Petak 26. srpnja ujedno je 884. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je početak tridesetog mjeseca ruske opće agresije obilježilo kratkotrajno zahlađenje, dok bi idući tjedan trebao započeti novim (iako kratkotrajnim) toplinskim valom – s temperaturama do +36 na pojedinim dijelovima bojišta. Ipak, i ovakvo lagano zahlađenje ovoga je tjedna poprilično olakšalo stanje ukrajinskog elektroopskrbnog sustava, tako da je nekoliko dana za redom bilo i manje redukcija struje.
To treba zahvaliti kako manjoj potrošnji (25. srpnja oko 6 posto manje od predviđanja), tako i interventnom uvođenju u rad (nakon ubrzanog remonta) još jednog bloka nuklearnih elektrana u srijedu 24. srpnja, te uvozu viškova struje iz Europske unije (posebno Poljske). Nažalost, već u rano jutro petka 26. srpnja opet se bilježilo ruske napade na pojedine energetske objekte u ukrajinskim regijama Žitomir i Černihiv, pa su redukcije nanovo bile postrožene i bez obzira na ponovno postupno zatopljenje.
U takvoj situaciji još je jako neizvjesno energetsko stanje Ukrajine tijekom nadolazeće zime – radi čega se Poljska već priprema i na pojačani val dolaska novih ukrajinskih izbjeglica. Teško da će tu mnogo pomoći i nekoliko borbenih aviona F-16, čiji se dolazak u Ukrajinu već tjednima iščekuje. Posebno to vrijedi imajući u vidu izjave vrhovnog zapovjednika Sirskog kako ti avioni ionako neće dolaziti na manje od 40 km od bojišnice zbog rizika obaranja od tamošnje ruske protuzračne obrane i zrakoplovstva. Ipak, nakon što se u ponedjeljak 22. srpnja postigao dogovor s Odborom vlasnika euroobveznica Ukrajine – te je restrukturiranjem dugova izbjegnut bankrot o kojem su zadnjih tjedna pričali pojedini mediji, stanje će dodatno ublažiti i oko 1,5 milijardi eura koje je danas u Ukrajinu prebacila Europska unija.
Riječ je o novcu od prihoda zamrznute ruske imovine, usmjerenom prvenstveno za streljivo, protuzračno naoružanje i kupovine u samoj Ukrajini od domaćih proizvođača. Uz to, ispunjeni su i reformski uvjeti za prvu rata EU pomoći u okviru šireg Ukrajinskog plana, koja bi do rujna trebala vlastima u Kijevu donijeti 4,1 milijardu eura, uz još oko 3,9 milijardi USD pomoći Sjedinjenih Država preko Svjetske banke za održanje rada ukrajinske države (plaće i socijalne potpore). Uz to, radi se i na oslobađanju oko 6,2 milijardi eura već mnogo ranije odobrenih sredstava iz okvira Europskog fonda za mir, koje Mađarska mjesecima blokira svojim vetom.
Sve to bi trebalo premostiti period do jeseni, kada se u listopadu očekuje da bi na razini država skupine G7 konačno trebao biti usuglašen i okvirni sporazum o zajmu za Ukrajinu vrijednom 50 milijardi USD, također temeljem prihoda od širom svijeta zamrznute ruske imovine. Naravno, takvo financiranje Ukrajine u Moskvi izaziva posebne ispade bijesa – dok o stanju stvari i u ostatku ruskog neposrednog susjedstva dobro svjedoče i nedavne prikrivene prijetnje Dmitrija Peskova da se „smatra Armeniju bratskom zemljom i nada se da Erevan neće izabrati put koji je izabrao Kijev“. Za to vrijeme proruski premijer Gruzije bez oklijevanja tvrdi kako bi pobjeda oporbe na parlamentarnim izborima zakazanima za 26. listopada ove godine ujedno značila i otvaranje „druge fronte vojnog sukoba s Rusijom“.
Ubojstvo koje je potreslo Ukrajinu
Ovih se dana rješenju primaknula i misterija nedavnog ubojstva jezičarke te desne aktivistice Irine Farion, koju je 19. srpnja u Lvivu pred kućom pogubio nepoznati ubojica – osoba koju su vidjeli susjedi i koja je napad izvela oružjem nestandardnog kalibra bez prigušivača. Dok je ustrijeljena profesorica, poznata po beskompromisnom zalaganju za ukrajinski jezik, preminula u bolnici samo nekoliko sati od napada – istraga tog ubojstva vidljivo je potresla ukrajinsku političku scenu. Angažiranje snaga Nacionalne policije te obavještajnih službi (civilne SBU i vojne GUR) suočilo se s manjkom pojedinog dokaznog materijala – dio kamera blizu poprišta zločina nije radio radi učestalih redukcija struje – ali pritisak je bio takav da se očito nije štedjelo na ljudima i radnim satima istražitelja. Usprkos sumnjama na „ruski trag“ u ovom ubojstvu, početak ovog tjedna donio je potragu usmjerenu na čvrsti opis počinitelja (vrlo neobičnog izgleda, usmjerenog da sakrije stvarnu osobu) koji je više tjedana pripremao napad te izviđao poprište zločina barem od 11. srpnja ove godine.
U četvrtak 25. srpnja ta je osoba onda i pronađena te privedena u gradu Dnipro, nakon „139 sati rada ogromnog tima operativaca, istražitelja, kriminalističkih analitičara, vještaka i ostalih policijskih službi“ – tijekom kojih je provjeren „svaki ugao duž rute odlaska strijelca i pretraženo oko 100 hektara šume“. Ispalo je da osoba osumnjičena za to političko ubojstvo ima tek 18 godina, da je u Lviv stigla 9. srpnja i ondje promijenila tri stana tijekom svojih priprema.
Navodno je osumnjičenik imao i listu drugih potencijalnih žrtava, političara i raznih dužnosnika, a odmah je nakon izvršenja djela pobjegao s mjesta zločina te dva dana kasnije vlakom otišao u grad Dnipro. Dok otac osumnjičenika trenutno služi u Oružanim snagama Ukrajine i izgleda da nije znao za ova događanja – pretpostavlja se da je mladić bio tek puki izvršitelj, tako da tek predstoji traženje naručitelja ubojstva. Pri tome bi moglo pomoći i oružje kojim je djelo izvedeno (za kojeg se traži podrijetlo te izvori nestandardnog sportskog streljiva), a navodno se istražuju i razne veze izvršitelja – kako u samoj Ukrajini, tako i u inozemstvu (već spomenuta potencijalna “umiješanost specijalnih službi zemlje agresora“).
Istrage u Oružanim snagama
No dok se politička ubojstva izgleda barem kreću rješavati – bitno je teža provedba istraga u samim Oružanim snagama Ukrajine, organizaciji koja se mora nositi s puno jačim protivnikom i ne može si priuštiti kriminalnu nesposobnost i s time povezane ekscesivne ljudske gubitke. Nakon što je 24. lipnja s mjesta zapovjednika Operacije ujedinjenih snaga OS Ukrajine bio smijenjen general-pukovnik Jurij Sodol (radi vođenja ukrajinskih marinaca, tijeka operacije kod sela Krinki na Dnjepru, a onda i odgovornosti za početne uspjehe ruskog proboja kod Torecka oko 18. lipnja) – sada je na red došlo i raščišćavanje stanja u 59. samostalnoj motoriziranoj pješačkoj brigadi imena Jakiva Gandzjuka.
Dok je istragu oko Sodola pokrenuo pukovnik Bogdan Krotevič, veteran Azovstala te aktualni zapovjednik brigade za specijalne operacije Azov, o problemima koje u 59. brigadi ima njen zapovjednik Bogdan Ševčuk čulo se od još jedne veteranke obrane Azovstala – Katerine Polišćuk, dragovoljke koja je prije desetak dana prestala surađivati s tom postrojbom, a onda i upozorila nadležne na tamošnje probleme u vođenju i zapovijedanju.
Iako je stvar na početku izgledala upitno, sve je postalo jako ozbiljno 15. srpnja, kada je vrhovni zapovjednik Oleksandar Sirski naložio i službene izvide u ovoj postrojbi koja je zadnje vrijeme raspoređena u Krasnogorivki, još jednom ukrajinskom gradu u koji su Rusi upali početkom travnja, a onda do danas i uvelike nadvladali tamošnje ukrajinske branitelje. Ovi su izvidi nedavno okončani, a danas se čulo i o njihovim prvim rezultatima – utvrđeni su „čimbenici koji mogu negativno utjecati na izvršavanje borbenih zadaća“, a neki pojedinci iz zapovjedništva brigade su i „privedeni pravdi“. Kako izgleda, sve to predstavlja početak prakse koja bi se mogla neposredno nastaviti u barem još nekoliko postrojbi.
Kao prvo tu na pamet pada 31. mehanizirana brigada – postrojba osnovana početkom 2023. godine, čije su 1. i 3 bojna navodno zadnjih dana ostale bez aktualnih zapovijedi na položajima između okupiranog lokaliteta Lozuvacke i okupiranog sela Progres, pa su se u zadnjem trenutku samoinicijativno povukle tik pred zatvaranjem opkoljenja njihovih položaja. Uz to, možda bi imalo smisla pogledati i ukrajinsku 41. mehaniziranu brigadu – postrojbu osnovanu u ožujku 2023., kojoj zli jezici pripisuju odgovornost za upad agresora na prostor „Kanalske četvrti“ u Časiv Jaru, te onda i nedavnu sličnu situaciju u prostoru sela New York, gdje se ruski prodor širi od početka srpnja – dok se iz pojedinih izvora čak čuje i kako Rusi prate njihove rotacije po bojištu ne bi li time osigurali i iduće mjesto napada na slabu metu te olakšani vojni prodor.
Stanje na bojištu
Nakon iznimno aktivnog početka tjedna, zadnji dani su u Ukrajini donijeli manje smirivanje intenziteta kopnenih sukobljavanja, ali i nastavak iznimno žestokih topničkih te zračnih napada agresora. Iako se na sjeveru Harkivske oblasti spominje prestrojavanje i jačanje ruskih snaga, do srijede 24. srpnja moglo se čuti i o naznakama uspjeha agresorskih protunapada koji su navodno pod okupaciju opet doveli prostor neposredno sjeverno od sela Gliboke – zonu kroz koju su ukrajinske snage nastojale zaokružiti taj prostor i olakšati oslobođenje čitavoga sela.
Za razliku od toga, nema vijesti o nekim većim pomacima linije fronte kako na prilazima obližnjem ukrajinskom uporištu Lipci, tako ni dalje na istok – na prostoru okupirane enklave oko grada Vovčanska, u čijem se centru sjeverno od rijeke Vovče nastavljaju žestoke borbe. Ipak, opet se čuje i o dodatnim manjim ruskim upadima kod graničnih sela Sotnicki Kozačok i Krugle, no to su vjerojatno opet samo manje provokacije i privremeni pogranični izazovi.
Oko 80 km dalje na jugoistok, u borbenoj zoni istočno od ukrajinskog grada Kupjanska, nastavljene su borbe oko obližnjih ukrajinskih uporišta Sinkivka i Petropavlivka – manjim pomacima bojišta i dosta topničkih djelovanja. Dalje niz magistralu P-07 prema okupiranom gradu Svatove opet se čulo o borbama kod sela Stepova Novosilka, te oko 21. srpnja osvojenog sela Pišćane Donje. Dalje na jug, borbe su nastavljene i oko Stelmahivke i Andriivke, kao i oko Makiivke i Nevske – sve praćeno jakim topničkim napadima, ali bez bitnijih pomaka bojišnice (baš kao i na prostorima šumarije Serebrjanski).
Nastavak žestokih borbi bilježio se i južno od rijeke Siverski Donjec – posebno oko ukrajinskog uporišta Verhnokamjanske, koje još odolijeva sjeverno od prostora sela Spirne i Ivano-Darivka, gdje su agresori zadnjih tjedana imali ponešto borbenih uspjeha. Napomenimo i prostor oko okupiranog sela Rozdolivka (neslužbeno 28. lipnja, a službeno 19. srpnja) – gdje se zadnjih dana bilježe borbe zapadno (Mikolajevka) i sjeverno (Pereizne), ali bez pomaka linije fronte.
Zapadno od okupiranog grada Bahmuta također su nastavljene borbe uzduž čitave bojišnice – a treba posebno napomenuti prostor sjeverno od Časiv Jara. Osim nastavka borbi kod Novomarkove i Grigorivke, kojima agresori nastoje izbiti na tamošnju trasu vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, izgleda da je ondje došlo i do ruskog prodora iz 17. srpnja okupirane Kalinine dalje na zapad, i to preko nadzemnog dijela trase ovog vodnog kanala (kroz šume i gudure pa prema ukrajinskome selu Majske).
Usprkos spomenu borbi u tom pravcu, zapravo nije jasno o kolikom se prodoru tu radi, te koliko je on stabilan i održiv. Jednako se tako nazire i ruski pritisak jugoistočno od Časiv Jara kroz šumski prostor drugog nadzemnog dijela trase (cijevima) već spomenutog vodnog kanala – gdje na putu agresoru stoji južno predgrađe Časiv Jara zvano „Novi“.
Drama kod Donjecka
Dalje na jug nastavljene su i žestoke borbe oko ukrajinskog uporišta Toreck. Dok branitelji nastoje protunapadima održati svoje položaje u naselju Pivnične (kako na sjeveroistoku, tako i jugoistoku) – u prigradskom naselju Zalizne navodno je bilježen dodatan napredak agresora, od škole broj 13 sjeverno, kroz urbani prostor do tamošnje poliklinike i kompleksa bivše bolnice na sjeveru tog naselja – sve to još uvijek istočno od cestovnog pravca Centralna ulica – Prospekt pionira.
Što se tiče oko 7 km jugozapadnijeg bojišta u selu New York, ondje nema vijesti o borbenim djelovanjima na sjeveru ruskog izboja prema centru mjesta, ali se čulo o dodatnom napredovanju uz šumske međe i usjeke na zapad, u smjeru ukrajinskog uporišta Panteleimonivka. Ove novosti doduše šire zonu ruskog upada od Novoselivke prema New Yorku, ali malo imaju utjecaja na borbe za samo sjevernije naselje New York i tamošnje prijelaze preko rijeke Krivi Torec.
I dalje je borbeno najviše aktivna zona sjeverozapadno od okupiranog Donjecka i Avdiivke. Konkretno, riječ je o prostoru 8 kilometara sjeverozapadno od okupiranog naselja Očeretine (potez od okupirane Novooleksandrivke prema ukrajinskom selu Vozdviženka), te desetak kilometara na zapad – oko okupiranog sela Progres, te dalje na sjeverozapad (prema ukrajinskim selima Timofiivka, Lisične i Ivanivka), te zapad prema selu Vesele uz trasu pruge. Napomenimo da je zadnjih dana baš sjeverno od sela Progres bilo govora o opkoljenju ukrajinskih snaga iz 31. mehanizirane brigade (što se ipak pokazalo preuranjenim), baš kako se tu čuje i o teškim borbama koje s agresorom vodi ukrajinska 47. brigada – na koju je interventno pao zadatak usporavanja ruskog napredovanja prema obližnjem Mirnogradu i Pokrovsku.
U međuvremenu, izgleda da je u ruke agresora pala i većina ukrajinskog sela Vovče, neposredno na jug od Progresa, dok se samo nekoliko km južnije čuje i o nastavku ruskog napredovanja oko ovoga tjedna uvelike okupiranog ukrajinskog sela Novoselivka Perša. Slična je situacija i 6 km južnije, gdje Ukrajinci i nadalje drže dio otvorenih prostora južno od Novoselivke Perše, ali im je izgleda uvelike osvojen prostor lokaliteta Jasnobrodivka na rijeci Durna. Ipak, ondje još nema vijesti o ikakvom povlačenju branitelja – koje bi očekivali jugozapadno, ne bi li pomogli obranu nedaleke i strateški bitne prevlake na rijeci Vovči kod Karlivke.
Oko 13 km južnije od Karlivke nastavljene su borbe u urbanom prostoru Krasnogorivke – a snage agresora ondje su opet napredovale na sjeveroistoku mjesta, potiskujući dalje tamošnje branitelje na sam sjeverozapadni rub grada. Budući da se tu sada već radi samo o četvrtima obiteljskih kuća, a radi se možda o desetak posto ukupnog gradskog prostora – i tu se zapravo braniteljima ne piše dobro, iako njihov ustrajni otpor i ondje radikalno usporava sva ruska nastojanja.
Slična je situacija i 7 km dalje na jugozapad, gdje se i nadalje bilježe borbe na ulazu u ukrajinsko selo Maksimilijanivka – koje slično usporavaju agresora. Ipak, izgleda da nakon postupnog približavanja ruskih snaga te dužih priprema – polagano počinju borbe za selo Kostjantinivka na cesti O-0532 prema Vugledaru. Ondje se dugo čulo o sukobima na zapadnim rubovima obližnje (većinom okupirane) Paraskoviivke, a od 24. srpnja agresori su geolocirani na jugoistočnom rubu Kostjantinivke. Napomenimo da se slično rusko napredovanje bilježilo i južnije, kako u zoni ukrajinskog uporišta Vodjane, tako i kod Vugledara (iz smjera okupiranog sela Mikilske).
Što se tiče juga Ukrajine, treba napomenuti tek borbe južno od Orihiva – gdje se praktično svakodnevno čuje o ruskim napadima u smjeru prigradskih naselja Mala Tokmačka, Novodanilivka, Novoandriivka i Šćerbaki. Ipak, malo je tu vijesti o ikakvim pomacima linije fronte, usprkos učestalom sukobljavanju te aktivnom ruskom korištenju topništva i zrakoplovstva u borbenoj zoni gdje se nazire i njihovo okupljanje dodatne rezerve od oko 90.000 boraca iza neposredne bojišnice. Konačno, usprkos ukrajinskom povlačenju iz mjesta Krinski na okupiranoj istočnoj obali Dnjepra – i nadalje se svakodnevno spominju borbe oko tamošnjih ukrajinskih mostobrana, iako nije jasno točno gdje.
Zračni napadi
Zadnjih se dana može uočiti oživljavanje ruskih raketnih napada na prostor Harkiva – kako balističkim raketama „Iskander-M“ (23. srpnja), tako i raketama sustava S-300 (24. srpnja), opet iz obližnje ruske regije Belgorod. U srijedu 24. srpnja tako se čulo o pogotku u industrijsku zonu grada, pa onda i u više prigradskih naselja, navodno uz uporabu kasetnih bojnih glava – što je uzrokovalo civilne žrtve, štete i manje požare. Iz ruskih se izvora govorilo o napadima na lokacije baziranja ukrajinskih snaga, skladišta zapadne vojne opreme te „objekte kritične infrastrukture“. Ujedno se te srijede i kamikaza-dronovima Shaheed-136/31 s Krima i oko Primorsko-Ahtarska napadalo jug Ukrajine, a od 23 letjelice navodno ih je bilo srušeno 17, uz još niz drugih izviđačkih dronova. Kod Voznesenka u Mikolajevskoj oblasti napadnut je bio i tamošnji vojni aerodrom, iako bez jasnih navoda o šteti.
Napomenimo da je u regiji Odesa opet bila gađana i luka Izmail na Dunavu, gdje se bilježilo štete na lučkoj infrastrukturi i stambenim zgradama – a bilo je govora i o uništavanju brodoremontnih pogona te tamošnjeg terminala s gorivima i mazivima. Prema ruskim izvorima, pogodak u upravnu zgradu luke možda je ozlijedio i više „zapadnih plaćenika“ te časnika ukrajinskih Oružanih snaga, o čemu nije bilo ni riječi s ukrajinske strane. Ipak, zanimljivo je da su ovi napadi ruskim kamikaza-dronovima u susjednoj Rumunjskoj izazvali dizanje dva borbena zrakoplova F-16, dok se nastavilo i pojačano motrenje stanja u pograničnim prostorima okruga Tulcea. Slični napadi na Izmail bili su izvedeni i iduće noći, od srijede 24. na četvrtak 25. srpnja, a tada su reakcije u Rumunjskoj bile još intenzivnije.
Kao prvo, u zrak su bila dignuta dva borbena aviona F-18 finskog Ratnog zrakoplovstva, koje u Rumunjskoj od sredine lipnja na dva mjeseca pomaže čuvanju zračnog prostora u svom prvom takvom NATO inozemnom rasporedu. Ipak, ponešto su bitnije bile vijesti iz neslužbenih izvora, prema kojima su rumunjski protuzračni oklopnjaci njemačkog tipa Gepard navodno preko puta ukrajinske luke Izmail noću djelovali po nadolazećim ruskim dronovima. Iako se o tome moglo čuti na društvenim mrežama, praćeno i određenim video-materijalom – na službenoj se razini čulo tek da NATO „nije vidio znakove namjernog napada na teritoriju Saveza nakon što su ruske snage ispalile 38 dronova dugog dometa iznad Ukrajine, a olupina drona pronađena je u Rumunjskoj“ – a takve su ruske akcije proglašene „neodgovornima i potencijalno opasnima“.
Sve to je bio tek dio ruskog vala zračnih napada te noći, gdje je od spomenutih 38 ruskih kamikaza-dronova navodno bilo oboreno njih 25. Dio preostalih letjelica navodno je izazvao štete na prostoru kijevske zračne luke Borispil (skladište goriva), a bilježene su i štete u pojedinim prigradskim naseljima Kijeva (Višgorod). Ujedno se balističkim raketama gađalo i vojne ciljeve u regijama Čerkasi (vlak s vojnom opremom kod mjesta Smela), te kod Harkiva (tvornice oklopne tehnike), a kasnije u danu i Kramatorsk i Slovjansk u Donjeckoj oblasti.
Konačno, u petak 26. srpnja čulo se i o ukrajinskim napadima bespilotnim letjelicama po okupiranom Krimu – posebno na vojni aerodrom Saki i kod Jevpatorije. Ruske snage zato su odgovorile valom zračnih napada – prvo 22 kamikaza-drona Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu i iz Kurska (20 navodno srušeno), a onda i balističkim raketama „Iskander-M“ po Kramatorsku (navodni pogodak u vojno skladište) te Harkivu. Napomenimo i da je ruski napad kamikaza-dronovima na mjesto Nižin u Černihivskoj oblasti pogodio tamošnji hostel, a ruševine, razna oštećenja te preko 15 ranjenih se zbrinjavalo čitavoga dana.
Scena.ba
