Mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini imaju isti osjećaj iz mjeseca u mjesec – plaća sjedne na račun i nestane prije nego što se čovjek i okrene. I onda se svi pitaju gdje je zapravo otišao taj novac, jer se ne živi nikakav luksuz niti se bezobrazno troši. Na prvi pogled čini se da su svi troškovi pod kontrolom i da nema većih izdataka. Ali, to baš i nije tako. Kada se malo pažljivije pogleda, vidi se da problem najčešće nije u jednoj velikoj stvari. Problem je u sitnim, svakodnevnim navikama koje prolaze ispod radara. Upravo te male stavke, kada se zbroje kroz mjesec, naprave ozbiljan udar na kućni proračun.
Kao prvu stavku izdvojit ćemo svakodnevne sitne kupovine. Kava “usput”, voda, grickalice, pecivo iz pekarne… sve to zaista djeluje bezazleno, no kada se zbroji kroz cijeli mjesec, iznos često bude iznenađujuće visok.
Drugo, u ovo digitalno vrijeme nikad se lakše nije bilo zadužiti. Čak i za stvari koje se uglavnom ne koriste nego ih samo “želimo isprobati”. Streaming servisi, aplikacije ili dodatni paketi često se automatski naplaćuju nakon isteka probnog perioda, a da ih korisnici uopće ne koriste redovno ili jednostavno zaborave na njih. Ono što mnoge “zaskoči” jesu razne aplikacije koje nude besplatni probni period, ali za aktivaciju najčešće traže podatke s kartice. Ako korisnik ne otkaže pretplatu prije isteka tog razdoblja, ona se automatski nastavlja i postaje naplativa.
Kupovina “na brzinu”
Odlazak u trgovinu po jednu stvar rijetko se završi samo na tome. Skoro uvijek se “usput” ubaci još nekoliko proizvoda, jer smo već tu, pa se krene razmišljati da će trebati i ovo i ono. I tako račun na kraju naraste bez ikakvog plana, često puno više nego što smo uopće mislili potrošiti.
U današnjem urbanom životu naručivanje hrane postalo je gotovo svakodnevica kod mnogih ljudi, pogotovo kad se “nema volje” kuhati ili se žuri. Iako se čini kao brzo i praktično rješenje, u stvarnosti je to jedan od najskupljih načina prehrane ako se koristi često. Na kraju mjeseca se tek vidi koliko se novca potrošilo na dostavu, a moglo se pojesti i kod kuće za puno manje novca.
Ponovno ćemo spomenuti nove tehnologije jer zaista to zaslužuju, s obzirom na to koliko su nam “olakšale” riješiti se novca. Internet je pun popusta, reklama i onih ponuda “samo danas” koje djeluju kao da ih je šteta propustiti. U takvim situacijama ljudi često kupe stvari koje im realno niti ne trebaju, samo zato što su jeftinije ili djeluju zanimljivo u tom trenutku. I tako se s vremenom nakupi puno sitnih kupovina koje zapravo nisu bile planirane..
Neizostavna stavka je i troškovi oko automobila. Iako na prvi pogled ne djeluje kao (pre)veliki mjesečni trošak, kad se sve sabere, priča je potpuno drugačija. Gorivo, parking, povremeni servisi, sitni popravci i registracija – sve to ide polako, ali sigurno. Ne osjeti se odmah iz dana u dan, ali na mjesečnoj razini ozbiljno “pojede” dio proračuna.
Na koncu, bankarske naknade su nešto što većina ljudi ni ne prati previše jer su to male, pojedinačne stavke. Održavanje računa, razne provizije, podizanje gotovine ili kartične transakcije – sve su to sitni iznosi koji ne bole odmah. Ali kada se zbroje kroz godinu dana, iznenadi koliko se novca zapravo potroši na stvari koje se ni ne primijete.
Malo po malo je – mnogo
U većini slučajeva problem zapravo i nije u jednoj velikoj, očitoj potrošnji na koju bi se odmah moglo pokazati prstom. Rijetko se radi o jednom “velikom trošku” koji sve pokvari, nego o nizu sitnih odluka koje prolaze gotovo neprimijećeno iz dana u dan. Tu su kava usput, brza kupovina, neka pretplata koja se zaboravi, dostava kad se ne da kuhati… i sve to izgleda bezazleno u trenutku.
Ali kada se sve te male stvari zbroje na kraju mjeseca, slika postane puno jasnija. Upravo tada se vidi da plaća nije “nestala”, nego je otišla na svakodnevne navike koje se ne doživljavaju kao pravi trošak. I zato mnogi imaju osjećaj da novac jednostavno iscuri, iako nemaju dojam da su trošili više nego inače.
Scena.ba
