Vodeći ruski institut za nuklearnu energiju, Kurchatov institut, potpisao je sporazum s energetskim gigantom Gazpromom o razvoju nuklearne podmornice namijenjene transportu ukapljenog prirodnog plina (LNG) duž Sjevernog morskog puta. Ideja ovog projekta je omogućiti transport plina iz arktičkih područja do azijskih tržišta, ali stručnjaci sumnjaju u njegovu izvedivost.
Predsjednik Kurchatov instituta, Mihail Kovalčuk, otkrio je na forumu OMR 2024, koji se održao u Sankt Peterburgu, da su započeli radovi na dizajnu podmornice. Forum je posvećen razvoju brodarstva i visokotehnološke opreme za Arktik.
Plovidba ispod leda – stara ideja u novom ruhu
Kovalčuk i Gazprom smatraju da je plovidba ispod arktičkog leda rješenje za izazove s kojima se suočava transport ukapljenog plina u teškim uvjetima na površini. Ledolomci su do sada igrali ključnu ulogu u otvaranju ruta za LNG-tankere, ali podmornica bi mogla riješiti problem. S kapacitetom usporedivim s današnjim površinskim tankerima, nova nuklearna podmornica bila bi sposobna za cjelogodišnji prijevoz plina iz zapadnog Sibira prema azijskim tržištima, bez obzira na klimatske uvjete ili debljinu leda.
Međutim, stručnjaci poput Aleksandra Nikitina iz zaklade Bellona, koji se dugo bavi pitanjima nuklearne sigurnosti, vrlo su skeptični prema ovim planovima. ‘Ovo su fantazije koje nemaju uporište u stvarnosti’, rekao je Nikitin za Barents Observer. On smatra da projekt nedostaje potrebnih kalkulacija, kako u pogledu tehnologije, tako i u pogledu ekonomskih i industrijskih aspekata. Nikitin ističe i da Rusija trenutno nema kapacitete za gradnju ni osnovnih tankera i brodova za suhi teret, a kamoli za izradu naprednih nuklearnih podmornica.
Tehnički izazovi i prepreke
Prema preliminarnim studijama, podmornica bi trebala biti duga čak 360 metara, dvostruko više od poznatih podmornica klase Typhoon iz doba Hladnog rata. Planirana je gradnja podmornice s tri nuklearna reaktora, s kapacitetom od 170-180 tisuća tona, što bi omogućilo prijevoz plina jednak onome što danas prevoze LNG-tankeri na površini. Njena širina trebala bi biti 70 metara, visina 30 metara, dok bi gaz bio između 12 i 13 metara.
Iako bi podmornica mogla izbjegavati površinske probleme, postavlja se pitanje logistike u plitkim vodama. Konkretno, Obska uvala, koja se nalazi u blizini ključnih terminala u Sabetti (Yamal LNG) i Gydanu (Arctic LNG 2), preplitka je da bi ovakva podmornica mogla ploviti ispod površine. Zbog toga bi podmornice trebale podršku ledolomaca dok ne dođu do dubljih arktičkih voda sjeverno od Sibira.
Kovalčuk, unatoč izazovima, vjeruje da će ovakav sustav povećati sigurnost u usporedbi s površinskim brodovima i plinovodima. Nuklearna podmornica, prema njegovim riječima, mogla bi osigurati stabilan i siguran transport plina kroz godine koje dolaze, bez potrebe za izgradnjom dodatnih cjevovoda u područjima s nestabilnim tlom zbog otapanja permafrosta.
Gazprom u financijskoj krizi
Sporazum s Gazpromom dolazi u trenutku kada se ova energetska korporacija suočava s dubokim financijskim problemima. Nakon ruske invazije na Ukrajinu i gubitka ključnih europskih tržišta za izvoz plina, Gazprom je zabilježio svoj prvi godišnji gubitak u 2023. godini, čime je prekinuo desetljeća uspješnog poslovanja. Izgubljene prodaje cjevovodnog plina Gazprom je prisiljen nadomjestiti traženjem novih tržišta u Aziji, ali izgradnja južnih i istočnih cjevovoda traje dugo, dok otapanje permafrosta otežava izgradnju stabilne infrastrukture na terenu.
U toj situaciji, nuklearna podmornica predstavlja potencijalno rješenje za brži i učinkovitiji transport plina na azijska tržišta. Kovalčuk tvrdi da bi nekoliko takvih podmornica moglo prevesti istu količinu plina kao podmorski plinovod.
Scena.ba
