Europa, bliža nego ikada radijusu ovog rata, sada se suočava s očitim pitanjem: bi li Iran mogao napasti kontinentalnu Europu? I ako bi pokušao, bi li ga NATO mogao zaustaviti?
Nakon što su američke i izraelske snage pokrenule napade na iranske ciljeve – pri čemu je ubijen ajatolah Ali Hamnei, a iranske vojne i sigurnosne snage teško oslabljene – Teheran je pokrenuo kampanju raketnih napada i napada dronovima u regiji u dosad neviđenim razmjerima.
Iranski projektili pogodili su ciljeve u Izraelu i zemljama Perzijskog zaljeva, a dron iranske proizvodnje ciljao je britansku bazu na Cipru. Zbog toga je britanski premijer Keir Starmer otvorio britanske baze za američke obrambene protunapade na iranske raketne položaje. Nadalje, NATO-ovi sustavi protuzračne obrane presreli su dvije iranske balističke rakete koje su bile usmjerene prema turskom zračnom prostoru, što je prag koji Teheran ranije nije prelazio, piše Euronews.
Što bi Iran zapravo mogao ispaliti prema Europi?
Iransko oružje dugog dometa može se podijeliti u tri kategorije, a njihov potencijalni domet obuhvaća zabrinjavajuće velik dio europske karte:
- Balističke rakete: Najrazornija je Khorramshahr, sposobna nositi bojnu glavu tešku do 1800 kilograma. Ako se lansira iz utvrđenih podzemnih baza na sjeverozapadu Irana (Kermanshah, Tabriz, Isfahan), može dosegnuti domet do 3000 kilometara. Na toj su udaljenosti u dometu Atena, Sofija i Bukurešt, a pri maksimalnom dometu i Beč, Rim i Berlin.
- Dronovi: Shahed-136, usavršen u ratu u Ukrajini, ima domet do 2500 kilometara. Iako mu je bojna glava mala (30–50 kg), ovi se dronovi koriste u rojevima kako bi preopteretili protuzračnu obranu i onesposobili elektroenergetske mreže.
- Krstareće rakete: Sustav Soumar i njegove varijante imaju domet do 3000 kilometara. Lete nisko i prate teren, što ih čini teškima za radarsko otkrivanje i idealnima za precizne napade na infrastrukturu.
Kako bi se Europa branila?
Izrael trenutačno pruža najrealniji primjer raketne obrane. Tijekom aktualnog rata Iran je lansirao više od 500 balističkih raketa, a izraelski sustavi (Arrow 2, Arrow 3 i David’s Sling) presreli su golemu većinu. Ipak, Iran razvija rakete poput Khorramshahra-4 koje ponovno ulaze u atmosferu brzinom od 8 Macha, ostavljajući minimalno vrijeme za reakciju.
Analitičari očekuju da bi eventualni napad na Europu bio višeslojan: precizni udari na NATO logistička središta, ekonomska sabotaža mediteranskih luka ili LNG terminala u Italiji, Grčkoj i Rumunjskoj, uz psihološki pritisak na civilno stanovništvo.
Odgovor NATO-a: „Europljani mogu mirno spavati”
Pukovnik Martin L. O’Donnell, glasnogovornik Vrhovnog zapovjedništva savezničkih snaga u Europi (SHAPE), ističe potpuno povjerenje u obrambene sposobnosti Saveza:
„NATO ima sve što je potrebno da obrani teritorij Saveza i naših milijardu stanovnika. Europljani mogu mirno spavati znajući da imamo sposobnost poraziti svaku takvu prijetnju.”
O’Donnell je objasnio da cijeli proces – od satelitske detekcije lansiranja u svemiru do uništenja cilja – traje manje od deset minuta.
Što je s državama koje nisu članice NATO-a?
Cipar, Irska, Austrija, Švicarska i Malta formalno nisu obuhvaćeni NATO-ovim sustavom balističke obrane (BMD). Međutim, članak 42(7) Ugovora o Europskoj uniji obvezuje članice EU-a na uzajamnu pomoć. Također, inicijativa European Sky Shield pod vodstvom Njemačke već povezuje neutralne države poput Austrije i Švicarske u zajedničku mrežu obrane.
Nuklearna prijetnja i hibridni rat
Postoji strah da bi Iran mogao obnoviti nuklearni program kao odgovor na slabljenje konvencionalnih snaga. Ipak, stručnjaci smatraju da bi uporaba nuklearnog oružja ili “prljave bombe” značila kraj iranskog režima zbog neizbježne odmazde.
Vjerojatniji su scenariji:
- Kibernetičko ratovanje: Napadi na sustave upravljanja vodom, energijom i zdravstvom.
- Hibridne prijetnje: Sabotaže u pomorskom prometu i širenje društvenih napetosti unutar Europe.
Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte naglašava da Iran, zajedno s Rusijom, Kinom i Sjevernom Korejom, čini novu osovinu suradnje, što zahtijeva od Europe razvoj još naprednijih obrambenih strategija.
Scena.ba
