Srijeda, 24. srpnja, u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji bio je Dan žalosti. Daruvarčani se još ne mogu pomiriti s monstruoznim zločinom Krešimira Pahokija (51), koji je u ponedjeljak hladnokrvno ušetao u Dom za starije i počinio krvoproliće – ubio šest osoba i još šest ranio.
U sumanutom je činu, prvi put objavljujemo imena žrtava, ubio svoju majku Anku Papp, Bosiljku Njegomir, Giselu Vegh, Zdenku Leder i njegovatelja Damira Fijalu, a Marija Čihak podlegla je teškim ozljedama u virovitičkoj bolnici. Još četvero je ljudi u bolnici, pri svijesti su, ali jedna je osoba u teškom stanju i dođe li do dodatnog pogoršanja, bit će prebačena u KB Dubrava u Zagreb, čije osoblje je spremno za takvu mogućnost.
Uz stanare doma, starije ljude koji su ondje došli potražiti mir, sigurnost i skrb, među žrtvama je i djelatnik doma Damir Fijala (37). Teško je ranjen i zaposlenik Sven Sikirić, zaručnik kćeri vlasnice doma Marije Ivandekić. Dok građani Daruvara oplakuju žrtve, ubojica je, nakon ispitivanja u bjelovarskom Županijskom državnom odvjetništvu, gdje se branio šutnjom, po odluci Županijskog suda u Bjelovaru sproveden u istražni zatvor, gdje će čekati suđenje.
Terete ga za 11 kaznenih djela – kazneno djelo teškog ubojstva ženske osobe, četiri kaznena djela teškog ubojstva, jedno kazneno djelo ubojstva, tri kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju i dva kaznena djela ubojstva u pokušaju, za što mu prijeti kazna od 50 godina zatvora, pa je najvjerojatnije da zločinac više nikada neće izaći na slobodu.
Kad su policajci Pahokija izveli iz pritvora kako bi ga odveli pred suca, novinari su se imali priliku oči u oči susresti s ubojicom. Vrlo je mršav, hoda s jednom štakom, ledenog je pogleda. Gleda ravno pred sebe, po pogledu i držanju tijela ne vidi se baš nikakav znak kajanja. Nije ga, doznajemo, pokazao ni u sudnici. Susresti šesterostrukog ubojicu, koji je pištoljem marke Colt smicao jednu po jednu osobu, među kojima i svoju majku, i za novinare je, naviknute na svašta i na svakoga, vrlo neugodno iskustvo.
Iz kafića krenuo u krvavi pohod
Krešimir Pahoki nije pucao u afektu niti je tog jutra bio pijan, pa ni neuračunljiv, u svoj je pohod, kažu svi koji su ga vidjeli neposredno prije masakra u kafiću Daruvar, otišao hladne glave, uz riječi da “ide nešto obaviti”. Prije toga je za sve u lokalu naručio piće, koje na koncu nije platio. Dok ga nije bilo, gostima se učinilo, kako su u utorak ispričali novinarima Jutarnjeg, da su čuli pucnje, pogledali su izvan terase lokala, ali ništa nisu vidjeli pa su nastavili s pićem.
Kad se Pahoki vratio u lokal s pištoljem u ispruženoj ruci, iz čije se cijevi, prema svjedočenju gostiju, još dimilo, shvatili su da im se pucnjava nije pričinila. Rekao im je da se gube, poslušali su, a on je sjeo u kut, za isti stol gdje je kratko vrijeme prije ispijao piće. Pribrana, hrabra konobarica zamolila ga je da ne radi sr…a, ostalim je gostima smirenim glasom rekla da napuste lokal i iz pokrajnje prostorije nazvala policiju. Uskoro su došli i uhitili Pahokija, koji se nije opirao uhićenju.
Nitko od njih u tom trenutku nije znao da su na nekoliko metara od čovjeka koji je netom ubio šestero i ranio šestero ljudi. Bio je smiren, iako je većinu žrtava upucao iz blizine, kažu da im je prislonio cijev pištolja uz glavu ili prsa i pucao, na njemu nije bilo ni kapi krvi.
Iako je scenarij ubojstva manje-više poznat, svakodnevno cure novi detalji. Tako doznajemo da je po dolasku u dom, kamo je došao nadoplatiti za majčin smještaj jer njezina mirovina nije pokrivala cijenu privatnog doma, prvo s vlasnicom sjeo na terasu kako bi, na njezin poziv, porazgovarali o situaciji, budući da je iz mjeseca u mjesec kasnio s plaćanjem. U jednom je trenutku bahato bacio novac na stol, na što mu je vlasnica prigovorila da za takvo, drsko ponašanje nema razloga. Bio je to, čini se, okidač za masakr. – Imam još nešto za vas – navodno je rekao, izvukao pištolj i zapucao. Hici su, kažu očevici, bili vrlo precizni.
Ubijeni njegovatelj nije trebao ni raditi
Damir Fijala, ubijeni njegovatelj, toga dana uopće nije trebao raditi, zamijenio je kolegicu. Nikad mu, kažu, nije bilo teško uskočiti u pomoć, štoviše. U Dom Vianey prešao je iz drugog objekta iste namjene jer mu je ponuđena dva puta veća plaća. Prije nego što se odlučio za posao vezan uz zdravstvo, Damir je promijenio nekoliko poslova, ali bio i vrlo aktivan u zajednici. Stariji mu je brat Ivan neurolog u Općoj bolnici Bjelovar, ondje i živi. Majka i otac u velikoj su kući ostali sami. O Damiru se ne može čuti lošu riječ.
Korisnici doma danas su u Veteranskom centru, gdje im se pruža psihološka pomoć i traži novi smještaj. O njima brinu radnici Vianeya, koji ih nisu željeli ostaviti s nepoznatim ljudima, pa su se već sljedeći dan nakon nezapamćenog zločina došli skrbiti o svojim korisnicima.
Jutarnji je već pisao da nije istina kako je ubojičina majka, zbog potreba plaćanja smještaja, oronulu prizemnicu u Donjem Daruvaru, gdje je Krešimir živio, prepisala na vlasnike doma u zamjenu za smještaj. Uvidom u katastarske knjige to je i dokazano. Uostalom, takvo je “darivanje” i zakonom zabranjeno.
Ana Ivandekić, kojoj je metak okrznuo uho, a doživjela je i ogroman šok zbog kojega je na sedativima, ne može davati izjave, ali doznajemo da ju je tako olako prozivanje, da se pokušala okoristiti imovinom svoje korisnice, osobito pogodilo. Njezinoj kćeri Mariji sada je, također, veoma teško.
Majka joj je ranjena i prozivana, zaručnik teže ranjen u prsište, korisnici su u privremenom smještaju, i ona sama proživjela je veliki šok, a kompletna organizacija i rješavanje situacije o budućem smještaju korisnika pala je na njezina pleća. Ona nema vremena tugovati. Ravnateljica je daruvarskog Zavičajnog muzeja i, zbog svega što se dogodilo ovih dana, ne radi. Ne znamo je li uzela bolovanje ili je na godišnjem odmoru.
Rodbina preminulih moći će preuzeti tijela i pokopati ih nakon završetka obdukcije.
Scena.ba
