Dr. Nediljko Rimac „drsko“ je postupio potpuno suprotno svim očekivanjima i, zamislite, odlučio se striktno držati propisanih uvjeta konkursa.
Ne postoji ministar ni na jednom nivou vlasti u BiH, izuzev možda sveprisutnog Elmedina Konakovića, čije se ime u ovdašnjim medijima proteklih mjeseci češće spominjalo od dr. Nediljka Rimca, federalnog ministra zdravstva i novoizabranog predsjednika Središnjeg odbora HDZ-a 1990. Ministra Rimca u posljednja su četiri mjeseca prozivali, pozivali, ucjenjivali, apelovali, pritiskali, vrijeđali, prijetili mu tužbama i krivičnom odgovornošću, optuživali ga čak i za „rušenje“ Vlade Federacije…
Neupućeni čitalac možda će pomisliti da je cijela ta hajka na ministra posljedica haotičnog, neuređenog, aljkavog zdravstvenog sistema u BiH u kojem, između ostalog, onkološki pacijenti koji se liječe u Sarajevu moraju sami sebi kupovati citostatike jer ih na sarajevskom Kliničkom centru nema (opet!), a oni iz Tuzle već mjesecima čekaju hoće li se neko konačno smilovati i obezbijediti im prijeko potrebni aparat za zračenje, kako ne bi morali „vozariti“ po okolnim gradovima da bi dobili svoju terapiju… Ipak, stvar je mnogo banalnije prirode od ovih „sitnih“ problema koje smo spomenuli i koji pacijentima predstavljaju razliku između života i smrti. Ministar Rimac, naime, uporno odbija dati saglasnost na imenovanje prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića za generalnog direktora Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
U čemu je, dakle, suštinski problem ove višemjesečne „sage“, „drame“ i „agonije“, kako je nazivaju pojedini mediji? Problem je u tome što je Ismet Gavrankapetanović na konkurs za direktora KCUS-a, umjesto diplome Ekonomskog fakulteta o završenom magisteriju iz zdravstvenog menadžmenta, dostavio nevažeće uvjerenje koje potvrđuje da on tu diplomu ima.
“Kako je predmetnim uvjerenjem naznačeno da je isto privremenog karaktera, to jest da važi do izdavanja diplome, te kako je diploma nesporno izdana 18. decembra 2021. godine, sasvim je jasno da priloženo uvjerenje u vrijeme provedbe javnog poziva i u kontekstu konkursnog postupka nije važeće i kao takvo nema dokaznu snagu u skladu naznakama ovlaštenog izdavatelja, čime se, dakle, prijava kandidata ne može okarakterizirati ispravnom, urednom i/ili potpunom“, naveo je, između ostalog, dr. Rimac u detaljnom obrazloženju o tome zašto ne može potpisati saglasnost za imenovanje Gavrankapetanovića.
Svako ko se ikada prijavljivao na konkurs u bilo kojoj javnoj-državnoj instituciji dobro zna da svi dokumenti i uvjerenja koja se od kandidata traže ne mogu biti starija od šest mjeseci. Ako vam se desi da ste dostavili uvjerenje koje je, recimo, staro šest mjeseci i tri dana, vaša prijava bit će odbačena bez obzira na to što ste uredno prikupili i poslali svu ostalu traženu, obimnu dokumentaciju na željeni konkurs. Jer tako nalažu pravila konkursa. U ovom slučaju, jasno je da je Gavrankapetanović na konkurs dostavio uvjerenje kojem je “rok istekao” još davne 2021. godine. Niko, dakle, ne osporava da on tu diplomu zaista ima, to je uostalom potvđeno i sa Ekonomskog fakulteta, ali tu diplomu iz njemu poznatih razloga nikada nije preuzeo. Umjesto toga, koristio je davno zastarjelo, nevažeće uvjerenje kako bi se prijavio na konkurs. I u tome je cijela “drama” i “agonija”.
Mnogi će reći – to je samo formalnost. Profesor Gavrankapetanović je naš cijenjeni, priznati stručnjak, to znaju svi, pa zašto ministar Rimac onda ovoliko “zakera” oko nekakvog papira?! Zašto nije malo popustio, progledao kroz prste, zažmirio na jedno oko i potpisao tu famoznu saglasnost?
Uostalom, Gavrankapetanović je bio „koalicioni dogovor“ na federalnom nivou. Dakle, taj konkurs praktično je bio „rezervisan“ za njega i mjesecima prije nego što je uopće objavljen, dok je Sebija Izetbegović još uvijek vladala čvrstom rukom Kliničkim centrom u Sarajevu. Većina medija je unaprijed znala da će konkursna komisija birati Gavrankapetanovića, bez obzira na druge prijavljene kandidate, bez obzira na uvjerenja, certifikate i sve te dosadne administrativne procedure koje se od kandidata zahtijevaju.
SVI SU JEDNAKI, ALI NEKI SU JEDNAKIJI OD DRUGIH
Mogao je, dakle, ministar Rimac zažmiriti i na jedno i na oba oka ako treba i lagano riješiti ovu dramatičnu situaciju, izbjeći pritiske koalicionih partnera, otvorene prijetnje prijavama Tužilaštvu koje mu je uputio Elmedin Konaković i bijesne optužbe pojedinih članova privremenog Upravnog odbora KCUS-a jer je, eto, odlučio da se drži pravila kao pijan plota, umjesto da ih elegantno zaobiđe. A za unaprijed izabrane i politički dogovorene kandidate, zna se, pravila ne važe.
Pritisci na ministra Rimca da potpiše saglasnost govore mnogo toga ne o ministru, već o onima koji ih kontinuirano kreiraju, predvođeni ljutitim liderom stranke koja se zove Narod i pravda i koji se, očigledno, u svom djelovanju rukovodi orvelovskom krilaticom: svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih.
Dr. Nediljko Rimac „drsko“ je postupio potpuno suprotno svim očekivanjima i, zamislite, odlučio se striktno držati propisanih uvjeta konkursa! Sve po zakonu, a ne po principu „ja tebi – ti meni“? Pa, to je svakako novost na ovdašnjoj političkoj sceni. I, šta ćemo sad?! piše Slobodna Bosna.
Scena.ba
