Na današnji dan 2020. godine, zauvijek je zaspala jedna od najljepših i najvećih dama bosanskohercegovačke glazbene scene, istinska diva, dostojanstvena, graciozna i ponosna begovica Izeta Beba Selimović.
Beba je rođena 1936. godine u Bileći, ali se kao četverogodišnja djevojčica s roditeljima doselila u Sarajevo, gdje je provela cijeli život. Već u osnovnoj školi počela je pjevati u Dječjem radio-zboru nakon što ju je učiteljica preporučila predstavnicima Radio Sarajeva, koji su u to vrijeme po školama tragali za talentiranom djecom.
Nestvarna ljepota
Osim talenta, Bebu je krasilo kulturno ponašanje koje je ponijela iz roditeljskog doma, ali i nestvarna ljepota te veliki rad na usavršavanju svojih interpretacija, pa je kao petnaestogodišnjakinja postala vokalna solistica Radio Sarajeva.
Obitelj je Bebi uvijek bila prioritet, zbog čega je radila stanke u svojoj glazbenoj karijeri. Udala se vrlo mlada, u 19. godini, za inženjera Sabriju Šečića, kojeg je upoznala u Žepču dok je još bio student Građevinskog fakulteta. Sabriju su odmah privukli Bebina otmjenost, ljepota i ponašanje, pa je veza ubrzo okrunjena brakom. Tada je Beba nakratko prekinula karijeru i posvetila se suprugu i obitelji. S vremenom se vratila pjesmi, ali joj je obitelj i dalje bila na prvom mjestu.
Pogibija supruga
Nažalost, taj idilični život nije dugo potrajao. U listopadu 1971. godine Sabrija gine u prometnoj nesreći. Ostavši mlada udovica s dvojicom sinova, Senadom i Samirom, Beba je vrlo teško podnijela gubitak muža. Prestala je pjevati i razmišljala je hoće li uopće više uzeti mikrofon u ruke. Kasnije je govorila da su u odluci da ipak nastavi pjevati bile presudne riječi njezina velikog prijatelja, legendarnog jugoslavenskog glumca Miodraga Petrovića Čkalje.
“Beba je morala računati s tim da će joj se u životu događati i tragedije. Ako se odlučila pripadati publici, onda joj se mora vratiti”, govorio je Čkalja.
Prvi Bebin nastup poslije tragedije bio je na koncertu u beogradskom Domu sindikata. Pjevala je i plakala zajedno s publikom koja je suosjećala s njom. “Samo sam vidjela maramice, ljudi plaču… Ne znam jesam li jednu strofu otpjevala”, kratko je kroz suze izjavila poslije tog nastupa. Ljubav je ponovno pronašla tek 25 godina nakon Sabrijine smrti, s drugim suprugom, poznatim violinistom Dževadom Šabanagićem.
Svevremenske pjesme
Sevdalinkama „Kraj potoka bistre vode“, „Mene moja zaklinjala majka“, „Vezak vezla Adem kada“, „Kolika je u Prijedoru čaršija“, „Sinje more i dubine tvoje“, „Zaplakala stara majka“, kao i brojnim drugim, Beba je udahnula posebnu dušu vrsnom, ali prepoznatljivom interpretacijom, ne odstupajući od originalne izvedbe, što je odlika samo vrhunskih sevdalija.
Snimala je i novokomponirane pjesme, vodeći računa da aranžmani njezinih pjesama imaju isključivo odlike našeg podneblja, da u njima ne bude primjesa grčke, turske, šumadijske ili makedonske tradicije. Zato su Bebine pjesme, poput „Plačem ja, plačeš ti“, „O šuti, šuti, sad srce moje“, „U srcu mome samo živiš ti“, „Sa tugom prolaze dani“… ušle u anale bh. narodne glazbe i postale svevremenske.
Beba je dobila brojne nagrade i priznanja za glazbeni uspjeh i nesebičnu pomoć u humanitarnim koncertima, među kojima su “Povelja Zlatne značke” RTVSA, “Oscar za životno djelo” te Nagrada za doprinos u očuvanju narodne pjesme na Ilidžanskom festivalu. Međutim, isticala je da se najviše ponosi Nagradom „Isa-beg Ishaković“, koju je dobila u ime Grada Sarajeva 2013. godine, kada je proglašena i počasnom građankom Sarajeva. Bila je i članica Udruge estradnih radnika Bosne i Hercegovine. Godine 1988. izdala je svoj posljednji studijski album, a 2005. se definitivno povukla s estradne scene.
Beba Selimović bila je i ostala upamćena kao najveća dama bosanskohercegovačkog estradnog neba. Dokazivala je to svojim ponašanjem na sceni i u privatnom životu, gordošću, ljepotom i predivnim interpretacijama sevdalinki koje je pjevala širom svijeta, pokazujući ujedno ponos i snagu bosanskohercegovačke žene. Bila je istinska veleposlanica tradicije i kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Iako više nije među nama, njezine pjesme, svilenkasti glas kojim ih je interpretirala, njezina osobnost i damsko ponašanje ostaju živjeti u našim srcima, baš kao što je i sama pjevala: „U srcu mome samo živiš ti“.
Scena.ba
