Austrija je 13. ožujka objavila protjerivanje dvojice ruskih diplomata zbog, kako je rečeno, “radnji koje su nespojive s njihovim diplomatskim statusom”. Moskva često koristi službeno diplomatsko pokriće kako bi prikrila svoje špijunske radnje, a samo u posljednje dvije godine Austrija je pokazala vrata šestorici dužnosnika ruskog ministarstva vanjskih poslova.
Čini se, kako javlja ruski neovisni istraživački medij The Insider, da se stav Beča prema mnoštvu ruskih špijuna na austrijskom teritoriju konačno mijenja. Naime, desetljećima je Austrija bila leglo sovjetske pa potom ruske špijunaže, a diplomatska misija Kremlja uvijek je bila prepuna karijernih časnika iz raznih obavještajnih službi – prvo zloglasnog KGB-a iz sovjetske ere, a zatim današnjeg SVR-a (vanjske obavještajne agencije), GRU-a (vojne obavještajne službe) i Pete službe FSB-a (protuobavještajni odjel FSB-a za zemlje s prostora bivšeg SSSR-a, što ga je osnovao sam ruski vođa Vladimir Putin, op.a.).
Dok su ostale europske zemlje protjerale ukupno oko 700 ruskih špijuna koji su radili pod krinkom diplomacije od početka ruske invazije punog opsega na Ukrajinu, Austrija ih je protjerala samo četiri, barem je tako bilo donedavno. No, situacija se preokrenula kada su austrijske vlasti kreirale novu protušpijunsku agenciju, koja je počela ozbiljnije shvaćati problem ruskih obavještajnih operacija.
Središte europske špijunske mreže Kremlja
Rusko veleposlanstvo u Beču nalazi se u staroj vili na Reisnerstrasse, izgrađenoj u 19. stoljeću za bankara Israela Simona. Vila je dodijeljena sovjetskom veleposlanstvu 1924. godine, kada je nova sovjetska država uspostavila diplomatske odnose s Austrijom. Godine 1938. Austrija je postala dio nacističke Njemačke, a sovjetski diplomati su ‘zamoljeni‘ da odu. Do kraja Drugog svjetskog rata u zgradi je bio smješten internat Hitlerove mladeži, a potom i japanski generalni konzulat. U travnju 1945. godine, nakon oslobođenja Beča, sovjetska diplomatska misija ponovno se vratila u zdanje.
Već tada je većina diplomatskog osoblja već imala pozadinu djelovanja u specijalnim službama, a ostalo osoblje veleposlanstva im je bilo podređeno. Do danas se malo toga promijenilo, a rusko veleposlanstvo u Austriji i dalje je ključno središte europske špijunske mreže Kremlja.
Na službenim stranicama ruskog veleposlanstva u Austriji navodi se samo 10 diplomata, iako stvarni broj zaposlenih u veleposlanstvu uključuje još 46 nositelja diplomatskih putovnica, ne računajući tehničko osoblje, vozače, kuhare i slično. Diplomatsku misiju od 2015. vodi bivši njemački student Dmitrij Ljubinski, čiji je otac, Jevgenij Ljubinski, proveo mnoge godine špijunirajući u Europi pod krinkom zastupnika sovjetskog vanjskotrgovinskog poduzeća Avtotraktorexport.
Javne aktivnosti veleposlanstva uglavnom su usmjerene na prokremaljsku propagandu i promicanje volonterskog pokreta pod nazivom S.O.S. Donbass, koji navodno prikuplja humanitarnu pomoć diljem Europe za ratom pogođeno stanovništvo okupiranih teritorija Ukrajine. “Naš humanitarni rad šalje jasnu poruku da nisu svi Europljani protiv Donbasa i protiv Rusije”, kaže Ana Novikova, čelnica organizacije. U stvarnosti, jezgru “Europljana kojima je stalo” čine ruski starosjedioci, a partnerska organizacija pokreta S.O.S. Donbass, dobrotvorna zaklada Eva Florencia, navodi brojeve telefona za svoje zaposlenike koji su u Moskvi.
U međuvremenu, kako je za Insider rekao bivši službenik veleposlanstva koji je želio ostati anoniman, rusku diplomatsku misiju uglavnom vode dva veleposlanikova savjetnika – Semen Kovaljev i Jevgenij Ambrosi. Prije nego je Kovaljeva stigao u Austriju u siječnju 2019. godine, bio je prijavljen u sjedištu GRU-a. Početkom 2000-ih, taj budući ‘diplomat‘ služio je u ogranku Središnjeg istraživačkog instituta br. 18, koji je dio radio-obavještajne mreže GRU-a, a kao paravanom se koristio dokumentima ruske Državne kurirske službe.
Špijunska pozadina ruskih diplomata
Drugi savjetnik veleposlanika, Jevgenij Ambrosi, radi u Austriji od prosinca 2020. U Moskvi je prijavljen u zgradi odjela vanjske obavještajne službe. Prijavljen je na adresi u stambenom bloku koji je poznat po misterioznoj smrti pukovnika Genadija Ambarnova, visokog časnika SVR-a, koji je navodno pao s 15. kata zgrade 2011. godine. Ambrosi nadzire rezidenciju političke obavještajne službe SVR-a u Austriji s posebnim fokusom na lokalne dužnosnike, zastupnike, javne osobe i novinare.
Još jedan službenik SVR-a, Andrej Prosvirnikov, radi pod pokroviteljstvom prvog tajnika veleposlanstva. U Beč je stigao 22. siječnja 2016. godine, nakon što je služio u vojnoj jedinici 543939. Ova postrojba bavila se širenjem različitih oblika lažnih vijesti na internetu. Drugi prvi tajnik veleposlanstva, Aleksander Golovaškin, stigao je u Beč u studenom 2021. i ima iskustvo rada u Moskovskom obavještajnom centru GRU-a (vojna jedinica 46188). Centar ima ogranke u Kursku, Tveru i Voronježu te je sada u potpunosti usredotočen na prikupljanje obavještajnih podataka u Ukrajini.
Sve do invazije na Ukrajinu, austrijske sigurnosne službe nisu stajale na putu ruskim špijunima, a ponekad su čak i poticale njihovo djelovanje. U lipnju 2007. između Rusije i Austrije izbio je diplomatski skandal na visokoj razini. Razlog je bio pritvaranje zaposlenika Roscosmosa Vladimira Vožžova, koji je došao u Beč na skup Ujedinjenih naroda pod nazivom “50 godina svemirskog doba”. Vožžov je pritvoren na zahtjev njemačkih sigurnosnih službi, koje su vjerovale da je bio karijerni časnik GRU-a koji je nadzirao mrežu agenata koja je uključivala njemačkog inženjera Wernera Greipela iz Eurocoptera i časnika austrijskog ratnog zrakoplovstva Haralda Sodnikara.
Ranije su te dvije osobe dale Vožžovu povjerljive crteže novog jurišnog helikoptera Eurocopter Tiger i spremnika ulja za mjenjač brzina. GRU je Sodnikaru otvorio bankovni račun i prebacivao mu novac za luksuzne automobile. Vožžov je uhićen na željezničkoj stanici u Salzburgu s velikom količinom gotovine. Naknadno su uhićeni i Sodnikar i Greipel i kasnije su sve priznali.
Situacija je bila tim osjetljivija jer je Vožžov bio oženjen Olgom Comaevom, mlađom sestrom supruge Vladimira Putina, Ljudmile. Kremlj je odmah reagirao, pozvavši austrijskog veleposlanika u Moskvi u rusko ministarstvo vanjskih poslova i uručivši mu prosvjednu notu. Austrijanci su ozbiljno shvatili prijetnje Moskve i dopustili Vožžovu da se vrati kući, unatoč ogorčenju Berlina.
Ubojstva kritičara Kadirova
Još jedan skandalozni incident uključivao je imenovanje Vasilija Čižova za prvog tajnika ruskog veleposlanstva u Beču 2020. Čižov je bio izbačen s položaja atašea u predstavništvu Rusije pri NATO-u u Bruxellesu zbog špijunaže, no Austrijanci nisu ni prstom mrdnuli – u Beču je suspendiran tek dvije godine kasnije.
Godine 2009. austrijske sigurnosne službe nisu uspjele spriječiti naručeno ubojstvo Umara Israilova, bivšeg tjelohranitelja čečenskog čelnika Ramzana Kadirova. Israilov je europskim medijima ispričao o mučenjima i tajnim zatvorima u Čečeniji, a zbog toga se skupina čečenskih boraca pojavila u Austriji kako bi ga oteli i odveli ga u Grozni, čečensku prijestolnicu. Israilov se tako žestoko opirao tome da su ga upucali.
Njegov krvnik, plaćeni ubojica Leča Bogatirov, neometano je napustio Austriju. Austrija je pokrenula službenu policijsku istragu, ali nikad nije otkriven naručitelj ubojstva. No, dokument austrijskog tužiteljstva u koji je Insider imao uvid pokazuje posljednja dva telefonska broja koje je birao Bogatirov prije Israilova pogubljenja. Pretraživanje pomoću Telegram botova pokazuje da se radi o brojevima političara čečenskog podrijetla – parlamentarnom zastupniku Adamu Delimhanovu i Putinovom trenutačnom ‘savjetniku za okoliš‘ Ruslanu Edelgerjevu.
Godine 2020. na periferiji Beča ubijen je još jedan kritičar Ramzana Kadirova, bloger Mamihan Umarov (Anzor u Beču). Uoči ubojstva primio je brojne prijetnje, a austrijske su mu vlasti pružile državnu zaštitu. Kako je ubojica uspio upucati Umarova ispred nosa policiji ostaje misterij. Ovaj put, međutim, ubojica je uhvaćen i osuđen na doživotni zatvor, dok je Anzorov tjelohranitelj osuđen na 14 godina jer je pokušao pucati u ubojicu u bijegu, iako njegov pištolj nije opalio.
Također, kako je otkrio Insider u nedavnoj istrazi, ruske obavještajne službe godinama su koristile kontakte austrijske obavještajne službe koje je vrbovao bivši šef odjela propalog Wirecarda, Jan Marsalek. Od najmanje 2018. godine, zaposlenici austrijskog Saveznog ureda za zaštitu ustava i protuterorizam pomogli su Marsaleku i ruskim obavještajnim agencijama da dođu do relevantnih informacija i špijuniraju razne osobe, uključujući Christa Grozeva, bivšeg zaposlenika Bellingcata, koji je sada glavni istražitelj Insidera.
Preokret
No, stvari su se preokrenule 1. prosinca 2021. godine kreiranjem Austrijske uprave za državnu sigurnost i obavještajne poslove, na čelu s profesionalnim policijskim službenikom Omarom Haijawi-Pirchnerom. Prva postignuća nove specijalne službe uključuju pritvaranje u Beču ‘ruskog Grka‘ koji je godinama radio za GRU, te protjerivanje četvorice ruskih diplomata osumnjičenih za špijunažu. Dvojica od tih ‘diplomata‘ bili su dio ruske stalne misije pri UN-u, a druga dvojica su bili zaposlenici ruskog veleposlanstva.
Iako još nema službene potvrde, Insiderov izvor u austrijskom ministarstvu vanjskih poslova tvrdi da se na popisu nepoželjnih osoba sada nalaze GRU-ov časnik Aleksander Golovaškin, prvi tajnik veleposlanstva, te veleposlanikov savjetnik iz SVR-a Jevgenij Ambrosi.
U međuvremenu, rusko ministarstvo vanjskih poslova već je reagiralo na protjerivanje ‘diplomata‘. “Budući da austrijske vlasti tek trebaju iznijeti dokaze o bilo kakvim prekršajima protjeranih ruskih diplomata, odgovornost za degradaciju bilateralnih odnosa pada na Beč”, priopćilo je ministarstvo. Ruski veleposlanik u Beču, Dmitrij Ljubinski sličnu je izjavu objavio na društvenim mrežama.
Scena.ba
