I njemački magazin Der Spiegel pridružio se medijima koji u posljednje vrijeme prenose priču o tome kako je organiziran “Sarajevo safari” tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Autor teksta, koji je prenio Deutsche Welle, razgovarao je s mnogim akterima koji su se do sada spominjali u nedavno ponovno aktualiziranoj priči o navodnim dolascima bogatih zapadnih Europljana u Sarajevo tijekom rata devedesetih, koje se sumnjiči da su za pozamašne svote novca ubijali civile u gradu pod opsadom.
Na početku opširne reportaže citira se umirovljeni talijanski sudac Guido Salvini, koji je zajedno s autorom Eziom Gavazzanijem podnio tužbu pri milanskom sudu protiv nepoznatih osoba zbog ubojstva iz niskih pobuda.
“Da se u Sarajevu dogodilo nešto neizrecivo, da su tamo hobi-lovci pucali na ljude radi zabave, izvan je svake sumnje. Zahvaljujući mnogim različitim izvorima, više nema ni najmanje sumnje u to”, izjavio je Salvini u televizijskom intervjuu.
Koliko je bilo sudionika?
Spiegelov tekst citira navode iz Gavazzanijeve knjige u kojoj se govori o “230 Talijana, uz nekoliko Francuza, Belgijanaca te Austrijanaca” koji su navodno sudjelovali u ubojstvima civila.
Prenose i izjavu Nasera Husića, bivšeg pripadnika Armije BiH, koji je tijekom rata bio stacioniran nasuprot naselja Grbavica:
“Događalo se, posebno petkom, da smo preko radio-veza dobivali upozorenja s druge, srpske strane bojišnice: ‘Sklonite žene i djecu na sigurno’. Tada smo znali da dolaze vikend-snajperisti”, kaže Husić, bivši borac 101. motorizirane brigade. Iako ne može sa sigurnošću reći tko je pucao, zaključuje da je vikendom zabilježeno znatno više snajperskih napada nego tijekom tjedna.
Morbidni suveniri i tarife
U tekstu se donose i svjedočanstva Aleksandra Ličanina, bivšeg pripadnika srpske vojske iz Prijedora, koji je bio stacioniran u blizini Židovskog groblja: “Pucali su na žene, djecu i starce, bili su izvan kontrole”, kaže Ličanin o “safari turistima”.
Jedan svjedok pod pseudonimom “Francuz”, čiji je zadatak bio pratiti ubojice do Sarajeva, iznio je šokantne detalje:
Naplata: “Glavni zadatak bio je prebrojati žrtve i naplatiti ih strijelcima. Novac je išao agenciji koja je organizirala događaj.”
Trofeji: Lovci su kući nosili čahure (kalibra $7,62 \times 51$ mm) obojene prema dobi žrtve: plavo za dječake, ružičasto za djevojčice, crveno i zeleno za vojnike, žuto za žene te crno-plavo za starije muškarce.
Cijene: Prema kraju rata, tarife su narasle – za djecu i do 50.000 eura (100 milijuna lira). Talijanska vještakinja Martina Radice navodi da su pojedinci plaćali i do 200.000 eura za samo jedan vikend.
“Elitna psihopatija”
Kriminologinja Radice dijagnosticira ovo ponašanje kao “elitnu psihopatiju”. Navodi da se radi o ljudima koji su i danas ugledni članovi društva, na važnim položajima i dobro umreženi, te da se ničega ne boje više od pucanja njihove društvene fasade.
Uloga Trsta i šutnja Jovice Stanišića
Njemački magazin ističe Trst kao ključnu točku. Umirovljenik Roberto Ruzzier prisjeća se priča o skrivenim oglasima za putovanja u Sarajevo gdje se nudila snajperska puška tipa Dragunov i tri metka za “zabavu”. Prijevoz je navodno organizirao vlasnik auto-radionice iz Trsta pod krinkom prijevoza lijekova.
Autor teksta bezuspješno je pokušao dobiti izjavu od Jovice Stanišića, nekadašnjeg šefa srpske tajne službe, koji se smatra ključnom figurom. Postavlja se pitanje kako američke službe, s kojima je Stanišić surađivao, nisu znale za ove aktivnosti.
Na kraju, bh. političar Zlatko Miletić za Der Spiegel ističe da su domaće institucije propustile razjasniti istinu te spominje sumnjive smrti trojice bivših snajperista srpskih snaga krajem prošle godine, koji su mogli biti ključni svjedoci. Miletić zaključuje kako je “sto posto siguran” da su te safarije organizirale srpske sigurnosne institucije.
Scena.ba
