Bosna i Hercegovina bi mogla osigurati dodatnih gotovo pola milijarde maraka poreznih prihoda ako bi slijedila španjolski primjer i uvela porez na bogatstvo. Britanska organizacija Tax Justice Network izračunala je da bi oporezujući bogatstvo po modelu Španjolske BiH mogla mjesečno “ubrati” 41 milijun maraka.
Bogate obitelji
Naravno, analiza je rađena i za druge europske zemlje, koje, ovisno o broju milijardera i milijunaša, mogu praviti svoje kalkulacije o učinku mogućeg poreza na bogatstvo. Hrvatska bi, primjerice, tako mogla “zaraditi” dodatnih 1,7 milijardi dolara. Globalno gledano, novi porez svakoj bi zemlji mogao podići proračun u prosjeku za sedam posto, što uopće nije zanemariv iznos. Općenito, BiH se ubraja među siromašnije europske zemlje. Međutim, to ne znači da ovdje nema iznimno bogatih ljudi. Uglavnom je riječ o biznismenima čija se imovina mjeri desecima, pa i stotinama milijuna maraka. Imovina pet najbogatijih osoba u BiH iznosi 3,2 milijarde eura, što je čak 13,3 posto udjela u bruto društvenom proizvodu BiH. Samo u jednom relativno malom gradu u Tuzlanskoj županiji – Živinicama živi čak 150 milijunaša. U cijeloj BiH broj multimilijunaša odavno je premašio 100. Nemaju oni baš mnogo razloga za zabrinutost jer teško je očekivati da bi u doglednoj budućnosti neka vlast odlučila slijediti španjolski primjer. A on datira od prije dvije godine, kada je tamošnja vlada uvela privremeni porez na bogatstvo pojedinaca čija je imovina procijenjena na više od tri milijuna eura. Ustvrdili su kako ovakve i slične porezne reforme koje ciljaju na bogate nisu dovele do preseljenja u druge zemlje te da je samo 0,01 posto najbogatijih obitelji odlučilo odseliti se iz Španjolske nakon uvođenja tog poreza. Argument zagovornika poreza na bogatstvo je da tek mali broj ljudi drži u svojim rukama većinu globalnog bogatstva, više od četvrtine u svakoj zemlji. Kao primjer se navodi da jedan milijarder posjeduje više bogatstva nego što bi prosječno kućanstvo moglo potrošiti za 10.000 godina. Do tog enormnog bogatstva oni su došli jednim dijelom i zbog dosadašnjih poreznih politika. Korijen problema je, prema njihovu mišljenju, što se stečeno bogatstvo obično oporezuje po mnogo nižim stopama od prihoda zarađenog redovitom plaćom. Samo polovina bogatstva stvorenog diljem svijeta svake godine ide ljudima koji zarađuju za život – ostatak se prikuplja kao renta, kamate, dividende i kapitalna dobit. Navodno trojica od pet najbogatijih ljudi na Forbesovoj listi milijardera za 2024. imaju plaću – jedan dolar. Za razliku od poreza na dohodak i kapitalnu dobit, porez na bogatstvo smatra se sveobuhvatnijim načinom obračunavanja ukupnog bogatstva pojedinca.
Norveška i Švicarska
Unatoč tim argumentima, u Europi još samo dvije zemlje oporezuju bogatstvo. Uz spomenutu Španjolsku, to su Norveška i Švicarska, dvije ponajbogatije europske države. Norveška naplaćuje porez na bogatstvo od jedan posto na vrijednost imovine iznad 150.000 eura, pri čemu 0,7 posto ide općinama, a 0,3 posto vladi. U slučaju da netko ima bogatstvo veće od 1,8 milijuna eura, porezna stopa mu iznosi 1,1 posto. Švicarska je uvela progresivni porez u rasponu od 0,16 do 3,5 posto za one koji imaju bogatstvo veće od 750.000 eura.
Jedna analiza iz 2017. godine pokazala je da potencijalno uvođenje poreza na bogatstvo može predstavljati značajan izvor sredstava. Imajući u vidu da se ukupno bogatstvo u BiH utvrđeno različitim metodologijama procjenjuje između 114 i 218 milijardi KM, s poreznom stopom od samo 1 posto bi moglo donijeti prihode između 1,14 i 2,18 milijardi KM, navedeno je u toj analizi.
