Ako se pitamo zašto “njemački automobili” na našim cestama imaju toliko kilometara, je li to zato što uglavnom uvozimo jeftinija i islužena vozila? To potvrđuju podaci renomirane studije DAT Report, u kojoj stoji da prosječni njemački vozač godišnje prelazi tek oko 13.000 kilometara.
Automobila u Njemačkoj je sve više, a kilometara na njima sve manje. Čudno, zar ne? Prosječna godišnja kilometraža automobila u Njemačkoj danas je niža nego prije 30 godina, dok istodobno raste prosječna starost voznog parka.
U devedesetim godinama prošlog stoljeća prosječni automobil u Njemačkoj prelazio je godišnje otprilike 14.000 kilometara. Sljedeća desetljeća donijela su znatan pad. Pandemija, rad od kuće, ograničena putovanja i rastuće cijene goriva uzrokovali su postupni pad prosjeka sve do 12.440 kilometara u 2023. godini, što je najniža zabilježena vrijednost u praćenom vremenskom nizu studije DAT Report.
Digitalizacija, videokonferencije i fleksibilniji radni režimi smanjili su dio službenih putovanja, dok se svakodnevna kretanja često odvijaju na kraćim udaljenostima. Mnoga kućanstva imaju više od jednog automobila, pa se kilometri dijele između nekoliko vozila. Rezultat je da pojedina vozila sve više vremena provode parkirana.
Dva lica njemačkog tržišta
Kada kažemo “auto iz Njemačke”, većina nas, poučena iskustvom, ne očekuje previše, ali barem jednom pomisli na dobro održavano vozilo s razumnom kilometražom i jednim pažljivim vlasnikom. Statistika, međutim, govori nešto drugačije, a razlika između automobila u vlasništvu prosječnoga njemačkog vozača i onih koji završe na našem tržištu vrlo je velika.
Prosječni Nijemac danas godišnje prelazi oko 13.000 kilometara, što je zapravo manje nego u prošlosti. Razlog su promijenjene navike: rad od kuće, kraće gradske relacije, više automobila po kućanstvu (uključujući i električna vozila koja ne prelaze velike udaljenosti) koji dijele ukupnu kilometražu. Takav automobil – relativno nov, malo vožen, garažiran – uglavnom ostaje u Njemačkoj i preprodaje se na domaćem tržištu.
Što zapravo stiže na naše tržište?
Ono što stiže do nas sasvim je druga kategorija. Uvozni automobili iz Njemačke, pa i ostatka Europe, mahom su bivša flotna vozila – tvrtke, rent-a-car agencije, leasing kompanije – koja u tri do četiri godine s lakoćom “naberu” i po 150.000 do 200.000 kilometara. Takva vozila su za njemačko tržište “istrošena” i ekonomski nema smisla prodavati ih lokalnim kupcima, pa završavaju u izvozu prema jugoistočnoj Europi i dalje.
Nijemci starije automobile manje voze. Kako vozni park stari, a starija se vozila koriste samo povremeno ili kao rezervna, to dodatno snižava prosjek po vozilu.
Dakle, prosječni Nijemac koji vozi relativno novi auto na kratkim relacijama ne odgovara slici “uvoznog auta iz Njemačke” kakve viđamo kod nas. To su dvije potpuno različite priče, ali nažalost kupovna moć diktira ponudu, što znači da automobili prosječnoga njemačkog vozača rijetko završavaju na našem tržištu.
Scena.ba
