Prošlost se ponovno koristi kao oružje dnevne politike
Rezolucija NSRS-a, hrvatski Zakon o grobljima i spor oko HVO-a u Derventi dio su iste borbe za kontrolu nad ratnim sjećanjem. Prošlost se ponovo koristi kao oružje dnevne politike, piše Deutsche Welle.
Usvajanje rezolucije o osudi veličanja ustaških simbola i NDH u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) nije došlo iznenada, niti ona predstavlja zakašnjelu osudu zločinačkog naslijeđa. Rezolucija stiže u trenutku kada se između Banje Luke, Zagreba i hrvatskog političkog vrha u BiH već otvorio novi spor oko toga tko ima pravo na javno sjećanje, koje simbole država smije tolerirati i gdje završava komemoracija, a počinje politička provokacija.
Povod je najavljeno obilježavanje osnivanja Treće bojne HVO-a u Derventi, koje se pretvorilo u mnogo više od lokalnog okupljanja veterana. Postalo je točka na kojoj su se spojili ratno nasljeđe, aktualna politika i stari sporovi o karakteru rata devedesetih.
-Ili će ga zabraniti ili ćemo ga mi spriječiti. Uglavnom, tog skupa 21. ožujka, za kada je najavljeno postrojavanje i zborovanje, neće biti, kategoričan je predsjednik Boračke organizacije Derventa Čedo Vujičić.
„U” spomenik i reciprocitet
Okupljanje bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane u Modranu kod Dervente, planirano je za 21. ožujka, kao i četiri dana kasnije uz vjerski obred. Strasti su se ove godine ponovo uzburkale iako je spomenik izgrađen prije 20 godina sredstvima hrvatskog nogometaša Vedrana Ćorluke i njegovog oca Joze. Spomenik od početka izaziva kontroverze jer je izgrađen u obliku slova „U“, s hrvatskom šahovnicom koja počinje bijelim poljem, što je bilo obilježje koje se koristilo za vrijeme NDH.
Najava obilježavanja godišnjice bio je jedan od povoda da Narodna skupština RS usvoji Rezoluciju o osudi i zabrani promoviranja i veličanja ideologije, pojava i simbola koji su proistekli iz NDH, a uz nju i zaključke da Vlada Republike Srpske u narednih 60 dana pripremi izmjene Zakona o grobljima i Kaznenog zakona. Time je skupštinska većina poslala poruku da ne želi da stvar ostane na političkoj deklaraciji, već da se pretače u pravni okvir koji bi omogućio uklanjanje spornih obilježja i kažnjavanje javnog promoviranja ustaške simbolike.
Sveučilišni profesor iz Banje Luke Mladen Mirosavljević ironično primjećuje da se ni trideset godina poslije rata čak ni jelovnik na ovim prostorima ne može sastaviti bez miješanja politike. Vlast se i dalje, kaže, osvaja nametanjem straha od onih druge nacije i vjere.
-Za to se smišlja sve što se može smisliti ili revitalizirati pa ne treba čuditi ni što se u te svrhe koristi podizanje spomenika, donošenje rezolucija, naravno sve suprotno jedni drugima. Pri tome nitko ne postavlja logično pitanje koga te rezolucije obvezuju, na kojem teritoriju se mogu provoditi i hoće li i svi sadašnji spomenici doživjeti sudbinu onih prethodnih, samo uz novu, nataloženu na onu prethodnu mržnju, kaže Mirosavljević, naglašavajući da se cijela matrica osuđivanja i dalje vrti u krug.
Zahtjev za četnike
Formalno, rezolucija se poziva na civilizacijsku obvezu osude NDH i zločinačke ideologije. Suštinski, međutim, ona je i poruka političkog sukoba, jer dolazi u trenutku kada se pitanje povijesnih simbola više ne vodi samo kroz rasprave o Drugom svjetskom ratu, nego kroz direktan obračun oko tumačenja ratova iz devedesetih i prava na javno sjećanje na prostoru bivše Jugoslavije.
-Dabogdo možemo uzeti i Zakon o grobljima i ponovo napraviti… ne bi nam se ovo dešavalo, kaže premijer RS Savo Minić, aludirajući na izmjena Zakona o grobljima kojima bi se uveo reciprocitet u odnosu na Hrvatsku.
Sam tekst rezolucije nije se do kraja svidio Bošnjacima, pa su tražili izmjene. Nisu ih dobili.
-Mi predlažemo da se u cijelom tekstu iza riječi ustaški doda riječ četnički. I da se iza riječi Židovi doda riječ Bošnjaci, rekao je Ramiz Salkić (SDA), nakon čega mu je iz vladajuće većine odgovoreno da „Bošnjaci tada nisu postojali“.
Zagrebački model
Kontekst direktnog obračuna kroz ratove devedesetih važan je zbog Hrvatske, koja je prošle godine otvorila vlastiti pravni prostor za uklanjanje spornih nadgrobnih obilježja. Hrvatska vlada je u travnju 2025. priopćila da će se na temelju novog Zakona o grobljima uklanjati spomenici i natpisi podignuti nakon 30. svibnja 1990.
-Cilj je ukloniti spomenike i natpise koji vrijeđaju nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje građana, veličaju agresiju na Hrvatsku ili omalovažavaju Domovinski rat, objavila je vlada.
Zakonom je propisan rok od 30 dana za uklanjanje spomenika te kazna do 5.000 eura ako se to ne učini. Vlada je naglasila da se time „ne krše prava manjina, već se sankcionira veličanje agresije“.
Sada Banja Luka pokušava izgraditi vlastiti simetrični pravni okvir. Jer ako Zagreb može zakonom čistiti groblja od spornih poruka, onda i RS želi pravni temelj za reagiranje na obilježja i simbole koji se ovdje tumače kao rehabilitacija ustaštva ili NDH.
Derventa kao okidač
Ipak, neposredni detonator cijele priče nije bio hrvatski zakon, nego upravo planirano obilježavanje 34. godišnjice osnivanja Treće bojne 103. brigade HVO-a u Modranu kod Dervente. Prema policijskim podacima, zatražena je i dobivena dozvola za javno okupljanje u Modranu u subotu 21. ožujka. Odobren je i skup 25. ožujka, ali se još ne zna kako će u praksi to izgledati.
Zbog svega navedenog, komemoracija je pretvorena u sigurnosno i političko pitanje, a najavljena rezolucija o zabrani veličanja ustaških simbola dobila je vrlo jasan dnevno-politički okvir.
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, najjači politički saveznik Dragana Čovića (HDZ BiH), poručio je da institucije Republike Srpske „neće dopustiti veličanje formacija i ideologija koje su počinile teške zločine nad srpskim narodom“. Oštriji su bili iz Narodnog fronta, stranke na čijem čelu je Jelena Trivić, koja traži da se spomenik u Modranu sruši jer vrijeđa srpske žrtve. „Tamo se ne treba okupiti nitko dok god se taj spomenik ne sruši“, kaže Trivić.
Čovićevo upozorenje
Na takvu poruku iz Banje Luke Dragan Čović nije odgovorio frontalnim sukobom, ali je izašao iz okvira upakiranih floskula. Poručio je da hrvatski borci imaju pravo na obilježavanje događaja „na svakom pedlju” Bosne i Hercegovine i da svi oni koji pokušavaju to zabraniti trebaju držati „ruke dalje od hrvatskog naroda”.
-Mi ćemo osigurati da sva naša udruženja na svakom dijelu BiH mogu odati počast svojim žrtvama, a ovi drugi koji misle to na neki način skrnaviti, da se oslobode toga, rekao je lider HDZ-a BiH.
Čović ovim, kaže, ne brani samo jedan skup, nego pravo hrvatskog političkog i ratnog narativa da postoji i izvan prostora gdje Hrvati danas čine većinu, odnosno i na mjestima sa kojih su tokom rata nestali ili bili protjerani.
Od logora do protjerivanja
Derventa je u toj priči posebno osjetljiva jer nosi dvostruke i međusobno suprotstavljene poglede. Sudski utvrđene činjenice govore o zločinima nad Srbima u Derventi, uključujući zatvaranja, zlostavljanja i ubojstva u objektima kao što su Dom JNA i logor Rabić, zbog čega u srpskoj javnosti svako okupljanje povezano s ratnim formacijama HVO-a izaziva snažan otpor.
Ali Derventa je i mjesto iz kojeg je veliki broj Hrvata tijekom rata nestao, izbjegao, protjeran, pa hrvatska strana na to područje ne gleda samo kao na mjesto zločina nad Srbima, nego i kao na prostor vlastitog stradanja i nestanka jedne zajednice. Od prijeratnih preko 20.000 Hrvata, prema popisu iz 2013. godine, danas ih je oko 2.500.
Upravo zbog toga svaka komemoracija za jedne predstavlja odavanje počasti poginulima, a za druge pokušaj rehabilitacije formacija koje povezuju sa zločinima. Na sve glasnije zahtjeve za uklanjanjem spornog spomenika reagirali su iz udruženja koja okupljaju bivše borce iz proteklog rata.
-Koordinacija hrvatskih udruženja HVO-a jasno poručuje da se neće dopustiti uklanjanje spomena za hrvatske žrtve niti brisanje tragova hrvatskog opstanka na ovim prostorima. Pokušaji uklanjanja spomen-obilježja predstavljaju nastavak progona u miru Hrvata u Republici Srpskoj započetog u ratu, rekli su u ovom udruženju.
Ista matrica
Zbog svega toga rezolucija NSRS-a, hrvatski Zakon o grobljima i spor oko Treće bojne HVO-a nisu tri odvojena slučaja, nego tri točke iste političke linije. Prva pokazuje kako RS želi normirati vlastiti memorijalni prostor, druga kako je Hrvatska već uradila nešto slično u svom pravnom sustavu, a treća da se taj sukob oko simbola i sjećanja odmah prebacuje na teren Bosne i Hercegovine, gdje povijest nikada nije samo povijest, nego i produžetak sadašnje politike drugim sredstvima.
-Nitko još nije odgovorio na pitanje zašto se to čini sve baš sada i ima li sve to ikakvu upotrebnu vrijednost ili je samo stvar dnevne politike. Koja je to granica mržnje koja se još može tolerirati, a da iz nje ne pokulja ono zlo koje je još svježe u našem sjećanju. A počelo je s istom matricom, upozorava Mirosavljević.
Scena.ba
