Svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Ivan Garić ispričao je na suđenju za ratni zločin nad civilima u Vitezu kako je 10. lipnja 1993. godine ranjen na dječjem igralištu “Kod koša”, gdje su poginuli njegov brat, sestra i prijatelji. U napadu je, prema optužnici, smrtno stradalo osmero djece, dok ih je petero ranjeno.
Za ovaj zločin sudi se Mensudu Kelešturi i Mensudu Jašareviću.
Garić, koji je tada imao 15 godina, kazao je da se 10. lipnja sjeća kao sunčanog i toplog dana, kada se govorilo o potpisanom primirju između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH.
“Malo prije zločina sam došao na igralište. Čula se graja, bilo je tu mojih vršnjaka, ali i mlađe djece”, kazao je.
Sjeo je za stol s vršnjacima, a na igralištu je bio i njegov brat Milan. Njegova sestra neposredno prije pada granate krenula je prema kući.
“U toj graji djece čuo se udar i odjednom sam osjetio vrelinu, smrad paleži, zujanje u ušima. Na moment sam podigao glavu, pred očima mi je sve bilo crno, mislio sam da sam slijep. Volio bih da sam i ostao slijep”, ispričao je Garić.
“Pred očima mi je sve bilo crno”
Kada mu se vid vratio, kazao je da je ugledao raskomadana tijela. Susjed ga je automobilom odvezao u ratnu bolnicu.
Garić je rekao da ni u jednom trenutku nije izgubio svijest te da je bolnica bila puna djece koju su neprestano dovozili. Ondje je doznao i da mu je sestra Sanja teško ranjena i da se nalazi u komi.
Kasnije su prevezeni u bolnicu u Novoj Biloj.
“Traumatičan je bio i taj transport. Već je bila noć, vozili su nas improviziranim putevima”, kazao je.
Njegova sestra Sanja preminula je 14 dana nakon ranjavanja u bolnici u Splitu, dok je Garić zbog teških ozljeda dugo bio na liječenju.
Odgovarajući na pitanja tužitelja Ivana Matešića, rekao je da je čuo kako je na igralištu pronađena “leptirica” od mine kalibra 120 milimetara te da je čuo da je ispaljena s lokaliteta Podlazine.
U sudnici je prikazana videosnimka nastala nakon granatiranja, kao i snimke iz bolnice. Garić je kazao da ih je sačuvao i predao SIPA-i.
“Mislio sam da je rađen očevid, ali sam kasnije saznao da je predmet stajao u Županijskom tužiteljstvu godinama i da nema ni službene zabilješke”, rekao je.
Potvrdio je da je prvi očevid obavljen u lipnju 2022. godine, a fotografije s očevida prikazane su u sudnici.
Na pitanje obrane prvooptuženog Garić je potvrdio da je bio angažiran kao kurir u HVO-u te da je više puta davao iskaz.
Odvjetnica Lejla Čović predočila je njegovu izjavu danu SIPA-i 22. travnja 2015., u kojoj se navodi da je riječ o “leptirici” od granate nizozemske proizvodnje. Garić je potvrdio da je to izjavio, ali je pojasnio da mu je ta informacija bila prenesena i da je riječ o pričama koje je čuo.
Optužnica: Mina kalibra 120 milimetara pala među djecu
Prema optužnici, Mensud Keleštura se kao zapovjednik 325. brdske brigade Armije BiH tereti da je 10. lipnja 1993. naredio podčinjenoj Brigadnoj topničkoj grupi (BrAG) da izvrši topnički napad na Podgradinu, u kojoj je živjelo gotovo isključivo civilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti.
Tužiteljstvo ga tereti da je bio svjestan da napad, izveden u vrijeme primirja i u naseljenom mjestu, može dovesti do stradanja civila.
Mensud Jašarević optužen je da je, kao zapovjednik BrAG-a, izvršio tu naredbu preko sebi podčinjenih pripadnika topničke grupe te da je također znao da se ne radi o vojnom cilju i da može doći do stradanja civilnog stanovništva, na što je pristao.
Prema optužnici, pripadnici BrAG-a ispalili su s lokaliteta Podlazine jednu minobacačku minu kalibra 120 milimetara koja je pala na dječje igralište “kod koša”. Na mjestu je poginulo petero djece, još troje naknadno je preminulo od posljedica ranjavanja, dok je petero djece ranjeno.
Majka izgubila sina Borisa
Pred Sudom BiH svjedočila je i Lidija Antičević, koja je 10. lipnja 1993. izgubila sina Borisa.
Prisjetila se da se toga dana govorilo o potpisanom primirju te da joj je sin rekao da ide do “Koša”, gdje su se okupila djeca. Vratio se kući po loptu, a ubrzo nakon toga začuo se udar.
“Odmah sam znala da je granata pala među djecu. Išla sam prema košu, približavajući se osjetila sam ogromnu toplinu, imala sam osjećaj da sve gori. Tražila sam dijete, čuli su se užasni krikovi. Našla sam ga ispod klupe i uzela ga u naručje. U tom momentu sam mislila da se može spasiti”, ispričala je Antičević.
Kazala je da je imala osjećaj da je dugo čekala vozilo koje ih je prevezlo do ratne bolnice, gdje je prema izrazima liječnika shvatila da njezinu sinu ne mogu pomoći.
Oboje svjedoka na pitanje tužitelja o imovinskopravnom zahtjevu kazali su da im materijalna odšteta ništa ne znači te da žele pravdu i da se takvo što više nikome ne ponovi.
Nastavak suđenja planiran je za 29. rujna, piše Detektor.
Scena.ba
