Marina C. koja se sumnjiči da je zaklala svoju majku Zoricu u njihovoj porodičnoj kući u niškom naselju Nikola Tesla, pronađena je sinoć nedaleko od mjesta zločina.
Policija je sinoć locirala osumnjičenu i privela je. Kako je bila u istoj odjeći i obući koju je nosila kada je, kako se sumnja, ubila majku odvedena je u Zavod za sudsku medicinu radi pronalaženja tragova koji bi mogli rasvijetliti njenu ulogu u ovom zločinu. Odjeća i obuća bit će podvrgnuta DNK analizi kako bi se ustanovilo da li na njoj ima bioloških tragova žrtve što bi dokazalo sumnju da je baš Marina ubila svoju majku, navode sugovornici upoznati sa ovim slučajem.
Šta će dalje biti sa ženom čije je duševno zdravlje pod znakom pitanja, još se ne zna. Postoji mogućnost da bude odvedena u Policijsku upravu na saslušanje ili u Psihijatrijsku bolnicu u Gornjoj Toponici kako bi se ustanovilo da li je uopće sposobna da iznese svoju verziju događaja.
Zločin se dogodio u nedjelju u večernjim časovima u Ulici Save Kostića gdje je Zorica živjela sa suprugom Najdanom i kćerkom Marinom. Svjedoka zločina nema jer Najdan u vrijeme kada je Zorica ubijena čuvao koze u obližnjem Banjskom Polju.
Mnogo problema
Negoslav Cvetanović, Najdanov rođeni brat svjedoči da je ova porodica imala mnogo problema, ali da nitko nije očekivao da će oni kulminirati na ovako stravičan način.
– Moj brat i njegova supruga su ušli u sektu zajedno sa svojim tada maloljetnim kćerkama. Naša majka je bila veoma zabrinuta zbog toga, stalno im je govorila da se ostave toga te da više brinu o djeci. Marina nije imala izbora, bila je samo dijete i morala je da trpi to što su joj roditelji nametnuli. Kad je odrasla pokušala je da izađe iz te priče i tada su nastali problemi. Moj brat i snaha su je maltretirali i šikanirali jer se oglušila o njihove zahtjeve da ostane u sekti. To je loše uticalo na njenu psihu, pa je morala na psihijatrijsko liječenje u bolnici u Gornjoj Toponici. Bilo mi je žao Marine, molio sam brata da se posveti djetetu ali ništa nije vrijedilo – opisuje Cvetanović događaje koji su prethodili krvavom obračunu.
Kaže da su se stvari u toj porodici pogoršavale te da je i on postao žrtva patološkog ponašanja svog brata.
– Brat me je izbo vilama samo zato što sam htio da uzmem dio roditeljske imovine. Želio sam makar jednu njivu, pa i ja sam potomak tih roditelja. On se zbog toga naljutio i napao me, zbog toga smo bili na sudu, provukao se sa nekom novčanom kaznom. Prešao sam preko toga, govorio sam mu da se mane naših privatnih svađa i da se posveti porodici. Međutim, on je bio nezainteresiran za ono što mu se dešava u kući. Posvetio se stočarstvu, nije bio kod kuće već je čuvao životinje po cijeli dan po obližnjim pašnjacima – nastavlja ovaj čovjek.
Negoslav objašnjava da nije bio kod kuće kada se zločin dogodio već u selu Sićevo gdje je manifestacija Dani berbe.
– Moja kuća je odmah pored bratove, išao sam ka svojoj ulici kada sam vidio policiju i Hitnu pomoć. Policajci su me zaustavili i rekli mi da uđem u kuću. Poslije par sati su došli kod mene i rekli mi šta se desilo, te me pitali da li postoji neki drugi izlaz osim ovog puta koji koristimo da bismo išli ka centru naselja. Objasnio sam im da se može izaći i preko naših bašti, pa su oni koristeći baterijske lampe čitavu noć pretraživali to područje – zaključio je ovaj Nišlija.
Nije bilo mira
Komšinica ove porodice koja nije željela da joj se pominje ime jer, kako je rekla, ne želi da ima problema sa njima, objasnila je da u toj kući nikada nije bilo mira.
– Živjeli su izolirano, nitko im nije u kuću dolazio niti su oni kod nekoga išli, pa ni kod Najdanovog rođenog brata. Marinu znam od djetinjstva, bilo mi je žao tog djeteta jer sam znala da su je roditelji odveli u sektu te da se zbog toga poremetila. Iz te kuće se čula vriska, smijeh, muzika, svađa… Policija je stalno dolazila jer je Marina pravila probleme kada bi se vratila sa psihijatrijskog liječenja – svjedoči ova Nišlijka.
Ističe da se Marina žalila da je roditelji nemilosrdno maltretiraju te da su je čak stalno morili glađu.
– Jednom prilikom je došla kod mene i molila me da joj budem svjedok jer je htjela da tuži oca zbog zlostavljanja. Rekla sam joj: Sine, ne mogu da ti svjedočim jer ja ništa nisam vidjela, ne znam šta se dešava u vašoj kući! Žalosno je bilo gledati je, išla je po naselju i tražila pomoć, čak je lijepila plakate po ogradama i na oglasnoj tabli mjesne zajednice sa apelom da joj se pomogne – rekla je ova žena.
Dodaje da je u nedjelju čula vrisku i plakanje iz njihove kuće te da je pomislila da se radi o Marini.
– Odjednom je nastao muk, ubrzo me je pozvala jedna njihova rođaka i rekla mi da je njihovo dvorište puno ljudi da su tamo i Hitna pomoć i policija. Od nje sam čula da je Marinin otac rekao policiji da je ženu u lokvi krvi pronašao kada je stoku vratio sa paše, te da je Zorica zaklana. Ja ništa nisam vidjela ali mi je sin rekao da je primijetio Marinu dok je prolazila kraj naše kuće i da mu je rekla zdravo – priča komšinica ove porodice.
Iracionalno ponašanje
Rođaci ove porodice posvjedočili su da su se krajnje iracionalno ponašali i u svakodnevnom životu.
– Zaista ne znam šta su radili sa novcem i Zorica i Najdan su imali penzije. Ipak živjeli su veoma skromno, čak su se hranili u Narodnoj kuhinji a kćerka im je bila gladna – navode ovi ljudi.
Ovim povodom oglasilo se Više javno tužilaštvo u Nišu koje je saopštilo da postoje osnove sumnje da je Z. C. ubijena.
– Dežurni javni tužilac VJT je zajedno sa policijskim službenicima PU u Nišu obavio uviđaj na mjestu događaja, dat je nalog da se tijelo sada pokojne Z. C. preveze do Zavoda za sudsku medicinu u Nišu radi obavljanja obdukcije. Naloženo je preduzimanje svih neophodnih radnji radi rasvjetljavanja okolnosti pod kojima se događaj odigrao i radi pronalaženja učinioca – navelo je VJT.
S obzirom na način izvršenja krivičnog djela, najvjerojatnije će ono biti kvalificirano kao teško ubistvo za koje je zaprijećena kazna od deset godina do doživotne robije.
Međutim, ako se ustanovi da Marina pati od psihijatrijske bolesti bit će joj izrečena samo mjera bezbjednosti obaveznog čuvanja i liječenja u psihijatrijskoj ustanovi, piše Telegraf.
Scena.ba
