Svake godine druge nedjelje u svibnju obilježava se Majčin dan, praznik kojim se odaje počast svim majkama, bez obzira na to jesu li biološke ili ne, jer sve one zaslužuju našu ljubav i poštovanje.
Sama tradicija obilježavanja ovog dana krenula je od jedne žene, koja je u mladoj dobi i sama spoznala snagu majki, ali i nužnost međusobne podrške žena, te njezine kćeri koja je osjećala da se mora nekako odužiti svojoj majci i svim drugim majkama svijeta.
Žena od koje je sve počelo bila je Ann Maria Reeves Jarvis. Ta se društvena aktivistica udala sa svega 17 godina i vrlo brzo postala majka ukupno čak 13-ero djece, iako je odraslu dob dočekalo samo njih četvero zbog loše zdravstvene skrbi koja je tada bila dostupna u Virginiji.
Kao supruga baptističkog svećenika, Ann je dolazila u kontakt s velikim brojem ljudi, posebice žena koje su u njoj vidjele oličenje savršene majke, ali i potporu kada im je to trebalo.
Upravo je zato Ann osnovala Majčin radni klub koji se okupljao kako bi se žene međusobno mogle požaliti jedna drugoj, potražiti savjete o odgoju djece, dobiti informacije o zdravstvenoj skrbi koju je Ann svim silama nastojala poboljšati ili pak naprosto samo vidjeti prijateljska lica među drugim ženama.
Kako je Annin brat bio liječnik, zamolila ga je za pomoć u radu Kluba. Zajedničkim snagama informirali su žene, između ostaloga, i o tuberkulozi koja je tada oduzimala na tisuće života. Žene su s novostečenim znanjem mogle olakšati posljednje trenutke svojim majkama, koje je bolest masovno zahvatila.
Kada je pak Sjedinjene Američke Države zahvatio Građanski rat, shvatila je da znanje koje su članice već i ranije stekle o važnosti sanitetskih uvjeta boravka pacijenta može spasiti živote. Tako je i bilo. Članice kluba, uz pomoć medicinskog osoblja, pomogle su spasiti na tisuće života i to s obje zaraćene strane.
Čitavo to vrijeme zalagala se za jednakost žena i muškaraca, ali i svim silama željela da postoji barem jedan dan u godini posvećen majkama kako bi se ukazalo na njihovu važnost.
Već u dubokoj starosti, i nakon smrti supruga, Ann Marie preselila je s kćerima svome sinu Claudeu.
Njezina smrt duboko je potresla njezine bližnje, no jedna od kćeri, Anna Marie, odlučila je da to neće biti kraj majčinih djela.
Na misi u znak sjećanja na majku nekoliko godina nakon njezine smrti svima u crkvi dijelila je bijeli karanfil, omiljen cvijet svoje majke, a potom čitav život posvetila nastavku projekata koje je Ann Marie započela. Krenula je u bitku za ono što je njezina majka željela – osnivanje Majčinog dana.
Te 1907. pisala je brojnim političarima, svećenicima, ženskim udrugama i moćnicima kako bi ukazala na potrebu Majčinog dana. Bila je odlučna u svojoj namjeri. Samo dvije godine kasnije Majčin dan slavio se u čak 45 saveznih država SAD-a, a 1914. tadašnji predsjednik Woodrow Willson proglasio ga je državnim praznikom.
Otada se taj običaj počeo širiti ostatkom svijeta, a danas ga rado slavimo i u našoj zemlji. No Anna Marie oštro se protivila komercijalizaciji koja je postala vezana uz ovaj dan. Sama nikada nije zaradila ni novčić od toga jer je smatrala da to nije pravi način. U konačnici, majčina ljubav nema cijenu.
Scena.ba
