Ruski bloger UAV Developer je početkom rujna u objavi otkrio novo ukrajinsko tajno oružje: fitilj bombe na dronu s laserskim senzorom koji mjeri udaljenost do mete. “Bilo tko tko je imao laserski metar zna o čemu govorim”, kaže UAV Developer, naglašavajući kako ova nova naprava može detonirati bombu na bilo kojoj željenoj udaljenosti od mete, prenosi index.
Bloger ga opisuje kao jednostavan uređaj bez nekakve posebne tehnološke magije. Ipak, iskustva još iz Drugog svjetskog rata mogu nam pokazati koliko efikasno može biti ovakvo oružje. Bloger naglašava i kako komplicirana ruska birokracija sprječava da i druga strana nabavi išta slično, piše Forbes.
Ukrajinci su pokazali kako imaju rijedak talent za stvaranje novih fitilja za staro oružje. Najpoznatiji je možda “Johnny” ili Jonik, pričvršćen na sovjetske protutenkovske mine PTM-3. Originalni fitilj jednostavni je prekidač koji funkcionira samo kada tenk prijeđe preko njega, dok Johnny dodaje i mangetometar i brzinomjer.
Magnetometar detonira minu kada je u blizini veliki metalni objekt, zbog čega ona eksplodira kada tenk prijeđe pored nje, bez kontakta. Brzinomjer znači da minu detonira svaki pokušaj njenog premještanja.
Analitičar Roy na Twitteru/X-u zabilježio je još nekoliko fitilja na minama na dronovima koji imaju odgodu vremena i magnetske ili druge senzore. Dronovi te mine postavljaju na cestama daleko iza neprijateljskih linija.
“Ukrajina sustavno minira ruske logističke rute do 15 kilometara duboko, već mjesecima, postavljajući raznorazne mine,” kaže Roy. “To čine noću uz pomoć teških dronova i vrlo su efikasni pri uništavanju laganih vozila.” Fitilj s laserom predstavlja dodatnu razinu sofisticiranosti. Iako se može koristiti za različite mine, najviše se vezuje s direktnim udarima na mete kako u zraku, tako i na tlu.
“Ukrajina sustavno minira ruske logističke rute do 15 kilometara duboko, već mjesecima, postavljajući raznorazne mine,” kaže Roy. “To čine noću uz pomoć teških dronova i vrlo su efikasni pri uništavanju laganih vozila.“
Fitilj s laserom predstavlja dodatnu razinu sofisticiranosti. Iako se može koristiti za različite mine, najviše se vezuje s direktnim udarima na mete kako u zraku, tako i na tlu.
Najtajnije oružje
Rad o američkom zapovjedništvu mornaričkih pomorskih sustava naglašava kako je fitilj koji mjeri udaljenost, uz radar i nuklearnu bombu, jedno od najizvanrednijih tajnih oružja Drugog svjetskog rata. Tada ga se nije smjelo nazivati pravim imenom, već su ga zvali VT (eng. Variable Time) fitiljem kako bi zavarali neprijatelja o načinu na koji funkcionira.
Granata koja može “osjetiti” metu i eksplodirati u blizini efikasnija je od one koja eksplodira u kontaktu. Teško je pogoditi zračne mete u pokretu, što znači da je granata koja eksplodira u dometu veliki napredak. Kada je riječ o metama na tlu, granata koja eksplodira pri udaru u tlo potroši veliku većinu svoje eksplozivne snage na stvaranje kratera i većina šrapnela ne pogodi metu. Granata koja eksplodira u zraku i fragmentima zaspe tlo mnogo je smrtonosnija.
Originalno rješenje bio je fitilj s odgodom vremena koji bi detonirao eksploziv nekoliko sekundi nakon ispaljivanja. To je funkcioniralo kada su vojnici imali vremena prilagoditi periode do detonacije. Za protuzrakoplovnu vatru otvaralo je kratak vremenski prozor, a pri ispaljivanju su vojnici morali točno procijeniti kada će meta biti u tom prozoru.
Fitilj koji detonira eksploziv u blizini mete riješio je taj problem emitirajući radio puls i detektirajući povratni. Minijaturni radar mogao se postaviti da eksplodira na zadanoj udaljenosti od mete. Protiv letjelica bio je čak četiri puta efikasniji, a smatra se da je spasio tisuće života na Pacifiku.
Ovi fitilji koristili su se i na tlu, a američki predsjednik Eisenhower bio je toliko impresioniran da je često strahovao što se moglo dogoditi da ih je prvo razvila neprijateljska strana: “Da su Nijemci uspjeli usavršiti i koristiti ovo novo oružje šest mjeseci prije nas, naša invazija Europe pokazala bi se izrazito teškom, možda i nemogućom.”
Ovi fitilji i danas se često koriste, ali oni su skupi i teško ih je proizvesti. Ukrajinski proizvođači dronova trebali su osmisliti nešto jednostavnije što mogu proizvoditi sami.
Lasersko oružje
Jeftini laseri znače da sada možete laserski metar kupiti za manje od 20 dolara, a ukrajinski inženjeri su, čini se, primijenili istu tehnologiju. “Mikrokontroler ATmega328, pojačivač, MOSFET-i – sve je standardno,” kaže UAV Developer. “Treba obratiti pozornost na to da su Ukrajinci na pravom putu za elektrifikaciju streljiva.”
Naglašava kako fitilj ima i dodatni detonator pri kontaktu, u slučaju da laserski sustav zakaže. Istovremeno, naglašava UAV Developer u dodatnoj objavi, Rusija nema ništa slično takvim fitiljima jer su ljudi koji vode proces nabave, kaže, idioti.
UAV Developer kaže kako je upoznat s najmanje četiri slučaja u kojima su pojedinci kontaktirali rusko ministarstvo obrane s proizvodima sličnim fitilju “Johnny”, ali odbijeni su jer birokrati ne vole kompleksne elektronske sustave, bez obzira na njihovu pouzdanost.
“Razlika između idiota i ne-idiota je to što idioti ne razumiju stvari oko sebe i nemaju želju da ih razumiju,” kaže UAV Developer. “Svi ti programi, ti vražji tranzistori, njih plaše.” Rezultat je taj da Ukrajinci imaju Johnnyja i “100-500 vrsta detonatora“, dok Rusi imaju “štap s prekidačem i zadovoljne idiote.“
Scena.ba
