Republiku Srpsku mogu stajati stotine milijuna kroz arbitražne sporove koji joj prijete, upozorio je u razgovoru za Fenu menadžer za odnose s javnošću Transparency Internationala BiH Srđan Traljić.
Slučaj Viadukt datira još iz 2004. godine, kada je entitetska vlada dodijelila koncesiju tvrtki HES Vrbas, u vlasništvu slovenskog Viadukta.
”Mislim da je 2013. godine dodijeljena koncesija za izgradnju HE Bočac 2, čime je onemogućena realizacija prethodnog projekta. Viadukt je pokrenuo arbitražni spor, donesena je odluka kakva jest – dug se mora platiti, a na nama je da utvrdimo tko je odgovoran za ovu i moguće buduće štete. Ostaje i pitanje je li se sve moglo riješiti dogovorom i je li Vlada adekvatno štitila interese svih građana”, izjavio je Traljić.
Istaknuo je da slučaj Viadukt nije usamljen. Primjerice, u slučaju vjetroparka Trusina u Nevesinju, moguće je da se ponovi sličan problem.
Prema njegovim riječima, taj je ugovor raskinut, a tvrtka Kermas Energija prošle je godine uputila opomenu pred pokretanje arbitražnog postupka Vijeću ministara BiH. Koncesija je dodijeljena 2012., a dvije godine kasnije potpisan je aneks ugovora kojim je projekt od 50 megavata podijeljen na pet projekata po 10 megavata – kako bi koncesionar mogao aplicirati za poticaje za proizvedenu električnu energiju.
”Imali smo i uhićenja bivših rukovoditelja Elektroprivrede Republike Srpske koji su odobrili ovaj model, no od tog postupka nije bilo ništa. Koncesija je raskinuta i, ako dođe do arbitraže, možemo izgubiti znatna sredstva. Ne smijemo zaboraviti ni slučaj koncesije tvrtki Komsar u Ugljeviku, koja se odnosi na strateške rezerve neophodne za rad RITE Ugljevik. Tvrtka nije izgradila dodatni blok termoelektrane, a sada smo u situaciji da moramo otkupiti tu koncesiju kako bi postrojenje moglo nesmetano raditi”, dodaje Traljić.
Naglašava da postoji još mnogo spornih koncesijskih ugovora s tvrtkama upitnog kredibiliteta i da je teško procijeniti kako će se ti slučajevi razvijati.
” Zbog toga zagovaramo sistemsku reformu u sektoru koncesija – kako u samom postupku dodjele, tako i u fazi realizacije. Bojim se da ćemo platiti visoku cijenu, jer nismo imali institucije koje su bile spremne suprotstaviti se pojedincima koji su potpisivali štetne ugovore”, upozorava Traljić.
Na kraju podsjeća i na arbitražne sporove sa Slovenijom i Hrvatskom, vezane uz ulaganja u dvije termoelektrane iz vremena SFRJ – pri čemu je u slučaju RITE Ugljevik već donesena odluka.
”To su najveći proizvođači električne energije koji su donosili značajnu dobit. Godinama slušamo o neracionalnom poslovanju u ERS-u i korupcijskim aferama, a nitko očito nije ozbiljno razmatrao mogućnost da će se obveze iz tih ugovora morati platiti. Sada se postavlja pitanje kako će se sve to podmiriti. S druge strane, iz političkih razloga, nitko u Republici Srpskoj ne otvara pitanje hidroelektrana Zvornik i Bajina Bašta, gdje RS ne dobiva ništa, iako su objekti na granici. Još od rata nije plaćena ni naknada za potopljeno zemljište općinama – a to su ozbiljna sredstva”, zaključio je Traljić.
Scena.ba
