Miris pečenih kestena na gradskim ulicama jedan je od najsigurnijih znakova da je jesen stigla. Iako ih većina ubraja u orašaste plodove, uz bademe i orahe, kesteni se po sastavu toliko razlikuju od svojih ‘rođaka’ da ih nutricionisti radije uspoređuju s krumpirom i žitaricama nego s lješnjacima
Čim temperature padnu, na trgovima se pojave štandovi s pečenim kestenima, a vrećica toplih plodova postane neizostavan dio jesenske šetnje. Ipak, malo tko zna da kesten nije tipičan orašasti plod, barem kad je riječ o onome što se krije ispod ljuske.
Orašasti plod koji se ne ponaša kao orašasti plod
Botanički gledano, kesten jest orašasti plod. No tu sličnost s orasima, bademima i lješnjacima uglavnom prestaje. Dok su ostali orašasti plodovi bogati mastima i vrlo kalorični, kesten sadrži tek minimalnu količinu masnoće, a većinu njegova sastava čine voda i škrob.
Upravo zbog toga po nutritivnom profilu više podsjeća na krumpir ili žitarice nego na šaku oraha. Nije slučajno što su ga u planinskim krajevima Mediterana stoljećima nazivali ‘kruhom sa stabla‘. Sušeni i mljeveni kesteni služili su kao zamjena za brašno, a od kestenova brašna i danas se peku kruh, palačinke i kolači, što ga čini zanimljivim izborom za one koji izbjegavaju gluten.
Iznenađujuće bogat vitaminom C
Kesten ima još jedan adut po kojem se ističe među orašastim plodovima: sadrži vitamin C, kojeg u orasima i bademima gotovo nema. Dio se, doduše, gubi pečenjem i kuhanjem, ali ga i dalje ostaje dovoljno da kesten bude koristan dodatak jesenskoj prehrani, upravo u razdoblju kada imunitetu dobro dođe svaka pomoć.
Uz to, kesteni su izvor vlakana, kalija i vitamina B skupine, a zbog niskog udjela masti imaju i manje kalorija nego što mnogi pretpostavljaju. Porcija pečenih kestena tako je lakša zamjena za jesenske grickalice, pod uvjetom da ne završi uz šlag i čokoladu.
Divlji kesten nije za jelo
Kad je riječ o kestenima, zabuna nije samo nutritivna. Divlji kesten, koji raste u parkovima i drvoredima, unatoč imenu nije ni u kakvom srodstvu s jestivim, pitomim kestenom. Njegovi sjajni smeđi plodovi izgledaju primamljivo, ali sadrže tvari koje mogu izazvati probavne tegobe i trovanje, pa ih nikako ne treba jesti.
Razlikovati ih nije teško. Pitomi kesten skriva se u ljusci gusto prekrivenoj dugim, tankim bodljama, a sam plod ima zašiljeni vrh s karakterističnim ‘čuperkom’. Divlji kesten ima ljusku s rijetkim, kratkim bodljicama, a plod mu je okrugao i gladak.
A oni krupni, lako gulivi plodovi koje na tržnici prodaju pod imenom maroni? Riječ je o posebno uzgojenim sortama pitomog kestena, cijenjenima zbog veličine i slatkog okusa, zbog čega su najčešće i prvi izbor za pečenje.
Scena.ba
