Nakon djetinjstva u oskudici, školovala se u inozemstvu i iskoristila procvat nekretnina kako bi postala milijarderka. Zatim je sve ostavila iza sebe.
Kakav tajming. Dva desetljeća, od 1995. do 2015. godine, obilježila su najveće razdoblje urbanizacije u 5000 godina dugoj povijesti Kine. Jedna tvrtka za razvoj nekretnina, SOHO China, predvodila je redizajn urbanih krajobraza zemlje, zaradivši svojoj suosnivačici Zhang Xin nadimak “žena koja je izgradila Peking”.
Kao dijete rođeno 1965. godine, Zhang je odrasla tijekom Kulturne revolucije Mao Zedonga, gdje je oko sebe viđala samo “sive, bezizražajne” ljude. Godine 1980. preselila se u Hong Kong, gdje je radila na tvorničkim montažnim trakama šest dana u tjednu. Nakon pet godina uštedjela je dovoljno novca za studij na sveučilištima u Sussexu i Cambridgeu, piše Wall Street Journal.
S dvjema diplomama ekonomije u rukama, vratila se u Kinu 1995. godine, tijekom “nevjerojatnog trenutka za mobilizaciju cijele zemlje na urbanizaciju”. U skladu s uzdizanjem svojih nebodera, zaručila se za svog budućeg supruga, Pana Shiyija, u roku od tjedan dana nakon što ga je upoznala. “Mislim da vam ne trebaju ni četiri dana da se zaljubite, zar ne?”, kazala je u vezi sa svojim izborom. Zajedno su osnovali SOHO China na početku ere značajne ekspanzije.
Proročanski potezi
Njezina se brzina nastavila usklađivati dok je putovala svijetom u potrazi za arhitektonskim talentima. Kupovala je stranu imovinu tijekom recesije 2008. godine, a zatim prodala imovinu u Kini kako se njezino tržište hladilo desetljeće kasnije. Oba poteza izgledaju spektakularno proročanski gledajući unatrag. Zhang i njezina obitelj sada žive u New Yorku, gdje nastavlja graditi i producirati filmove.
O panorami Pekinga koju je pomogla podići, sada kaže: “Ironično je to što biste, da danas odete tamo, vidjeli sjajne nove zgrade. Ali ispod svega tog sjaja krije se tuga zbog oduzetih prilika”.
Kakav je bio osjećaj raditi u tvornici u Hong Kongu s 15 godina?
Zhang u razgovoru za WSJ kaže da je imala samo jednu stvar na umu…
“Kako da se izvučem? Bio je to zamoran, repetitivan posao na montažnim trakama, stotine žena oko mene. Jeste li bili dobri u tome? Morali smo raditi u 10 različitih tvornica s različitim vrstama posla, kao što je premještanje čipova na ploču jedan po jedan cijeli dan. Bila sam brza jer sam bila plaćena po komadu. Što više radite, više dobivate. Dakle, samo trebate biti brzi”, ističe milijarderka.
Dodaje da je 2007. godine, kada je prvi put iznijela dionice SOHO China na burzu, to bio prvi put da je imala “cijenu” kao vlasnica javne tvrtke.
“Nisam baš razumjela što to znači. Toliko naporno radite, a na dan vaše prve javne ponude dionica (IPO) postoji cijena koja pokazuje koliko vrijedite. To je bilo vrlo strano iskustvo”, otkriva. Na pitanje novinara WSJ-a koliki je to bio iznos, Zhang odgovara: “Oko 4 milijarde dolara”, dodavši da se zbog toga nije osjećala drugačije.
Studij u Engleskoj
Ispričala je i kako je zarađivala za studij u Engleskoj.
“U malom gradu pored Oxforda, koji se zove Cowley, postojale su dvije prodavaonice pržene ribe i krumpirića (fish and chips). Jedna je bila u vlasništvu vrlo ljubaznog kineskog para. Znala sam da nepoznavanje engleskog nije problem za dobivanje posla tamo. Otišla sam i rekla: ‘Trebate li pomoć?’ Rekli su mi da ne moram toliko govoriti engleski. Samo trebate pitati: ‘Želite li sol i ocat?’ To je sve što sam trebala reći. Jela sam ribu i krumpiriće svaki tjedan godinu dana”, otkriva Zhang i dodaje da je, kako bi uštedjela novac, “uvijek gasila svjetla” te da je za nju “ideja o bacanju hrane bila toliko strana”, a da je bilo trenutaka kada bi jednostavno jela “sve što bi joj se stavilo pred nos”.
“Još uvijek čuvam staru odjeću. Ne znam zašto, pretpostavljam da jednostavno ne mijenjam toliko svoj stil, pa mogu nositi istu odjeću koju nosim već, recimo, 15 godina”, kaže uspješna milijarderka.
Životna poruka
Ipak, i uz veliko bogatstvo i preko 46 milijuna četvornih metara izgrađenog zemljišta, otkriva da se njezina majka i danas “još uvijek žali na nju”. “Kaže mi da nisam dobra u stvarima, često misli da nikad nisam ništa dobro shvatila”.
Zhang se na kraju razgovora osvrće na vrijeme kada je bila radnica u tvornici, ponosno istaknuvši da još uvijek ima osjećaj da je “mogu baciti bilo gdje, a da će pronaći način da preživi”.
Scena.ba
