Američki Institut Robert Lansing za globalne prijetnje i studije demokracije (IGTDS) u svojoj novoj analizi, pozivajući se na procjene obavještajnih službi i analizu poteza vlade Viktora Orbána, tvrdi da je Mađarska pripremala planove koji su uključivali i okupaciju dijelova Ukrajine.
Naime, prema dostupnim procjenama, Budimpešta je još od 2014. godine razvijala i kontinuirano ažurirala planove za moguću vojnu invaziju u zapadnoj Ukrajini. Ti planovi, kako se navodi, uključivali su i neformalnu koordinaciju s Moskvom.
Jedan od ključnih događaja koji podupire ovu tezu jest raspoređivanje mađarskih snaga u veljači 2022. godine, neposredno prije početka ruske invazije. Mehanizirane jedinice Mađarskih oružanih snaga, pod zapovjedništvom generala Romulusza Ruszina-Szendija, bile su stacionirane u blizini granice s Ukrajinom, u regiji Szabolcs-Szatmár-Bereg.
Navodi se da su europske obavještajne službe znale da Orbán namjerava izvršiti invaziju na Ukrajinu i podijeliti zemlju s Rusijom u veljači 2022., kada su mađarski tenkovi T-72 i topništvo postavljeni na granicu. Ipak, misija je prekinuta jer Kijev nije pao.
Taktička spremnost umjesto humanitarne pomoći
Formacije su uključivale tenkove T-72, borbena vozila pješaštva, oklopne transportere i topništvo. Iako je službeno objašnjenje navodilo pripreme za osiguranje mađarske granice u slučaju masovnog priljeva izbjeglica zbog pogoršanja situacije u Ukrajini, raspoređivanje snaga otvara mnoga pitanja. Posebno sugerira da je Budimpešta prethodno znala za opseg i vremenski okvir ruske invazije.
Jedinice su navodno bile raspoređene u vojnim formacijama i zonama za pripremu, što sugerira taktičku spremnost za prekogranične operacije, a ne humanitarnu pomoć ili kontrolu mase. Trupe su bile smještene bliže Zakarpatskoj regiji gdje žive etnički Mađari, što ukazuje na potencijalno planiranje intervencije pod izgovorom „zaštite manjina“. Uz trupe nije uočeno značajno raspoređivanje civilne infrastrukture za potporu izbjeglicama (smještaj, logistika, zdravstvene usluge).
Institut Robert Lansing navodi da ovakav potez ukazuje na to da snage nisu bile tamo radi zaštite izbjeglica, već radi potencijalnih teritorijalnih ili obavještajnih ciljeva. Iz Instituta tvrde da je Budimpešta razmatrala takav scenarij pod izgovorom zaštite etničke mađarske manjine u zapadnoj Ukrajini – posebno ako bi napredovanje ruskih snaga stiglo do Karpatske regije. Planirani upad, prikriven kao mirovna misija, poslužio bi za minimiziranje negativne reakcije i Europske unije i NATO-a.
Obavještajne mreže i političke implikacije
Ističu da ovu teoriju podržava kontinuirana kampanja prikupljanja obavještajnih podataka od strane mađarske vojne obavještajne agencije, koja aktivno gradi špijunsku mrežu unutar Zakarpatske regije.
Ovakvi obrasci ponašanja Mađarske stavljaju u fokus ne samo njezine bilateralne odnose s Ukrajinom, već i širu sigurnosnu dinamiku unutar NATO-a i Europske unije. Ako bi se pokazalo da je Budimpešta doista razmatrala scenarije teritorijalne ili „zaštitne“ intervencije, to bi otvorilo ozbiljna pitanja o unutarnjem jedinstvu zapadnih saveza.
Posebno zabrinjava mogućnost da bi takva strategija mogla biti aktivirana u trenutku ozbiljnog slabljenja centralne vlasti u Kijevu. U tom slučaju, Zakarpatska regija, koja je već osjetljiva zbog etničke strukture, mogla bi postati zona preklapanja interesa, ali i potencijalnog sukoba različitih aktera.
Službena politika „neutralnosti u sukobu“ koju zagovara Budimpešta sve se više tumači kao fleksibilan politički alat, a ne kao čvrsto principijelno opredjeljenje. U tom svjetlu, odbijanje aktivnije potpore Ukrajini, uključujući isporuke oružja ili logističku pomoć, dobiva novu dimenziju.
Scena.ba
