Nasljednici Josipa Broza Tita revoltirani su najavom Aleksandra Šapića, beogradskog gradonačelnika u tehničkom mandatu i kandidata Vučićevog SNS-a za tu poziciju na skorim lokalnim izborima, da će pokrenuti inicijativu za premještanje posmrtnih ostataka Josipa Broza iz Kuće cvijeća u Kumrovec te da će Muzej Jugoslavije postaje muzej srpske povijesti.
Svetlana, Zlatica i Josip Joška Broz, djeca Titovog sina Žarka, šokirani su idejom da se djedov grob preseli. Takav čin smatraju anticivilizacijskim. Joška Broz prisjeća se kako je njihov djed bio značajan dio povijesti Srbije i Beograda.
‘Nećemo mijenjati povijest kako neki tzv. četnici to pokušavaju. Zašto bi se Kuća cvijeća selila? Ne može naći Dražin grob, pa sad hoće da sakrije mog djeda’, kaže Joška Broz za portal Nova.rs.
Smatra da je to još jedan jeftin način skupljanja političkih poena prije izbora i podsjeća da je Titova želja bila da bude pokopan na mjestu gdje se danas nalazi Kuća cvijeća.
‘Sjećam se, 1979. smo on, general Nikola Ljubičić i ja stajali na terasi i gledali radove unutar kompleksa. Tada je Ljubičiću pokazao mjesto i rekao da želi tu biti pokopan’, istaknuo je Joška Broz.
Zlatica Broz ističe da je ‘ideja o premještanju Titova groba toliko anticivilizacijska i nekulturna, toliko degutantna da to ne može ni komentirati’.
Svetlana Broz tvrdi da je jako ponosna na duhovno nasljeđe svog djeda, antifašizam.
‘Velika je šteta što je Beograd, moj rodni grad, tako duboko pao da ga vode ljudi koji imaju takav nedostatak svijesti, obrazovanja i intelektualnog kapaciteta pa tako nešto predlažu’, izjavila je Zlatica Broz.
Nazvala je ovu idejom teškom sramotom za Beograd i Srbiju.
‘Od početka raspada Jugoslavije stalno je neki dežurni četnički “ideolog” u Beogradu prijetio da će maljem razbiti nadgrobnu ploču, a Tita mrtvog izbaciti iz Srbije. Moj se otac sav tresao kad mi je prepričavao razgovor s nepoznatim čovjekom koji ga je zvao telefonom iz Beča 1991., a predstavio se kao Ivek Broz, navodno naš rođak i zamolio ga da prenese poruku da ga je Tuđman pozdravio te da nudi da Žarkovog oca prenesu iz Kuće cvijeća u Beogradu i sahrane uz sve državne i vojne počasti na Mirogoju. Žarko je ljutito odgovorio da dok je živ, njegov otac neće počivati u toj ustaškoj tvorevini.’
Kada se smirio rekao joj je: ‘Ako ga ove četničke bitange budu ikada uspjele pomjeriti iz groba, ja ću ga kremirati, pa ćemo ti i ja sjesti na čamac i rasuti pepeo po Dunavu. Nisam tada mogla da nastavim tu priču, a istog trenutka bilo mi je jasno da bi blistava Neretva bila neuporedivo primerenije mesto. Bio bi sa svojim partizanima sa kojima je ušao u svjetsku povijest ratovanja’.
Scena.ba
