IAKO je tijelo Seada Kukuruzovića, poznatog zagrebačkog break dancera, pronađeno četiri mjeseca nakon njegova nestanka u ožujku 2011. godine, ono je tek sada identificirano. Gotovo 13 godina tijelo je ležalo u hladnjači Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu.
Pronađen zahvaljujući EU inicijativi
Jasno je da se radi o golemom propustu nadležnih institucija, iz kojih nam nisu odgovorili na upit. Kako doznajemo, obitelj nitko nije kontaktirao niti se ispričao zbog cijelog slučaja.
O Sejinom nestanku izvještavali su tada mediji, a oko cijele priče aktivirala se i Facebook zajednica na stranici Traži se Sead Kukuruzović – Sejo. Policija je Seju tražila po Sljemenu, u Savi… Njegovo tijelo pronašli su radnici nedaleko od Jakuševca, no policija očito nije zaključila da se radi o čovjeku kojeg su tražili mjesec dana.
O ovom slučaju 13 godina poslije na Facebooku je izvijestila Sejina sestra Alma Smojver, koja je 2011. bila dosta medijski prisutna u nastojanju da nađe svog brata.
Na Facebooku je nakon sprovoda svog brata objavila da je priča o njegovom pronalasku “apsolutno nevjerojatna, bezumna i potpuno suluda”. Objasnila je kako je policajac nazvao njezinog drugog brata, inače Sejinog blizanca i policajca, koji mu je kazao da je EU pokrenula projekt formiranja kartoteke nestalih osoba na području država članica i upitao ga bi li htjeli njega uvesti u kartoteku.
“Buraz pristaje, roditelji odlaze dati DNK. Dva i pol mjeseca poslije, pogađate, nama javljaju da leš s tim DNK imaju na Zavodu za sudsku medicinu”, napisala je.
Smojver za Index: Netko nije radio svoj posao, bijesna sam
Index je pričao s Almom Smojver. Kazala nam je da je potraga te 2011. bila intenzivna.
“Medijima je to bilo zanimljivo pa i radi toga što je to prvi put da je potraga išla preko Facebooka. Bilo je to vrijeme kad sam ja oko slučaja iskakala iz paštete, toliko ljudi je bilo involvirano u priču, doista ga je gomila tražila… I uz sve navedeno, tijelo pronađete u Savi 25. srpnja, dostavite ga na Zavod za sudsku medicinu, napravi se obdukcijski nalaz, ali svejedno ne zaključite o kome se radi.
Mislim da je netko radio svoj posao, da bi relativno lako otkrili da se radi o mom bratu. Na stranici Nestali.hr imate oko 2600 ljudi, polovina su žrtve iz rata, neka tu ostanete na 1300 ljudi, od čega će polovina biti žene. Od tih 325 muškaraca, polovina će biti stariji… I vi svejedno ne uspijete identificirati o čemu se radi. Netko nije radio svoj posao.
Uz sve to, Sejin brat je tada bio u djelatnom sastavu policije u Lučkom, zbog toga smo imali jedinu autentičnu pomoć policije. Ali kako nikome nije palo na pamet kad su pronašli to tijelo u srpnju da je Kukuruzoviću nestao brat, a da je njegova obitelj oblijepila cijeli Zagreb? Zbog toga sad kipim od bijesa”, rekla nam je Alma.
“Policija je imala reakciju – ‘još jedan luđak'”
Ističe da roditelji nisu dali DNK te 2011. godine.
“Kad mi je brat rekao da su ga našli, spomenuo je da su roditelji išli dati DNK. Rekla sam mu: ‘Čekaj, sad su išli dati DNK?’ Mislila sam da će mi glava eksplodirati od užasa. To tada nisam znala, bila sam majka tromjesečnog djeteta i u užasnom stresu oko svega”, objasnila je.
Ispričala nam je da joj je brat patio od depresije, koja mu se razvila kao posljedica Wilsonove bolesti, zbog koje se više nije mogao baviti break danceom.
“Došao mi je jedan dan i rekao kako se nešto s njim događa i da se ne osjeća dobro, da ga ništa ne veseli. A inače je bio duša svakog partyja, uvijek se zezao sa svim, bio veseljak, imao je kodno ime Modni Hračak, bio je prava onako bosanska duša, duhovit i simpatičan.
Rekla sam mu da ode na psihijatru i dijagnosticirana mu je depresija organske prirode, kao posljedica bolesti. I on je prvi put nestao u svibnju 2010. godine. Mislim da je tu korijen nezainteresiranosti policije. Nije ga bilo dva dana, brat ga je locirao pomoću mobitela.
Uglavnom, kad je nestao drugi put, policija je imala reakciju, kao, ‘još jedan luđak’. To im zamjeram. Nemam dokaze, to je moj stav. I čujem da kad netko nestane, ako je imao problem psihičke naravi, to valjda policija ne uzima za ozbiljno makar bio brat kolege”, kazala je.
“Ovo je bila agonija, cijelo vrijeme je bio par stotina metara zračne linije od nas”
Ističe da sad zahvaljuje nebesima zbog majke.
“Rekla mi je da će umrijeti s očima prema vratima. To je agonija koja je trajala svaki dan. Teško je gledati majku koju volite najviše na svijetu kako prolazi kroz agoniju. Agonija je i meni trajala svaki dan. On je bio moj mali brat, nasljeđivao je od mene stripove, upućivala sam ga na mjuzu… Oboje smo bili urbani likovi, Zagrepčanci, svaki dan mi fali moj brat, ali sad barem znam gdje je.
Duh je davno otišao, kosti su nebitne. Vjerojatno se bacio u Savu, to sad znamo. Dosad smo se pitali gdje bi mogao biti, mislili smo da bi bilo lijepo da je tu, da nećakinju nauči nekom fora plesu, a u biti je bio par stotina metara zračne linije dalje u hladnjači. Mene to puni užasnim bijesom”, rekla je.
Razmišlja o tužbi
Dodaje da su je kontaktirali ljudi koji su imali slična iskustva.
“Od države se mnogima bljuje, sudaramo se s neodgovornošću na svakom koraku, ali ljudi smo, nečiji očevi, braća, sinovi, a ne da nas se onako baca negdje i više na nas ne misli. U ovom slučaju, mog brata su bacili u hladnjaču”, rekla je.
Kaže da misli kako je odgovornost na policiji, ali ističe i da je zahvalna EU, bez koje do ovoga nikad ne bi došlo.
“Doznala sam da je Zavod tražio od Grada Zagreba da osobu N.N. preuzme i pokopa, a da Grad nije htio zbog troška. Nije to u redu od Grada, ali sam i na tome zahvalna jer da su ga pristali ukopati, nikad ne bismo mogli staviti točku na i”, rekla je.
Kaže da razmišlja o tužbi.
“Doista ne želimo tenzije, ništa mog brata neće vratiti, ali sve više razmišljam o tužbi. Možda ne bih razmišljala da me netko nazvao od tih ljudi i ispričao se, rekao iskreno da se dogodio propust. Ali ništa od toga nije bilo. Zato sam ogorčena manjkom nezainteresiranosti”, kaže Alma Smojver.
Nadležni nam ne odgovaraju. Dekan fakulteta govori da je odgovornost na policiji
Index je kontaktirao Ministarstvo unutarnjih poslova i Zavod za sudsku medicinu. Nitko nam nije odgovorio na upit. Spomenimo da je dekan Medicinskog fakulteta prof. Slavko Orešković za Jutarnji rekao kako Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku brzo napravi DNK analizu, no da policija obavještava obitelj pokojnika.
“Policija je ta koja pronalazi tijelo, upućuje ga na naš Zavod za sudsku medicinu te potom obavještava obitelj. To nije na nama. Nisam upoznat s detaljima, ali radi se po nalogu policije”, kaže prof. Orešković.
Kriminalist Cvrtila: Ovo je ozbiljan propust
O propustima u ovom slučaju pitali smo kriminalista Željka Cvrtilu, koji kaže da je puno čudnih detalja.
“Kad se nađe N.N. tijelo, kad se ne zna o kome se radi, pristupa se identifikaciji koju zajednički radi policija i sudska medicina. I u tom kontekstu bi policija u evidencijama trebala provjeriti sve nestanke koji bi odgovarali pronađenom tijelu. Radi se selekcija je li tijelo muško, žensko, onda starost, pa komparacije s otiscima papilarnih linija, vadi se zubni karton i na kraju se radi DNK analiza.
Prethodno se izdvajaju određena obilježja, poput piercinga, tetovaža, nekih ugradbenih pločica, ožiljaka… Mala je vjerojatnost da ne utvrdite o kome se radi. Ovo je ozbiljan propust. Prema mom mišljenju, ovo je posao za unutarnju kontrolu MUP-a, koja mora vidjeti što se dogodilo. Možda ima nešto što ne znamo. MUP to mora objasniti”, rekao je.
Dodaje da je posebno čudno što je cijeli slučaj tada odjeknuo u javnosti, a nije se povezalo o čemu se radi. Pitali smo ga može li se tvrditi da je za sve odgovorna policija. Rekao je da to nije nužno jer Zavod i policija zajednički rade na identifikaciji, ali da je vjerojatno došlo do propusta MUP-a.
“Meni je nevjerojatno da nisu imali materijala za komparaciju, negdje je puklo u komunikaciji, nešto se ozbiljno dogodilo u rješavanju ovog slučaja. Ali MUP se mora očitovati i reći o čemu se radi. Rodbina mora znati istinu o tome što je bilo. Na kraju krajeva, član obitelji im je bio 13 godina u hladnjači. To je strašno”, zaključio je Cvrtila.
