Anto Krišto prisjetio se kako je u siječnju 1993. godine začuo pucnjavu u zaseoku Brdo i kako je otišao obavijestiti zapovjednika svoje jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Zvonka Rajića.
Rekao je da je Rajić potom otišao, dok je nekoliko njih ostalo u njegovoj kući u Donjoj Višnjici.
„Pucalo se ponovno, vidjeli smo da je počeo sukob“, kazao je Krišto.
Prema njegovim riječima, u kuću su došla dvojica, kako pretpostavlja, pripadnika Sedme muslimanske brigade, odnosno Armije BiH, te je s njima otišao u Dusinu. Rekao je da nije bio naoružan i da je kod mejtefa vidio pripadnike Armije koji nisu imali oznake, javlja Detektor.
Kada je upitao za svoje suborce, obratio mu se, kako je naveo, mršaviji, mlađi muškarac u šarenoj uniformi.
„Eno vam vaš zapovjednik smrdi tamo, ja sam ga ubio. Hoćeš sad i tebe da ubijem?“, prisjetio se svjedok riječi te osobe.
Krišto je ispričao da je na kraju odveden u školu u Lašvi, gdje su bili drugi zarobljeni vojnici i civili, te da su kasnije prebačeni u Kazneno-popravni zavod u Zenici.
U zatvoru je, kako je rekao, viđao osobu koju je vidio i u Dusini. Jedan mu je čuvar, kada ga je upitao za njega, rekao: „To vam je Patković.“
Kazao je da je potpuno siguran da je to bio isti muškarac koji mu je u Dusini rekao da je ubio Rajića, te da ga je u istrazi prepoznao na fotografiji.
Patković je, kao zapovjednik Drugog bataljuna Sedme muslimanske brigade Armije BiH, optužen da je – nakon što je Armija BiH 26. siječnja 1993. zauzela selo Dusina – ubio lokalnog zapovjednika HVO-a Zvonka Rajića, koji je tada ležao ranjen na zemlji.
Braniteljica Lejla Terzimehić predočila je svjedoku njegov iskaz iz istrage, u kojem se navodi da je po njega došao jedan pripadnik Armije. Krišto je rekao da su bila dvojica i da je tako i izjavio.
Svjedok je kazao da je Patković rekao kako zapovjednik „smrdi k’o krmak“, iako se te riječi, kako je napomenula braniteljica, ne navode u zapisniku.
„Ovo što sam rekao jest sto posto istina“, poručio je Krišto.
Dodao je da se nije osjećao nelagodno niti ga je bilo strah kad mu se obraćao. Na primjedbu braniteljice da u istrazi nije naveo da je ta osoba dolazila u zatvor, svjedok je odgovorio: „Kako će mi čuvar reći ako ga ja ne vidim.“
Braniteljica je prigovorila na uvrštavanje zapisnika o prepoznavanju, navodeći da nisu ispoštovane zakonske odredbe.
Istaknula je da zakon predviđa predočavanje fotografija samo ako nije moguće obaviti neposredno prepoznavanje, te ukazala na različitu praksu vrhovnih sudova entiteta u odnosu na praksu Suda BiH po tom pitanju.
Terzimehić je također ukazala na nepouzdanost prepoznavanja osobe koju je svjedok prvi put u životu vidio u Dusini, a potom prepoznao na fotografiji nakon trideset godina.
Suđenje se nastavlja 14. studenoga.
Scena.ba
