NAJNOVIJI ukrajinski upad na ruski teritorij, koji traje već tjedan dana i ne pokazuje znakove posustajanja, zorno pokazuje koliko je zapravo krhka Rusija Vladimira Putina.
Prije dva mjeseca, dok su se ruske snage slijevale u regiju Harkiv i jurile prema drugom najvećem ukrajinskom gradu, u Kijevu su sa zabrinutošću promatrali vlastite granice i razmišljali o tome gdje bi još Rusija mogla pronaći ranjivosti. No umjesto toga, čini se da je Ukrajina pogledala kartu, zaključila da je Rusija jednako izložena i vratila joj istom mjerom.
Kakav god bio konačni ishod ukrajinske invazije na Rusiju, isprva zbunjujuća, možda čak i nepromišljena odluka Kijeva da pošalje tisuće vojnika u regiju Kursk i dalje donosi značajne dividende.
Po drugi put u nešto više od godinu dana jugom Rusije maršira neprijateljska sila, a Vladimir Putin vrlo malo može učiniti po tom pitanju. Prošlog lipnja bili su to domaći odmetnuti Wagnerovi plaćenici, koji su krenuli u Rostov i dalje, kako bi odrubili glavu ruskom vojnom vrhu. Sada je to ukrajinska vojska, koja tvrdi da je zauzela oko 1000 četvornih kilometara ruskog teritorija.
Iako se radi o blago preuveličanoj brojci (Institut za ratne studije navodi 800 četvornih kilometara, a sami Rusi oko 500), nema sumnje da se radi o značajnom upadu. Sama činjenica da ukrajinski zapovjednik Oleksandr Sirski može javno iznijeti takvu tvrdnju je izvanredna pobjeda u informacijskom ratu.
“Odvažno, briljantno”
“Odvažno, briljantno, lijepo”, riječi su kojima je američki republikanski senator Lindsey Graham opisao ukrajinsku operaciju tijekom jučerašnjeg posjeta Kijevu. Američki demokratski senator Richard Blumenthal nazvao je to “povijesnim” i “seizmičkim probojem”.
Wagnerov marš na Moskvu i ukrajinski upad u Kursk su nevjerojatno slični jer razotkrivaju jaz između one nepobjedivosti koju Kremlj pokušava projicirati i stvarnosti njegove moći, koja je itekako oronula. I dok se pohod šefa Wagnera Jevgenija Prigožina na Moskvu raspao kada je bivši kuhar konačno shvatio da je ostao sam i pritom razbjesnio Putina, ukrajinske snage ne zadržava ništa osim vlastite ambicije i linija opskrbe.
Ruska netransparentnost ide u prilog Ukrajini
Ukrajinsko munjevito napredovanje još je jedan primjer spretnosti i mobilnosti njihovih snaga. S druge strane, Rusi preferiraju spore, višemjesečne napade na isto mjesto. Namjerno je nejasno gdje se točno nalaze ukrajinske snage. Videozapisi se pojavljuju iz gradova desecima kilometara unutar Rusije, ali bez konteksta.
Također nije jasno gdje se ukrajinske snage ukopavaju, a gdje samo jure naprijed. Nedostatak transparentnosti u ruskom sustavu – gdje se pogreške i problemi skrivaju umjesto da se izravno rješavaju – ide u prilog Kijevu. Malo je vjerojatno da Moskva, pa čak i guverner Kurska, ima jasnu sliku nereda u kojem se našla.
Loše vijesti za Rusiju
A vijesti koje Kremlj dobiva su neuobičajeno loše. Kada je vršitelj dužnosti guvernera Kurska Aleksej Smirnov rekao Putinu na državnoj televiziji u ponedjeljak da je 28 naselja pod ukrajinskom kontrolom, da je sudbina 2000 ljudi nejasna, a 121.000 stanovnika evakuirana, vjerojatno je i taj trenutak bio namješten i unaprijed snimljen, kao i većina Putinovih televizijskih sastanaka.
Ali kakva je korist od toga? Putin i dalje pokušava igrati ulogu cara koji odlučuje o svemu u vojsci, unatoč tome što ga je još prošle srijede šef glavnog stožera vojske Valerij Gerasimov uvjeravao da je ukrajinsko napredovanje zaustavljeno.
Sad su ključna dva pitanja
Ostaju dva pitanja. Prvi se odnosi na konačnu sudbinu ukrajinskog upada. Namjeravaju li pokušati zadržati i najmanji dio terena? Namjeravaju li nastaviti upadati u nebranjeni teritorij? I koliko je vatrene moći, ljudstva i dragocjene opreme koju isporučuje Zapad Ukrajina sprema potrošiti na to?
Uspješnost i korist od upada su manje upitne nego prije tjedan dana, kada je prvi put pokrenut. Ukrajinci su Putinu okrvavili nos. Ali ukrajinska završnica mora biti pažljivo osmišljena kako bi Kijev kapitalizirao na neupitnom uspjehu.
Drugo pitanje glasi: kakav utjecaj upad u Kursk ima na izazovniju, ukrajinsku liniju fronta u Donbasu? Tijekom prošlog tjedna uspjehe iz regije Kursk pokvarile su loše vijesti iz Torecka i okolice Pokrovska, gdje ruske snage nastavljaju svoje skupo, krvavo, ali neumoljivo napredovanje. Koliko god selo bilo malo, Rusi nastavljaju napadati.
Što sad?
Zasad ukrajinska nada da će operacija Kursk dovesti do povlačenja boljih jedinica iz Donbasa tek treba uroditi velikim plodom. Kako nastavljaju pristizati slike slabo obučenih čečenskih vojnika koje Ukrajinci masovno zarobljavaju u Kursku, jasno je da je Rusija poslala svoje manje učinkovite jedinice u borbu. Kremlj bi mogao odlučiti promijeniti taj pristup.
Putin je operaciju u Kursku povjerio FSB-u, unutarnjoj sigurnosnoj službi koja kontrolira i graničnu stražu, koja je pokrenula “protuterorističku operaciju”. To se ranije koristilo za borbu protiv islamističkih pobunjenika, a ne za kolone ukrajinskih oklopnih vozila. I to je možda bilo vrlo kratkovidan potez.
Nedostatak ljudstva
No uskoro će se pojaviti problem za Kijev. Gdje će ovaj upad ostaviti ukrajinske snage za mjesec dana? Je li se posljednjih mjeseci govorilo o manjku ljudstva zato što su potajno držali snage u rezervi za upad u Kursk? Izvlače li iz tog napretka dovoljno veliku prednost da se promijeni ruska percepciju Ukrajine kao poražene? Navodi li napredak zapadne saveznike na pomisao da se potpora doista isplati?
Koliko god Ukrajina učinkovito odgovorila na ova pitanja, Rusija je već drugi put u 15 mjeseci grubo ponižena. Prvo su to učinili Putinovi lojalisti, a ovaj put je to njegov FSB, koji nije mogao zadržati kontrolu nad granicama.
Kijev zna da ne može ući u razgovore s Rusijom bez čvrste ruke, s obzirom na to da je krajnje obmanjujući pregovarački stil Kremlja dokazao da Rusi jednostavno odugovlače osim ako hitno ne trebaju nešto od druge strane.
Razbijena ideja o nepobjedivosti Kremlja
Ipak, čak i ako Ukrajina ima samo polovicu od 1000 četvornih kilometara, koliko tvrdi da ima, do jeseni ima tek nešto više od šest tjedana, a s njom i stiže i mulj te usporeno kretanje na bojnom polju.
Ukrajina sljedećoj zimi može pristupiti s boljom perspektivom. U najmanju ruku, ideja o neranjivosti Kremlja, koja je prvi put slomljena u neuspjehu početke invazije i raspadu ideje o padu Kijeva u tri dana, razbijena je po treći put u ovom ratu.
Scena.ba
