Još uvijek nije sasvim jasno kako će Europska unija reagirati ako budući američki predsjednik Donald Trump zaista uvede carine na sav uvoz iz EU-a. Iako su europski dužnosnici svjesni da bi to moglo ozbiljno narušiti europsku ekonomiju, pa i politiku u cjelini, od dobro upoznatih izvora stižu signali da će se prvo ići na raspravu o potencijalnim posljedicama.
Jedno od ‘predizbornih obećanja’ Donalda Trumpa, a koje je najviše odjeknulo u svijetu nakon njegove pobjede na izborima 5. studenoga, smanjenje je poreza na dohodak i dobit američkih kompanija te supstituiranje tih sredstava podizanjem carina na uvozne proizvode i usluge.
Za razliku od ranije, ovim potezom, ako se ostvari u najavljenoj formi, ne bi bili ugroženi samo ekonomski suparnici, poput Kine, već i saveznici, poput Južne Koreje, pa i Europske unije. Naime Trump je najavio uvođenje carina u iznosu od 10 posto za uvoz iz zemalja koje imaju potpisane trgovinske sporazume sa SAD-om, pa do čak 60 posto na uvoz iz Kine.
Protekcionistički motivi očuvanja i jačanja tamošnje industrije naveli su na zabrinutost ekonomske analitičare i političare diljem svijeta. Posebno bi se to moglo osjetiti u Europskoj uniji.
‘Zemlje EU-a ne uzimaju naše automobile. Ne uzimaju naše poljoprivredne proizvode. Prodaju milijune i milijune automobila kod nas. Ne, ne, ne, morat će platiti veliku cijenu’, poručio je Trump uoči izbora.
Glavni trgovinski partner
Pitanje je kako će EU reagirati s obzirom na to da je SAD glavni trgovinski, ekonomski i politički partner zajednice 27 zemalja. Ukupan izvoz iz EU-a lani je dosegao vrijednost od 228,6 milijardi eura, a uvezeno je roba i usluga u vrijednosti od 158,6 milijardi eura. Pritom je uz izvoz unutar EU-a vezano 30 milijuna radnih mjesta dok je čak 80 posto svih poslova u EU direktno ili indirektno povezano s izvozom.
Doduše, treba reći da EU ima potpisane trgovinske sporazume sa 76 zemalja, no gubitak najznačajnijeg partnera mogao bi utjecati ne samo na Uniju kao zajednicu u cjelini, već i na pojedine zemlje članice. Naime, prema podacima Eurostata, lani je Njemačka uvjerljivo prednjačila s izvozom 157,7 milijardi eura robe u SAD. Slijede Italija i Irska, s izvozom u vrijednosti od 67,3 milijarde eura, odnosno 51,6 milijardi eura. Ove tri zemlje čine 55 posto izvoza EU-a u SAD. Francuska je izvezla 43,9 milijardi eura, Nizozemska 40,5 milijardi eura, Belgija 31,3 milijarde eura, a Španjolska 18,9 milijardi eura. Hrvatska je po ovom pitanju skromna s tek 587 milijuna eura izvoza u SAD, a ispred nas su i Slovenija, Bugarska i Rumunjska.
Treba reći da u pojedinim zemljama, poput Irske, izvoz u SAD čini gotovo polovicu ukupnog izvoza. Najveći broj zemalja ipak izvozi 10 do 25 posto ukupnih dobara preko Atlantika. U Hrvatskoj je taj omjer manji od 10 posto.
‘Ovo nam govori da je ekonomija, uz sve svoje zakonitosti i odnose, u rukama političarima. Zato kažu da je politika prokletstvo ekonomije. Političari bi vrlo često trebali upravljati resursima, ali to ne znaju. Često su političke poruke neutemeljene i neargumentirane. U idućem periodu, od možda godinu dana, moći ćemo donositi zaključke u kojem pravcu svijet ide. Trenutno ona globalizacija koju smo poznavali više ne postoji. Barijere i carine nisu dobre jer ograničenja su nepoznanica u ekonomiji. Kapital se ne bi smio ograničavati. Postoje svjetske burze, prate se događanja i rizici. U kontekstu barijera i carina nije dobro da se govori o njima. Danas morate trgovati, tako su postavljeni odnosi. Nijedna zemlja nije samodostatna’, istaknuo je ranije ekonomski analitičar Petar Vušković.
Optimizam zamijenila zabrinutost
Početni optimizam na burzama, potaknut najavama ukidanja izvoznih barijera za američke tvrtke te drugim ekonomskim mjerama, zamijenila je neizvjesnost oko posljedica takvih odluka. Burzovni su indeksi na većini burzi skliznuli jer su ulagači brzo povukli dio svog uloženog kapitala. Dužnosnici Europske središnje banke već upozoravaju da bi povećanje carina naštetilo rastu globalnog gospodarstva, ponajprije u vidu ponovnog rasta inflacije.
‘EU je u lošijoj poziciji jer ovog trena ima 160 milijardi eura suficita u trgovini sa SAD-om. Naravno da bi carine smanjile atraktivnost i konkurentnost europskih proizvoda te bi europski izvoznici mogli prebaciti sve na leđa američkih kupaca, što bi bila loša vijest za europsko gospodarstvo. U tom scenariju toga ne bismo bili pošteđeni ni mi u EU i u Hrvatskoj’, upozorio je ranije profesor političke ekonomije na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Kristijan Kotarski.
Iako su se europski financijski dužnosnici oglasili i dali svoje načelno mišljenje o potencijalnim Trumpovim carinskim mjerama, konkretni potezi, poput nedavnog povećanja carina na uvoz automobila iz Kine, unutar europske zajednice još nisu na pomolu.
Trump je prvi na potezu
Kako smo doznali od izvora dobro upoznatog s europskim ekonomskim politikama, zapravo je pitanje hoće li Trump zaista krenuti s takvim mjerama prema Europi. Na tragu je to mišljenja profesora Kotarskog, a on je istaknuo da Trumpovi pristaše drže da riječima kupuje što bolju ekonomsku poziciju SAD-a u svijetu.
‘Neki koji ga favoriziraju kažu da je dobar pregovarač i da retoriku podizanja carina koristi kao alat pritiska na trgovinske partnere kako bi dobio što bolje uvjete za američko gospodarstvo te da se diči svojom tradicijom sklapanja poslova, naravno aludiram na njegovo vrijeme i nekretninske poslove’, rekao je Kotarski, dodajući da ipak ne možemo znati koliko Trump ozbiljno misli provesti sve to.
Jednako neznanje vlada i u europskim centrima moći. Čini se da će pregovore o carinskoj politici s novom američkom administracijom voditi nova europska administracija. Naime u prosincu počinje mandat novom sazivu Europske komisije, u kojoj će na bitnijim funkcijama ipak biti neka poznata lica. S druge strane, Trumpova inauguracija kao američkog predsjednika održat će se u veljači, iako on već sad slaže svoj kabinet.
Zanimljivo je to što u krugovima europskih ekonomskih dužnosnika najavu carina gledaju kao nastavak ‘trgovinskog rata’ između SAD-a i Kine, iako su se carinama na kineska vozila i oni pridružili tom ‘sukobu’. Barem zasad nije izvjesno to da bi EU mogao uzvratiti, makar najavom većih carina SAD-u.
‘I Bidenova je administracija znala biti teška za pregovore. No početna točka je angažman sa SAD-om i rasprave o situaciji, ne samo trgovinskoj, već i o Ukrajini. Trebamo biti spremni na sve situacije‘, otkrio nam je izvor upoznat s razmišljanjima vodećih ljudi EU-a o ovom pitanju.
Adut u europskom rukavu
No predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen poručila je da planira smanjiti ovisnost o ruskom ukapljenom plinu te ga zamijeniti američkim.
‘Još uvijek dobivamo puno LNG-a preko Rusije, iz Rusije. I zašto ga ne bismo zamijenili američkim LNG-om jer je jeftiniji i snižava naše cijene energije’, prenosi njezine riječi Bloomberg, uz opreznu opasku da u razgovorima s Trumpom nije bilo detalja o LNG-u te da je to ‘nešto o čemu možemo razgovarati’.
Izvoz LNG-a iz Sjedinjenih Američkih Država, inače drugog najvećeg dobavljača tog energenta za EU, mogao bi postati ključni adut u potencijalnom sporazumu između Bruxellesa i Washingtona te omogućiti povećanu opskrbu Europe energijom u zamjenu za sprječavanje uvođenja visokih carina na europske tvrtke, što najavljuje Trump. Europski dužnosnici ističu da bi povećan uvoz američkog LNG-a mogao igrati važnu ulogu u smanjenju ovisnosti kontinenta o ruskim energentima, pa i njihovom pojeftinjenju, ako se obistini drugo Trumpovo obećanje o smanjenju cijena energije za pola, a istovremeno bi to smirilo njegovu zabrinutost oko trgovinskog deficita.
‘Poziv na buđenje’
Na prošlotjednom samitu vođa zemalja članica EU-a u Budimpešti na dnevnom su redu, između ostalog, bile globalna trgovina i ekonomska sigurnost. Upravo se Trumpov povratak na vlast smatra jednom od velikih prijetnji suverenitetu EU-a.
‘Europljani doista imaju nož pod grlom. Izborni rezultat prisiljava EU da otvori oči. Možda se u situacijama poput ovih stvari doista mogu pokrenuti’, rekao je politički analitičar Sebastien Maillard s Instituta Jacques Delors, a sličnog je razmišljanja nedavno bio i Dario Hrebak.
‘Ali definitivno, ovo je zadnji poziv, ali zadnji poziv za buđenje Europe. Morat će Europa isporučivati puno konkretnije, jasnije politike, a ne samo pričati o njima’, rekao je nedavno u HRT-ovoj emisiji ‘Otvoreno‘.
Scena.ba
