Peti D Business Leadership Summit, koji je utemeljio stručnjak za osobnu i profesionalnu transformaciju Siniša Drobnjak, održat će se od 21. do 23. studenoga 2024. u Zagrebu. Jedan od govornika bit će suradnik NASA-e Stijn Thoolen, liječnik i fiziolog, te autor niza znanstvenih članaka.
Na konferenciji u Zagrebu sa svoja dva brata, Jasperom i Robertom, održat će govor o obiteljskim vrijednostima, rušenju granica i kako odvažno skrenuti s unaprijed definiranih staza kako biste slijedili vlastitu strast.
Stavovi ili mišljenja izražena u ovoj elektroničkoj poruci isključivo su stavovi i mišljenja doktora Stijna Thoolena i ne odražavaju stavove NASA-e.
Proveli ste 13 mjeseci u istraživačkoj stanici Concordia na Antarktici. Recite nam nešto o tom iskustvu.
– Europska svemirska agencija odabrala me za provedbu istraživanja o tome kako se ljudi prilagođavaju ekstremnim životnim uvjetima Antarktike. To je jedna od najudaljenijih lokacija na Zemlji, a posada od 12 ljudi bilo je izolirana od ostatka svijeta 13 mjeseci. Uz ekstremnu hladnoću i tri mjeseca bez sunčeve svjetlosti osjećao sam se gotovo kao da živim na drugom planetu. Ali upravo to je i bilo toliko intrigantno u tom iskustvu. Bilo je vrlo posebno i svaki dan, samim pogledom kroz prozor, podsjetio sam se na taj privilegij.
Baš kao u svakodnevnom životu, imali smo radni tjedan na stanici. Kad ne bi radio, išao bih u teretanu, da ostanem fizički aktivan, ili bih čitao i učio nešto novo, da bih ostao mentalno aktivan. Također sam uživao u fotografiji i povezao se s tom posebnom okolinom. Zajedno s posadom imali smo svakodnevne ručkove i večere koje je pripremala naša kuharica, a dosta vremena posvetili smo organiziranju manjih društvenih događaja.
Gledali bismo filmove, igrali igrice (Mario Kart bio je apsolutni favorit) ili ponekad pretvarali različite lokacije na stanici u scenu za zabavu (volio sam misliti da je to najekskluzivnija diskoteka na svijetu). Postoji čak i godišnji antarktički filmski festival na kojem postaje diljem kontinenta, iz zemalja diljem svijeta, dijele svoje videokreacije. Meni su ta druženja bila možda i najvažnija jer su, osim stvaranja lijepih uspomena, pomogla u održavanju zdravog timskog duha.
Život na postaji bio je zanimljiv u smislu da smo bili izazvani stresnim okruženjem i morali smo raditi u maloj grupi ljudi s vrlo različitim pozadinama. Trebalo je uložiti određeni napor da ostanemo zdravi kao pojedinci, ali i da zadržimo čvrstu koheziju unutar posade. S druge strane, život u postaji bio je jednostavan. Jer osim nas samih kao posade i brige o tome da budemo sigurni, nije bilo puno toga o čemu smo morali razmišljati. Nisam čak morao trošiti novac.
U tom smislu, život na Antarktici djelovao je oslobađajuće i definitivno je pripremio pozornicu za mnogo zabave! Sve u svemu, osjećao sam da je moja godina na Antarktici prošla nevjerojatno brzo. Bila je to vrlo zanimljiva i uzbudljiva.
Koja je najvrednija lekcija ili znanje koje ste stekli radeći za NASA-u?
– Jedna od stvari koje sam primijetio otkako sam prije godinu dana počeo raditi u NASA-i jest jaka kultura sigurnosti i ublažavanja rizika. Naš tim provodi znanstvena istraživanja i pruža ekspertizu o ljudskom zdravlju i performansama u svemirskim odijelima, što uključuje misije Međunarodne svemirske postaje, ali i putovanja na Mjesec, i konačno na Mars. Zbog istraživačke prirode našeg rada u NASA-i, s mnogim stvarima se prvi put susrećemo. To može biti izazovno i često ne bez rizika. Ali to ne znači nužno da ne bismo trebali težiti takvim ciljevima.
Kritičkim razmišljanjem o rizicima i opasnostima možemo postaviti mjere zaštite koje nam daju samopouzdanje da nastavimo s istraživanjem i pomognemo astronautima da sigurnije obavljaju svoje misije. Volim o tome razmišljati kao o ciklusu rasta: kroz istraživanje ćemo učiti i steći nove uvide, a ti će nam uvidi zauzvrat pomoći da shvatimo kako se bolje nositi s rizicima, pa da možemo istraživati još dalje.
Recite nam nešto o izlasku iz zone komfora. Što to znači za vas?
– Za mene je izlazak iz zone komfora poput istraživanja. Pruža vam priliku za učenje i rast. Bio sam u mnogo neugodnih situacija u svom životu – fizički, mentalno, društveno – i, gledajući unatrag, jako sam zahvalan na tim trenucima.
Volim razmišljati o svemirskim letovima na isti način: za mene je to najsnažnija verzija izlaska iz zone udobnosti. Doslovno idemo dalje od svijeta koji već poznajemo kako bismo stekli nove perspektive i naučili o sebi živeći na tom malom planetu. Zato toliko volim svemirske letove. A u svijetu fiziologije i medicine, proučavanje utjecaja ekstremnih okolišnih uvjeta ili bolesti, ako hoćete, često nam pomaže razumjeti kako tijelo funkcionira u normalnim uvjetima. Princip je sličan.
Što mislite o nadolazećim tehnologijama i njihovu utjecaju na ljudski um? Koje su, prema vašem mišljenju, pozitivne strane, a koje su opasnosti s kojima ćemo se susresti?
– Mislim da tehnologija ima ogroman potencijal da pomogne ili ukloni neugodan posao, omogućujući nam da živimo život koji smatramo ugodnim. Mislim, primjerice, o našem napretku u zdravstvu, transportu, navigaciji ili komunikaciji. I tko zna, možda bi takve tehnologije mogle osloboditi prethodno zauzet prostor u mozgu kako bismo mogli razviti nove vještine i sposobnosti te raditi stvari koje prije nismo mogli. Baš je uzbudljivo!
Ali s razvojem tehnologije čini se da smo sve više izloženi ogromnim količinama informacija, na načine s kojima se naši mozgovi i tijela još nisu naučili nositi. Volim misliti da smo još uvijek programirani živjeti više poput lovačko-sakupljačkog načina života, a promjene tijekom proteklih desetljeća događaju se tako brzo da se ne uspijevamo prilagoditi. Možda to pomaže u objašnjenju, barem djelomice, porasta problema s mentalnim zdravljem s kojima se naš svijet suočava.Vjerujem da nam je velik dio informacija koje svakodnevno probavljamo puno manje relevantan nego što se čini. To doista može ometati čovjeka, a ponekad mi se čak čini da svi pokušavaju zgrabiti dio moje pažnje, vjerojatno iz razloga koji i nisu u mom interesu. Dakle, u ovom ‘dobu informacija‘, vjerujem da je to mjesto gdje leži naš najveći izazov: naučiti reći ‘ne‘ i biti selektivan u informacijama koje obrađujemo, tako da nam one zapravo koriste. Ako možemo smanjiti informacijsku buku, mislim da tehnologija ima mnogo više za ponuditi nego što trenutno nudi.
