Lokalni izbori su pred vratima i gotovo svakodnevno čitamo o različitim političkim okolnostima specifičnim za pojedinu lokalnu zajednicu.
Ono što je poprilično vidljivo je činjenica kako oporba bez obzira na svoj naziv i ime polako gradi svoje pozicije i kako će rezultati izbora bar kad je u pitanju hrvatsko biračko tijelo imati sasvim neki drugi kontekst nakon listopadskih izbora
Pluralizam kod Hrvata je do prije dvije godine bio zapravo “misaona imenica” ,a oporba je uglavnom koristila svoju skromnu infrastrukturu kako bi pojedinac na kraju stekao određene financijske benefite bez iskrene ambicije da se kreira organizirani sustav koji će ozbiljno parirati HDZ-u BiH.
Nekoliko je razloga toj činjenici , a prva takva ima svoje ime i prezime i zove se Željko Komšić. Komšić kao simbol ukidanja kolektivnog prava najmalobrojnijeg naroda uspio je politički bar prividno ujediniti Hrvate pod nazivnikom HNS-a i s popularnim sloganom “ZAJEDNIŠTVA”.
I dok je strateški to bio jako dobar potez, interno u lokalnim zajednicama motivirao je mnoge političke aktere da u javnosti svjesno napadaju bošnjački politički estamblišment, a interno su stvorili vrijednosti u kojima su korupcija i jednoumlje postali temelj izgradnje društva što je u konačnici rezultiralo bogaćenjem pojedinaca i velikim egzodusom Hrvata iz BiH nezapamčenim u prošlom stoljeću.
Nepopustljivi stavovi u pregovorima i kod bošnjačkog i hrvatskog političkog vrha zapravo su bile želje da se zadrži ovaj status i da se omogući da svaki pojedinac koji bi se usudio drugačije promišljati i voditi politiku proglasi novim “Željkom Komšićem”, a pojedinci bi unutar takve konstalacije snaga otvoreno se fokusirali isključivo ne na razvoj svoje sredine nego na vlastito bogaćenje.
Opći izbori nakon kojih je Schmidt svojom odlukom o popunjavanju Doma naroda relaksirao ove odnose zapravo su otvorili “AUTOPUT” razvoju hrvatske oporbe u FBiH.
Dvije godine poslije, iako još uvijek nemamo rješenje za izbor nekog drugog Željka Komšića, došlo je do ogromnih poremećaja unutar hrvatskog biračkog tijela i rezultati će itekako bit vidljivi nakon ovih izbora.
Današnje prozivanje hrvatske oporbe “komšićevcima” je zapravo poziv u pomoć kako bi pojedinci zaštitili svoje pozicije i sakrili svoju korupciju. Jedan od primjera vidjeli smo u Vitezu, Jajcu, Busovači i Žepču gdje se HDZ BiH istinski trudi prikazati opoziciju “izdajnicima”
Jedna od takvih sličnih lokalnih političkih priča u zadnjih nekoliko mjeseci događa se u Žepču. Naime upravo zbog niza unutarstranačkih previranja kako to mediji vole pisati na političkoj sceni pojavila nova politička stranka, za sada orijentirana na rad u Zeničko dobojskoj Županiji pod nazivom Hrvatski demokratski savez ili skraćeno HDS.
Još uvijek pamtimo scene koje su osvanule na društvenim mrežama, a gdje se zapravo vidi kako osoba na snimku vraća veliku većinu članstva tada OO HDZ BiH Žepče kako bi im onemogućila glasovanje na unutarstranačkim izborima. Ovakvo poniženje bio je jedan od motiva izlaska pojedinaca i vrlo ozbiljnih “političkih igrača” iz HDZ BiH. Drugi razlog dogodio se prilikom formiranja Vlade FBiH gdje se svjesno izbjeglo Žepču dati ministarsku poziciju, a sukob je eskalirao i kroz izborni proces unutar županjiske organizacije.
Rezultat toga je utemeljenje ove stranke u veljači , a odaziv na utemeljiteljskoj skupštini dovoljno govori da se radi o ozbiljnom političkom projektu.
Prvi ozbiljniji politički udarac dogodio se kroz činjenicu kako je upravo zbog ove političke gluposti HDZ BiH nakon dugo godina ostao bez sudjelovanja u Vladi Zeničko dobojske županije, a HDS je imenovao svog ministra.
I naravno dolazimo do trenutka koji nam predstoji. Žepče kao simbol ratnog otpora Hrvata i kao općina koja je godinama imala načelnika općine iz reda Hrvata ovaj put mogla bi na kraju sve to prepustiti SDA-u.
Statistika kaže sljedeće na općim izborima prije dvije godine Hrvati su svoj glas dali kroz strukturu HDZ-a BiH, koja je kako smo pisali u suštini podijeljena kroz dva politička subjekta i zaustavili su se na brojci od 5830 glasova.
Bošnjačke stranke, točnije njih 14, kroz svoj izraženi pluralizam ukupno su skupile 5469 glasova.
Razlika je zaista gotovo zanemariva i nije veća od 10%.
Što nam brojke govore s obzirom na kandidature. Vječiti načelnik i osoba najodgovornija za ovaj politički sunovrat i podjele unutar HDZ BiH, Mato Zovko i ovaj put je kandidat iz reda HDZ BiH, dok će njegov politički suparnik bit vrlo uspješni poduzetnik iz Žepča, Andrej Kajić.
SDA će pak u utrku za načelnika s prosvjetnim djelatnikom po struci Suvadom Hadžićem.
I tu dolazimo do nemilosrdnog zaključka kako će hrvatsko biračko tijelo bez ikakve dileme bit podijeljeno i kako je vrlo moguće da SDA zbog ovakvog scenariji napokon pobjedi u utrci za načelnika općine Žepče.
Naravno sad dolazimo do nekoliko pitanja koje su važne i u širem kontekstu pojave opozicije u Hrvata. Kao prvo zašto HDZ BiH nema snage da završi karijere svojih političkih metuzalema, nego ih iz godine u godinu nagrađuje pozicijama i to je dovelo upravo do onog egzodusa naroda o kojem pišemo. Tamo gdje se unutar HDZ BiH uspjelo na određen način oduprijeti takvom procesu, a Novi Travnik i Stjepan Dujo su savršen primjer, i gdje se težili izvrsnošću i grad i općina i politička stranka imali su odlične rezultate što zapravo i jest cilj politike ukoliko se Hrvati žele zadržati na ovim prostorima.
Sredine gdje su se pojedinci sakriveni iza priče o “Zajedništvu” vješto bogatili i obračunavali unutar svojih lokalnih sredina i gdje su vladali u stilu “velikih” autokrata, dogodio se i ekonomski i politički slom Hrvata i to statistika jasno pokazuje.
Upravo zbog gore navedenih i matematički dokazivih činjenica, postavlja se pitanja zašto se Mato Zovko, čovjek koji vlada desetljeća unazad nije, upravo zbog političkih interesa Hrvata, ali i ekonomskih, maknuo u zasluženu mirovinu. Da je bilo takve mudrosti, a ne političkog unutarstranačkog nasilja danas bi možda pisali drugačiji tekst, no očito je kako pojedinci nikako da nauče nešto iz povijesti i da prepoznaju procese.
Pitanje je i zašto je HDZ BiH u Žepču opet kandidirao Matu Zovku, zar zaista nisu imali izgrađeni mlađi kadar i kakva se zapravo poruka šalje Hrvatima Žepča. Poruka u kojoj je politički opstanak važniji od svih onih proklamiranih interesa jednog naroda usvojenih i u dokumentima HNS-a. Uostalom i nije baš paralela, ali ukoliko su predvečerje američkih predsjedničkih izbora spremni na povlačenje svog prvog čovjeka Joea Bidena, a sve u cilju zaštite jasnih nacionalnih interesa, jer su procijenili da njegove godine i dugogodišnji staž na političkoj sceni su postali slabost, zašto to još uvijek nije u stanju i Mato Zovko.
Uostalom postoji li bolji način da se tako pokaže kako politička moć pojedinca nije ispred nacionalnih interesa i kako u ovom slučaju sindrom “Željka Komšića” upravo se ukorijenio u stranci koja bi protiv njega trebala se najviše boriti.
Na koncu borba protiv lika i djela Željka Komšića mora biti stvarno i činjenično utemeljena, a ne samo puki izlizani spin kako bi se zadržavala pojedinačna politička moć, u tu priču malo tko će više povjerovati.
Scena.ba
