Boravak u hotelu za većinu nas znači potpuni bijeg od svakodnevice – meki kreveti, savršeno posloženi jastuci i onaj prepoznatljivi miris čistoće u kupaonici. No, kada dođe trenutak za pakiranje kofera, kod mnogih se probudi ‘kolekcionar uspomena’. Priznajte, malo tko se barem jednom u životu nije vratio s odmora s onim mekanim, snježnobijelim ručnikom koji je ‘slučajno’ zalutao na dno putne torbe. Evo što smijete, a što nikako ne smijete spakirati u kofer pri odlasku
Kada se pripremamo za odjavu iz hotela, mnogi se nađu pred dilemom što je dopušteno ponijeti. Pravilo je jednostavno: sve što je namijenjeno jednokratnoj upotrebi i higijeni smatra se potrošnim materijalom.
Nakon što se soba jednom otvori, hoteli te predmete više ne mogu ponuditi sljedećem gostu iz higijenskih razloga. U vašoj putnoj torbi bez grižnje savjesti mogu završiti:
- Mini šamponi, gelovi za tuširanje, regeneratori i losioni za tijelo
- Kape za tuširanje, mali sapuni, pribor za brijanje i setovi za pranje zubi
- Setovi za šivanje, spužvice za cipele i jednokratni češljevi
- Vrećice čaja, instant-kave, šećer te grickalice i bočice vode označene kao znak dobrodošlice
- Jednokratne papuče (većina hotela ih otpisuje nakon prvog korištenja)
Predmeti koji nikada ne smiju napustiti sobu
Za razliku od potrošnih sitnica, tekstil i elektronički uređaji dio su hotelskog inventara namijenjenog dugotrajnom korištenju i višekratnom pranju. Uzimanje ovih stvari ne smatra se sakupljanjem uspomena, već krađom koja se može naknadno naplatiti s vaše kartice.
U hotelu obavezno ostavite:
- Kućne ogrtače i ručnike: Riječ je o najčešće otuđivanim predmetima čija zamjena hotele stoji i do stotinu eura po komadu.
- Posteljinu, jastuke i deke: Kvalitetan pamuk i brendirani tekstil velika su stavka u hotelskim budžetima.
- Elektroniku i posuđe: Sušila za kosu, kuhala za vodu, vješalice iz ormara te šalice i čaše.
Zašto uzimamo stvari koje u trgovini nikad ne bismo ukrali?
Psiholozi objašnjavaju da gosti koji u svakodnevnom životu ne bi ni pomislili na krađu, u hotelu rado posegnu za ogrtačem ili ručnikom. Razlog leži u psihologiji vrijednosti: kada plate visoku cijenu noćenja, gosti podsvjesno žele ‘nadoknaditi’ trošak.
Osim toga, hotelska soba stvara osjećaj privremenog osobnog prostora, a brendirani ogrtač doživljava se kao emotivna uspomena na lijepo iskustvo, a ne kao tuđe vlasništvo.
Kako se hoteli danas bore protiv nestanka inventara
Mali gubici pomnoženi s tisućama soba godišnje nanose hotelskoj industriji stotine milijuna eura štete. Zbog toga se sve više luksuznih objekata odlučuje za uvođenje mikročipova ušivenih u ručnike i ogrtače koji automatski bilježe izlazak predmeta iz objekta.
Drugi hoteli u sobama ostavljaju cjenike s jasnom napomenom: ako vam se ogrtač toliko svidio, možete kupiti potpuno novi primjerak na recepciji.
Scena.ba
