Njemački mediji danima izvještavaju o slučaju obitelji iz Bosne i Hercegovine koja u Kölnu mjesečno prima oko 7.300 eura socijalne pomoći, iako je, prema ranijim odlukama nadležnih institucija, glava obitelji trebala biti deportirana još 2003. godine. Slučaj je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i među političarima, koji sada traže potpunu istragu, prenose Nezavisne.
Novinari njemačkog magazina Focus posjetili su naselje Bayenthal, gdje obitelj živi u dvokatnom kontejnerskom objektu, okruženom prepunim kontejnerima za smeće i odbačenim kućanskim aparatima. Na apartmanima nema imena ni funkcionalnih zvona, a na kucanje se, kako navode, nitko nije odazvao. Jedan od službenika gradskog osiguranja, zadužen za kontakt s azilantima i izbjeglicama, kratko je poručio novinarima da traženi „ionako neće razgovarati s vama“.
Prema pisanju Focusa, deportacija Marka M. (ime promijenjeno), koji je u Njemačku došao bez osobnih dokumenata i više je puta osuđivan, odgađana je jer gradske službe nisu tražile zamjenske dokumente. Iako u njegovu osobnom listu stoji da je rođen u Bihaću i da je državljanin Bosne i Hercegovine, u službenoj evidenciji kao zemlja rođenja navedeno je – „neutvrđeno“. Njemački mediji ovaj slučaj opisuju kao apsurd, jer je, kako navode, mjesto rođenja poznato, ali se formalno ne vodi evidencija o zemlji podrijetla.
Prema rješenju socijalne službe za listopad 2023. godine, koje posjeduje Focus online, obitelj mjesečno prima oko 7.300 eura pomoći. Zahtjev Marka M. za azil odbijen je još u listopadu 2003. godine od strane Saveznog ministarstva za migracije i izbjeglice (BAMF), uz obrazloženje da u zemlji podrijetla nije bio ugrožen. Kada je trebao biti deportiran, nestao je, da bi se ponovno pojavio 2007. godine, a njegov prigovor na rješenje o protjerivanju definitivno je odbijen 2009. godine.
Slučaj je izazvao i političke reakcije. Potpredsjednik zastupničkog kluba CDU u pokrajinskom parlamentu, Gregor Goland, zatražio je potpunu istragu. Odvjetnik Christoph Arnold, specijaliziran za migracijsko pravo, izjavio je da je deportacija obitelji „pravno jednostavna, ali praktično teška“, jer otac ima tzv. tolerirani status (Duldung), koji se prenosi i na djecu. Kako je pojasnio, „samim time, deportacija cijele obitelji bila bi moguća, jer potomci zbog očeva statusa toleriranog boravka ne mogu postati njemački državljani, čak i ako su rođeni ovdje“.
Ipak, prema njegovim riječima, prepreku predstavlja ustavna zaštita obitelji, zbog čega se službe, kako smatra, ustručavaju od prisilnog povratka. „Pretpostavljam da se kelnska služba za strance ustručava deportirati cijelu obitelj s osmero maloljetne djece u neizvjesnu budućnost“, naveo je Arnold. Dodao je i da bi deportacija samo oca mogla biti blokirana od strane suda jer bi obitelj bila razdvojena, te da je najvjerojatnije problem u tome što se slučajem godinama nitko ozbiljno nije bavio. „Da bi se izbjegla neugodnost, jednostavno su produljivali boravak i radije isplaćivali pomoć nego pokušali riješiti problem“, rekao je.
Scena.ba
