AMERIČKI predsjednik Donald Trump, koji će u lipnju napuniti 80 godina, u javnim nastupima sve češće djeluje nesuvislo, uz nejasan i nepovezan govor, povremene besmislene ispade i propuste u pamćenju.
Uz činjenicu da se okružio ljudima koji ga ne propituju nego mu isključivo povlađuju, te u kontekstu rata koji su Sjedinjene Države s Izraelom pokrenule protiv Irana, takvo ponašanje najmoćnijeg čovjeka svijeta postaje ozbiljan rizik za cijeli svijet.
U par minuta sam sebi više puta uskače u usta
Trumpovi problemi postaju sve očitiji. CNN je emitirao prilog u kojem je prikazao montažu izjava predsjednika Donalda Trumpa s njegove nedavne konferencije za novinare, ističući kako je sam sebi proturječio nekoliko puta u samo nekoliko minuta. Tema Trumpovih izjava bila je američka strategija prema Iranu i formiranje međunarodne koalicije za osiguranje Hormuškog tjesnaca.
CNN je prikazao niz Trumpovih izjava s pripadajućim vremenskim oznakama kako bi ilustrirao nedosljednost. U 12:21 Trump je rekao: “Neće biti uz nas ako nam ne zatreba pomoć. To govorim već dugo.” Nedugo zatim, u 12:53, izjavio je: “Imamo neke koji su doista oduševljeni. Već dolaze.” Minutu kasnije, u 12:54, dodao je: “Ne radi se o nuždi. Da jest, radilo bi se o jednom od velikih igrača.”
Proturječja su se nastavila i u idućim minutama, u kojima je istodobno tvrdio da SAD-u pomoć saveznika nije potrebna, ali i da bi želio da pomoć dođe.
Govorio da je rat gotov pa se predomislio
Glavna vijest prošlog tjedna bila je da se čini kako bi rat mogao biti gotov, barem ako je suditi po Trumpovim izjavama. U telefonskom intervjuu za CBS News, Trump je izjavio: “Mislim da je rat prilično gotov.”
Trumpov komentar znatno se razlikovao od onoga što je rekao kasnije istog poslijepodneva. “Na mnogo smo načina već pobijedili, ali nismo pobijedili dovoljno”, rekao je u govoru republikancima. Nekoliko minuta nakon tog govora, na tiskovnoj konferenciji, Trump je pobjedu ponovno prikazao kao ne tako potpunu. “Nećemo popustiti dok neprijatelj ne bude potpuno i odlučno poražen”, izjavio je.
“Nesposoban je razlučiti fantaziju od stvarnosti”
No ta proturječja samo su dio šire priče. Američka javnost već dulje vrijeme raspravlja o mentalnom stanju predsjednika Trumpa, koji je često ismijavao svog prethodnika Joe Bidena upravo zbog istih pitanja.
Profesorica psihijatrije na Harvardu Judith Herman i profesor psihijatrije na Sveučilištu Columbia Robert Lifton još su 2017. upozorili da je Donald Trump opasan i da se moraju poduzeti drastični koraci kako bi se javnost od njega zaštitila.
Rekli su da zbog njegova nepredvidljivog ponašanja, koje uključuje “stalnu nesposobnost razlučivanja fantazija od stvarnosti” i “paranoične tvrdnje o urotama”, sumnjaju da je sposoban racionalno reagirati u krizi.
Ankete pokazuju sve veću zabrinutost zbog Trumpova mentalnog stanja
Upozorenja iz 2017. danas su još izraženija i odražavaju se i u stavovima javnosti. Nedavna anketa Reutersa i Ipsosa pokazala je da se 61 posto Amerikanaca slaže da je Trump s godinama postao nepredvidiv. Čak se 30 posto republikanaca složilo s tim mišljenjem.
Anketa Reutersa i Ipsosa također je pokazala pad udjela Amerikanaca koji kažu da je Trump “mentalno priseban i sposoban nositi se s izazovima”. Taj je broj pao s 54 posto u rujnu 2023. na 45 posto danas, piše CNN.
Nagle promjene teme, drijemanje na javnim događajima…
Jasno je da više nije riječ o njegovom očitom narcizmu, o kojem se puno govorilo, već o opasnijem obliku kognitivnog posrnuća. Trump je tijekom svojeg opširnog govora u Davosu više puta Grenland nazivao Islandom i lažno tvrdio da su Sjedinjene Države vratile otok Danskoj tijekom Drugog svjetskog rata.
Istodobno su sve češći i slučajevi u kojima tijekom javnih nastupa doslovno zadrijema kao što je to bio slučaj upravo nakon što se hvalio svojom oštroumnošću. Ovo je drugi put u zadnje vrijeme da se Trump bori s umorom tijekom javnog događaja u Bijeloj kući.
Bizarne izjave o vjetrenjačama
Sve su češće i situacije u kojima bez povoda prelazi na potpuno nepovezane teme. Trump je, tijekom prošlogodišnjeg sastanka s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, naglo prešao s rasprave o imigraciji na temu vjetrenjača.
“Druga stvar koju kažem Europi: nećemo dopustiti da se u Sjedinjenim Državama izgradi vjetrenjača. Ubijaju nas. Ubijaju ljepotu našeg krajolika”, rekao je.
“Nagle promjene u razgovoru primjer su kako Trump skreće s teme bez razmišljanja, samo će promijeniti temu bez samoregulacije, bez koherentne priče”, rekao je za The Guardian Harry Segal, viši predavač na Odjelu za psihologiju Sveučilišta Cornell i na Odjelu za psihijatriju na Weill Cornell Medicine.
Izmišlja stvari koje se nisu dogodile
Segal je rekao da je izmišljanje odnosno fantaziranje još jedna karakteristika Trumpovog upitnog mentalnog stanja. “To je kada uzme ideju ili nešto što se dogodilo i doda tome stvari koje se nisu dogodile”, govori.
Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se lani kada je Trump tvrdio da je njegov ujak, pokojni profesor John Trump, predavao Tedu Kaczynskom, poznatom kao Unabomber, ozloglašenom teroristu. To nije istina. “Priča nema nikakvog smisla, ali je ispričana na vrlo topao, refleksivan način, kao da se on toga prisjeća”, rekao je Segal.
Znakovi demencije
U nedavnom intervjuu za New York Magazine, Trump se mučio prisjetiti se imena Alzheimerove bolesti, što je posebno zabrinjavajuće s obzirom na to da bolest karakterizira progresivni gubitak pamćenja, a od nje je bolovao i njegov otac.
Psiholozi tako smatraju da bi Trump mogao pokazivati znakove demencije, te ukazuju da bi njegovi sve kaotičniji i duži govori mogli bi biti simptom logoreje, stanja u kojem osoba kompulzivno govori i teško se drži teme.
U jednom od nedavnih nastupa nije se mogao sjetiti ni iz koje zemlje dolazi njegova supruga, što dodatno ilustrira razinu nepovezanosti u javnim istupima.
Yahoo navodi da Trumpovo bizarno ponašanje ima klinički naziv, dezinhibicija. U članku se navodi da jedan od najranijih i najmanje prijavljenih znakova upozorenja na određene oblike demencije nije gubitak pamćenja, nego dezinhibicija.
Radi se o pogoršanju kontrole impulsa, prosudbe i društvene suzdržanosti koje se često manifestira kao nepromišljeno ponašanje, neprimjeren govor i smanjena briga za posljedice.
Trump se u javnosti sve češće hvali kako prolazi testove kognitivnih sposobnosti. U spomenutom razgovoru za New York Magazine naveo je da je prošao kognitivne testove 2. siječnja i 9. prosinca, što upućuje na to da se njegovo neurološko stanje često procjenjuje posljednjih mjeseci.
Trump se i ranije hvalio svojim rezultatima, tvrdeći da je još 2018. postigao savršen rezultat na Montrealskoj kognitivnoj procjeni (MoCA), alatu za otkrivanje kognitivnih oštećenja.
Dio medija naglasio je da je riječ o jednostavnom testu, zbog čega je njegovo inzistiranje na tom rezultatu bilo predmet podsmijeha.
Problem je što je okružen laskavcima
Čini se da je najveći problem Trumpovo okruženje, odnosno činjenica da je okružen ljudima koji mu hrane ego i stalno mu povlađuju. Urednik Financial Timesa Edward Luce u kolumni naslovljenoj “Trumpovo stanje uma je rizik za cijeli svijet” pisao je upravo kako bi poštena procjena geopolitičkih rizika morala Trumpovo psihološko stanje postaviti vrlo visoko na listu prijetnji.
Luce navodi da to što Trump često laže samo po sebi ne dokazuje iracionalnost. No činjenica da ga se potiče da povjeruje u vlastite laži mnogo je ozbiljnija. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte opisao je Trumpa kao “taticu” koji radi muške stvari kako bi zaštitio obitelj.
Trumpovi najbliži suradnici nadmeću se u hvaljenju predsjednika. Glavna državna tužiteljica Pam Bondi tvrdi da je Trump najveći predsjednik u povijesti SAD-a. Ministar trgovine Howard Lutnick govori o “američkom zlatnom dobu koje je Trump stvorio”. Ministar obrane Pete Hegseth, nakon jednodnevne operacije specijalnih snaga u Venezueli, rekao je da je riječ o “najmoćnijem vojnom napadu, rekao bih, u svjetskoj povijesti”.
Autor analizira mogućnosti da se predsjednika smijeni, navodeći da oni koji se uzdaju u 25. amandman, ustavni mehanizam za uklanjanje predsjednika nesposobnog za dužnost, zapravo žive u iluziji. Ističe da taj postupak zahtijeva suglasnost potpredsjednika, a teško je zamisliti da bi JD Vance to napravio kad mu politička budućnost počiva upravo na lojalnosti Trumpu.
Luce zaključuje da ljudi koji mu govore ono što želi čuti, a ne ono što mora znati, igraju opasnu igru.
Riječ je o situaciji u kojoj najmoćniji čovjek na svijetu donosi impulzivne i iracionalne odluke bez jasne strategije, uz vidne znakove gubitka koherentnosti. A činjenica da je u jeku rata s Iranom okružen ljudima koji mu se ne usuđuju proturječiti čini sve skupa iznimno opasnom kombinacijom.
Scena.ba
