Skrb o starijoj populaciji u Bosni i Hercegovini postala je briga s kojom se obitelji uglavnom nose same, financirajući skupe privatne domove i njegovatelje iz vlastitog džepa.
Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da ne postoji učinkovit nadzor nad ustanovama koje pružaju njegu, a evidentno je da u ovoj oblasti uglavnom dominiraju privatne ustanove. Podaci resornih ministarstava jasno pokazuju da javni kapaciteti ni približno ne zadovoljavaju potrebe, dok se u pojedinim dijelovima zemlje država potpuno povukla iz ovog područja te je tržište prepušteno privatnicima.
Uvidom u dostupne javne registre, vidljivo je da je posljednjih godina broj privatnih ustanova socijalne skrbi znatno porastao. Primjera radi, u Posavskoj i Unsko-sanskoj županiji ne postoji nijedna javna ustanova za smještaj starijih i nemoćnih osoba.
S druge strane, u ovim dvjema županijama posluje ukupno 20 privatnih domova – njih 12 u Unsko-sanskoj i osam u Posavskoj županiji. Kako su naveli iz Ministarstva zdravstva i socijalne politike Posavske županije, cijena smještaja u ovoj županiji kreće se od 700 do 1.200 KM za pokretne korisnike te od 900 do 1.350 KM za nepokretne osobe.
Prema dostupnim podacima, na području Bosansko-podrinjske županije registrirana je samo jedna javna ustanova za starije osobe.
Cijene smještaja od 750 do 1.800 KM
U Sarajevskoj županiji registrirana je Županijska javna ustanova “Gerontološki centar”, dok istovremeno posluje najmanje devet privatnih domova. Mjesečna cijena domskog smještaja korisnika u Gerontološkom centru za pokretne korisnike iznosi 700 KM, za nepokretne korisnike 850 KM, dok je za korisnike smještene u jednokrevetnoj sobi utvrđena cijena u iznosu od 1.000 KM.
Iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice SŽ u odgovoru za Klix.ba naveli su kako je politika smještaja korisnika u ustanove socijalne skrbi propisana Županijskim zakonom i Zakonom o osnova socijalne skrbi, skrbi o civilnim žrtvama rata i skrbi o obitelji s djecom. Kada je riječ o cijenama u privatnim ustanovama, iz ovog su ministarstva naglasili da nemaju uvid u njih te su istaknuli da nemaju nadležnost i ne surađuju s privatnim ustanovama za smještaj starijih osoba.
Na području Hercegbosanske županije (Kanton 10) postoje tri doma za smještaj starijih osoba: Javna ustanova Starački dom Tomislavgrad te dva staračka doma u privatnom vlasništvu. Cijene smještaja ovise o pokretljivosti osobe i iznose od 1.000 KM do 1.400 KM. Na području Hercegovačko-neretvanske županije registrirane su različite ustanove koje pružaju uslugu smještaja i zdravstvene njege za starije osobe, a među njima su javne, županijske, karitativne, vjerske i privatne ustanove.
Kada je riječ o javnim ustanovama čiji je osnivač grad ili općina, u HNŽ-u djeluju: Centar za stare i iznemogle osobe u Mostaru, koji ima dvije radne jedinice, te Dom za stare i iznemogle osobe u Ravnom.
Osim njih, postoji i županijska ustanova Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom i drugih osoba Stolac. U HNŽ-u djeluju i karitativne i vjerske ustanove, među kojima su Dom za stare osobe “Sveta obitelj” Caritas Mostar, Dom za stare “Emaus” Caritas Mostar, Dom za stare osobe “Betanija” Caritas Čapljina, Dom za stare osobe “Podvelež” Mostar te Dom za stare i iznemogle osobe “Ivan Pavao II.” u Vionici, Čitluk.
Na području županije registrirane su i tri privatne ustanove. Cijene smještaja u ovim ustanovama kreću se ovisno o kategoriji korisnika, odnosno o tome radi li se o pokretnoj, polupokretnoj, nepokretnoj ili dementnoj osobi. Uglavnom se kreću u rasponu od 1.000 do 1.600 KM mjesečno. Iz Tuzlanske županije su u odgovoru za Klix.ba naveli kako se u ovoj županiji cijene mjesečnog smještaja kreću u rasponu od 1.050 KM do 1.800 KM.
Prema podacima do kojih smo došli, na području Tuzle postoji šest privatnih i jedan javni dom za starije. Precizne podatke o broju ustanova iz ove županije nisu nam ustupili. Iz Odjela za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta BiH naveli su da je u nadležnosti ovog tijela smještaj osoba u stanju socijalne potrebe u skladu s zakonom utvrđenim uvjetima. Trenutačno su 42 osobe korisnici navedenog prava te su smještene u tri različite ustanove socijalne skrbi za odrasle i starije osobe na području Brčko distrikta BiH.
Republika Srpska osnivač je samo triju ovakvih javnih ustanova: JU Dom za starija lica Prijedor, JU Dom za starija lica Istočno Sarajevo i JU Gerontološki centar Banja Luka. Uvidom u registar ustanova socijalne skrbi, u ovom bh. entitetu prisutno je 132 ustanove.
Neadekvatan nadzor
Jedan od najvećih izazova na terenu kada je riječ o ovom području predstavlja nepostojanje Zakona o socijalnim uslugama. Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike pojasnili su za Klix.ba kako je ovaj zakon u parlamentarnoj proceduri.
Istaknuli su da zbog nepostojanja ovog zakona Federalno ministarstvo ne može uređivati ovo područje niti ga kontrolirati. “Postojanjem zakona u FBiH postojala bi veća uređenost u području koje podrazumijeva skrb o starijima jer bi svi oni koji nude usluge zbrinjavanja starijih osoba bili obvezni imati licenciju Federalnog ministarstva, koje bi prije izdavanja licencije propisalo određene standarde koji bi se morali ispunjavati, čime bi podlijegali i redovitom nadzoru”, kazali su iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.
Trenutačni sustav u Federaciji BiH funkcionira tako da se osnivanje, registracija i nadzor obavljaju na županijskoj razini. Da bi se registrirala ustanova za smještaj starijih osoba, neophodno je ispuniti uvjete koje propisuju županijska ministarstva (poput Pravilnika o općim i posebnim uvjetima), nakon čega se vrši upis kod nadležnog suda.
S obzirom na te nadležnosti, županijska ministarstva često nemaju uvid u interne akte privatnih ustanova kojima se uređuju cijene i način smještaja.
Scena.ba
