Cilj istraživanja nanotehnologije na atomskoj, molekulskoj ili makromolekulskoj razini jest razumijevanje novih fenomena, kreiranje i uporaba struktura, naprava i sustava koji imaju nova svojstva i funkcije
Znanstvenici s hrvatskih institucija u proteklih su nekoliko tjedana objavili dva vrlo vrijedna rada s područja nanotehnologije. Međunarodna ekipa znanstvenika pod vodstvom dr.sc. Stefana A. Mezzasalme s Instituta Ruđer Bošković i dr. sc. Mareka Grzelczaka iz Centra za fiziku materijala u Španjolskoj te u suradnji s dr. sc. Robertom Morandottijem iz Kanadskog nacionalnog instituta za znanstvena istraživanja objavila je rad koji bi mogao imati velik utjecaj na područje mekane robotike te autonomnih i samokretnih strojeva. U novom radu, objavljenom u uglednom časopisu Advanced Materials, znanstvenici su opisali novi teorijski model koji objašnjava fascinantno ponašanje nanočestica kada su kontinuirano izložene svjetlu.
Ta studija ponajprije predstavlja novi teorijski model koji objašnjava kako nanočestice raspršene u običnoj tekućini poput vode prolaze kroz samooscilaciju pod svjetlom, te što utječe na njihovu površinsku temperaturu i sklonost grupiranju u tekućini. Ove samooscilacije događaju se u širokom spektru frekvencija, od postupnih undulacija do bržih oscilacija, od nečujnih do čujnih valova. To je poput otkrića da glazba može biti umirujuća i mirna ili živahna i dinamična te da ove čestice imaju svoj ritam i zvuk.
U drugom radu multidisciplinarni tim istraživača s Instituta Ruđer Bošković pod vodstvom dr. sc. Katarine Marušić razvio je inovativnu metodologiju za poboljšanje svojstava i funkcija površina materijala. Primjena ove metodologije mogla bi dovesti do znatnog pomaka u razvoju elektroničkih uređaja, senzora i biosenzora, posebice u elektrokatalizi i medicini. Rezultati istraživanja znanstvenika IRB-a objavljeni su u jednom od najvažnijih časopisa u području mikroznanosti i nanoznanosti “Small”, i to na naslovnici. Ovo se istraživanje bavi samoorganiziranim monospojevima, tankim spojevima molekula koji su samoorganizirani na površini nekog drugog materijala, i njihovim umrežavanjem u polimernu prevlaku nanodebljine. Molekule u tom sloju same se, dakle, poslože u visokoorganiziranu strukturu bez dodatnih pomagala. Međutim, ti se spojevi relativno lako odvajaju s površine kada su izloženi čak blažim atmosferskim uvjetima u urbanim sredinama.
