbjegavajući ekstremnu pozitivnost ili negativnost. Dawson je to istaknuo, rekavši da negativne posljedice pretjerano optimističnog načina razmišljanja mogu djelomično biti sporedni proizvod pravog pokretača takvog razmišljanja, niske kognitivne sposobnosti.
Dok je ljudska priroda sklona optimizmu, posebno u pogledu očekivanog životnog vijeka i zarade, taj način razmišljanja može dovesti do nepromišljenih odluka, poput neadekvatne mirovinske štednje. S druge strane, studija sugerira da bi pesimisti, koji se često povezuju s višom kognitivnom sposobnošću, mogli biti vještiji u objektivnom financijskom planiranju.
Nedostaci studije
Podaci, iako nisu dovoljno sveobuhvatni da bi se utvrdila uzročnost, upućuju na intrigantnu povezanost. Studija, koja je objavljena u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin, predlaže da se pojedinci s većim kognitivnim sposobnostima mogu istaknuti u ublažavanju nerealnog optimizma i objektivnom ocjenjivanju informacija, što dovodi do boljeg donošenja odluka.
Dawson isto tako priznaje fokus studije na financijski optimizam, ali predlaže i njezine šire implikacije, napominjući da bi kognitivna sposobnost također mogla objasniti zašto optimisti ne poduzimaju mjere predostrožnosti izvan područja financija, poput primjerice prestanka pušenja.
