Sjećam se njegovih dvaju pogodaka protiv Vardara prije nego je otišao u Juventus. Tada su ga s tribina ispratili ovacijama. Svi koji smo tada radili s njim, vidjeli smo čudesnog igrača, kazao nam je Željko Sopić
Zadovoljan je bio Željko Sopić Dinamovom izvedbom u Bratislavi. Slovan je razbijen 4:1, a u blagajnu hrvatskog prvaka doći će opet lijepa premija. Bivši trener Rijeke istaknuo je nekoliko pojedinaca koji su bili ključ još jedne vrijedne gostujuće pobjede našeg predstavnika u Ligi prvaka.
Nakon čekanja na prvu gostujuću pobjedu u ovom elitnom natjecanju dugih 26 godina, Dinamo je sada u samo dva tjedna uspio upisati dva takva trijumfa. Ne treba posebno naglašavati što ova pobjeda znači maksimirskoj momčadi.
Javio nam se Sopić u sitne sate nakon Dinamove pobjede. Još uvijek iščekuje pravu ponudu, a u međuvremenu je skoknuo do Dubrovnika gdje trenutačno odmara s obitelji. Sopa je uvijek dobro raspoložen i spreman za komentare u svom stilu…
Je li Dinamo pobijedio možda iznenađujuće lagano?
– Prije svega, rekao bih da je ovo velika pobjeda Dinama i velika promocija hrvatskog nogometa. Ne bih kazao da je pobjeda bila prelagana. Ključni su bili prvi i treći pogodak koje je Dinamo postigao kada nije bio dobar, u jeku dominacije Slovana. Zabili smo kada nam je najviše trebao pogodak. Treba pohvaliti Sandra Kulenovića koji je zabio dva pogotka, no svako i Marka Pjacu koji je bio igrač utakmice – počeo je Sopić.
Nevjerojatna moć
Sopa je bio uz Pjacu kada je iz Dinama odlazio u Juventus?
– Bilo je to doba prije ozljede, kada je bio na svom vrhuncu. Kasnije sam ga trenirao u Rijeci. Riječ je igraču nevjerojatne moći. Nije mu sigurno bilo lako prelomiti, otići iz Juventusa za pet puta manji novac i doći u Rijeku.
Kako je izgledao prije ozljeda?
– Bio je igrač za Real Madrid i Barcelonu. Rijetki su igrači takve kvalitete, on je jednostavno plovio po lijevoj strani. Na terenu je radio sve što je zamislio.
Na koji način se, u mentalnom smislu, priprema da bude, kako kažete, za Real i Barcelonu?
– Imao je sve kvalitete vrhunskog sportaša. Jako je kvalitetno radio. Zato mi je iznimno drago zbog svega što mu se sada događa. Bilo je tu puno odricanja, uspona i padova. A sve ovo danas je potpuno zaslužio. Puno je vremena prošlo, sjećam se njegovih dvaju pogodaka protiv Vardara prije nego je otišao u Juventus. Tada su ga s tribina ispratili ovacijama. Svi koji smo tada radili s njim, vidjeli smo čudesnog igrača. Jako se puno klubova u tim trenucima zanimalo za njega. Jedan od njih je bio i Milan. Pjaca je bio predodređen za veliku karijeru da mu se nisu dogodile te dvije ozljede.
Dolazak u Rijeku pokazao se kao pogodak?
– Nije mu bilo lako donijeti takvu odluku o raskidu ugovora s Juventusom i dolasku u Rijeku. Jedini cilj bio mu je vratiti se na optimalnu razinu. To je stav vrhunskih sportaša. Puno sam u karijeri vidio igrača koji su zadovoljni novcem koji zarađuju i ne zanima ih nikakav drugi izazov. U Rijeci je Pjaca dobio kontinuitet koji mu je trebao i vratio ga u tračnice. Kada imaš dvije tako teške ozljede, jako se zahtjevno vratiti. Dolazi do skraćivanja mišića, ozljeda koje te vraćaju korak unazad. Zbog toga i prije nije ostvario kontinuitet i ranije.
Na Pjacin dolazak u Rijeku značajno je utjecao baš Željko Sopić.
– U to doba stalno su me ljudi zvali i slali poruke s različitim kombinacijama i upitima. Njegov kum Žarkov poslao mi je poruku s pitanjem: ‘Zanima li te moj kum?’ Odgovorio sam mu: ‘Nemoj se ljutiti, ali ne znam tko ti je kum…’ Kada je rekao da je to Pjaca, tražio sam njegov broj mobitela. A sve smo praktično dogovorili nakon samo jednog telefonskog poziva. Nisam imao ni o čemu razmišljati kada sam dobio priliku angažirati igrača takve kvalitete. Sjetim se uvijek anegdote kada me jedan vaš kolega pitao: ‘Je li Marko Pjaca pojačanje za Rijeku?’ Počeo sam se smijati i odgovorio protupitanjem: ‘Znate li vi uopće tko je Marko Pjaca?’ Možda je meni to smiješno jer znam o kakvom je talentu riječ..
Kako biste ga opisali privatno?
– Kao dečko tko je čvrsto na zemlji, skroman. Bez obzira zabije li pet pogodaka ili ispadne jedan od lošijih, on će uvijek ostati miran. Imao je toliko uspona i padova tijekom karijere, da se lagano prilagođava na sve vrste frustracija. Nije baš čest slučaj da se igrač nakon takvih ozljeda križnih ligamenata tako vrati.
S kojim biste ga igračem usporedili?
Nije bilo lako
– Ne mogu se sjetiti sada nekog lijevog krila s takvim karakteristikama. To su igrači koji mogu dobiti duel, skočiti, ispoštivati fazu obrane, a lakoćom napraviti prednost. Jako me zanimalo kako će se snaći nakon sezone u Rijeci. Prije toga nije imao toliko puno utakmica u nogama. Iskreno, nadao sam se samo da neće doći do neke ozljede. Prije Rijeke igrao je u šest klubova (Schalke, Fiorentina, Anderlecht, Genoa, Torino, Empoli, nap.a.), a nigdje nije uspio ostvariti takav kontinuitet. Vjerojatno je u jednom trenutku ‘pukao’ i kazao: ‘Idem na sve ili ništa, moram probati…’ Imao je on puno bolji ugovor u Juventusu, nego u Rijeci. Pustimo to što je netko odlučio, ali svi smo mi egoisti. Nije lako doći u neku Rijeku za puno manje novca u kojoj ima igrača koji zarađuju puno više od tebe, a lošiji su. Odnosno, nije ni važno tko je bolji. Bila je to velika i prava odluka u pravom trenutku. Pokazala se ispravno, a moglo je biti drugačije. Za takve iskorake, čovjek mora imati karakter kakav on ima. Ima nešto zapisano u sportskom genu jer mu je otac bio hrvački reprezentativac. Bez toga opet ne možeš ništa, ne pomažu ti treninzi ako nemaš tijelo za sport – zaključio je Željko Sopić.