Na lokalitetu u Slipčićima kod Mostara na kojem tvrtka Ecco Solar Energy iz Čitluka u vlasništvu dviju kćeri odbjeglog kriminalca osuđenog u Hrvatskoj, Zdravka Mamića, Ive i Lucije, te vlasnika Premier kladionica Renata Koraća upravo se odvija teški kulturocid i uništavanje povijesne baštine BiH.
Na lokalitetu u Slipčićima kod Mostara na kojem tvrtka Ecco Solar Energy iz Čitluka u vlasništvu dviju kćeri odbjeglog kriminalca osuđenog u Hrvatskoj, Zdravka Mamića, Ive i Lucije, te vlasnika Premier kladionica Renata Koraća upravo se odvija teški kulturocid i uništavanje povijesne baštine BiH.
Kameni tumuli zastupljeni su u velikom broju na području cijele Hercegovine. Grobni tumuli (gomile) podizani su u čast jednog ili više pokojnika, na mjestima povoljnim za njihovu izgradnju i obavljanje pogrebnih rituala. Dimenzije tumula kreću se od nekoliko metara pa do 30 m u promjeru baze, koja može biti kružnog, eliptičnog ili nepravilnog oblika.
Tumul (latinski naziv za humak ili manje brdo), još i gromila i mogila (engleski: barrow; njemački: Hügelgrab; ruski: kurgan; irski: cairn; velški: carnedd; škotski: càrn; portugalski: mamoas) je veći ili manji zemljani ili kameni humak pod kojim se nalazi jedan ili više grobova.
Uglavnom potječu iz brončanog doba, a sve dosadašnje generacije koje su nastanjivale ovo područje, znale su da ovi Ilirski grobni humci imaju veliku povijesnu vrijednost, te ih nisu uništavali i dirali.
Prema zakonskim propisima tumuli se moraju sačuvati i morala bi se spriječiti njihova devastacija.
Ove nadgrobne spomenike, svojevrsna mala groblja počeli su uništavati investitori u sada već propali biznis proizvodnje smilja, a nastavljaju ih uništavati solarni tajkuni.
Tumuli su se počeli podizati nad grobovima velikodostojnika, prije više od 4000 godina, a sahranjivanje na tim mjestima nerijetko je nastavljeno i u doba Rima i Srednjeg vijeka. Gomile ili tumuli milenijima su se iznimno poštovale, a danas su se našle na putu bagerima.
Posebice vrijednim čini ih podatak da se mogu naći uglavnom na području Hercegovine i Dalmacije. Milenijima su dakle, štićene i štovane, to jest nitko ih nije rušio do naše civilizacije, a onda su se umiješali razni Mamići i Koraći.
Zakonski propisi
Ukoliko se u njihovoj blizini i izvode građevinski radovi, oni se se moraju izvoditi pažljivo, a dijelove na kojima su evidentirani tumuli je potrebno podvrgnuti postupku zaštitnih arheoloških iskopavanja ili preprojektirati pozicije postavljanja solarnih panela kako arheološki lokaliteti ne bi bili ugroženi, oštećeni ili uništeni.
U slučaju da se na gradilištu uoče arheološki lokaliteti potrebno je zaustaviti radove i obavijestiti nadležni Zavod za zaštitu spomenika. Nadalje, radove je potrebno izvoditi na sigurnom odstojanju od arheoloških lokaliteta uz stalni stručni arheološki nadzor.
Evidentno je da investitori na Slipčićima nisu poštivali zakonske propise, devastirali su arheološka nalazišta, trajno uništili spomenike kulturne baštine i na koncu nisu iskazali ni minimum poštovanja prema mrtvim kostima predaka.
Nažalost, Slipčići nisu jedina lokacija na kojoj se izvode radovi pripreme za postavljanje fotonaponskih elektrana na kojima se pojavljuje ovaj problem, slično je primijećeno i na Raškoj Gori, također iznad Mostara.
Gotovo sve lokacije solara imaju ovu vrstu konflikta. Investitori za solarne elektrane su naručivali Elaborate o zaštiti okoliša koji uopće nisu tretirali tu problematiku, a nijedan od njih nema Elaborat o preventivnim arheološkim istraživanjima koje su trebali uraditi posebno za za lokacije na kojima su terenskim istraživanjima uočena arheološka nalazišta.
Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa mrtvo slovo na papiru
Brojna od tih nalazišta postoje na terenu ali nažalost iz nekih drugih razloga nisu evidentirana u Arheološkom leksikonu BiH iz 1988. godine. Takva nalazišta je moguće uočiti samo terenskim istraživanjem i pregledom na Google Earth i na novim službenim ortofoto snimcima Federalne geodetske uprave.
U listopadu 2008. Bosna i Hercegovina je postala potpisnica Europske konvencije o zaštiti arheološkog naslijeđa (Sporazum Valletta) i istu ratificirala u listopadu 2010. Postoji i niz drugih konvencija koje se također primjenjuju i kojih se treba pridržavati kao što su Europska konvencija o krajoliku, Okvirna konvencija vijeća Europe o vrijednostima kulturnog naslijeđa za društvo itd.
Kada je riječ o mjerama zaštite arheoloških nalazišta mjere zaštite regulirane su u konzervatorskim podlogama za prostorne/urbanističke planove, odredbama u prostornim/urbanističkim planovima, općim odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Rješenjima o zaštiti kulturnog dobra, dozvolama za arheološko istraživanje i međunarodnim konvencijama koje je ratificirala BiH.
Za zaštićena kulturna dobra mjere su utvrđene Rješenjem o zaštiti. Propisane mjere zaštite arheološkog naslijeđa općeg su tipa: za arheološke lokalitete uslovljavaju se arheološka istraživanja prije građevinskih radova prema uslovima i prethodnom odobrenju nadležnog tijela za zaštitu kulturne baštine; izdavanje prethodnog odobrenja nadležnog tijela za zaštitu kulturne baštine za sve zahvate unutar granica zaštićenog pojedinačnog arheološkog lokaliteta; izrada plana istraživanja i zaštite arheološkog područja, za arheološka područja propisan je arheološki nadzor, prekid radova u slučaju arheološkog nalaza i obaveza obavještavanja nadležnog tijela, obaveza provođenja arheoloških istraživanja u slučaju arheološkog nalaza; izrada sveobuhvatnog programa istražnih i zaštitnih radova na lokalitetima, te sistematično provođenje arheoloških istraživanja za arheološko naslijeđe.
Sve ovo je u potpunosti zanemareno i na Slipčiće su ušli teški strojevi tvrtke Mač graditelj, te započeli bezobzirno uništavanje.
Federalni Zavod za zaštitu spomenika nemoćan da spriječi uništavanje
Službeni upit poslan je na adresu Federalnog ministarstva kulture i sporta, odnosno Zavodu za zaštitu spomenika, od kojeg smo dobili sljedeći odgovor:
“Kulturno-povijesno naslijeđe nije najjasnije definirano kroz zakonsku regulativu. Zavod za zaštitu spomenika sa svojim ograničenim kapacitetima nije u mogućnosti svakodnevno pratiti prostor Federacije BiH. Prioriteti, proizašli iz zakonske regulative, su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine proglašeni Odlukama Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.
Zavod povremeno bude informiran o devastaciji naslijeđa prilikom građevinskih zahvata u prostoru, neovlaštenom iskopavanju ili krađi pokretnih arheoloških nalaza, najčešće kada više nema uvjeta za djelovanje.
Zavod za zaštitu spomenika svim lokalnim zajednicama sugerira da saznanja do kojih se dođe na bilo koji način, dostavljaju inspekcijskim službama općina ili policijskoj upravi na kojoj je primijećena devastacija ili drugi vid nelegalnih ili sumnjivih radnji na dobrima kulturnog naslijeđa. Također, takve informacije se mogu proslijediti službi zaštite naslijeđa kantonalne/županijske razine, zavičajnom muzeju ili sličnoj instituciji u zavisnosti od prostora gdje su takve radnje primijećene. Organi uprave ili institucije kojoj je upućena informacija će nakon obilaska predmetnog lokaliteta utvrditi stanje i prema tome uputiti informaciju za dalje aktivnosti, a sve prema potrebi kako nalaže zatečena situacija na terenu.
Sa saznanjima o devastaciji naslijeđa prilikom građevinskih zahvata u prostoru, neovlaštenom iskopavanju ili krađi pokretnih arheoloških nalaza, za prostor Mostara i okoline, možete se obratiti Zavodu za zaštitu kulturno-povijesne baštine Hercegovačko-neretvanskog županije (zavod.bastina.hnz@gmail.com) ili Muzeju Hercegovine (info@muzejhercegovine.com).
Zavod za zaštitu kulturno – povijesne baštine HNŽ tražio očitovanje od Grada Mostara
Na njihovu sugestiju obratili smo se i Zavodu za zaštitu kulturno – povijesne baštine HNŽ. Odgovor nismo dugo čekali.
“Zavod za zaštitu kulturno – povijesne baštine HNŽ nije izdao Rješenje o suglasnosti za gradnju za FNE Slipčići i FNE Raštani, niti je za predmetne lokacije takvo Rješenje, koje je obavezni dio urbanističke suglasnosti , traženo niti od investitora, niti od nadležne službe za urbanizam. Zavod je dužan izdati Rješenje o suglasnosti za gradnju za investicijske projekte s aspekta zaštite kulturno – povijesne baštine uz obavezan terenski pregled i to nam je redoviti dio posla. U predmetnom slučaju ćemo sukladno Zakonu o zaštiti kulturno – povijesne baštine u HNŽ poduzeti sve zakonski propisane mjere”, napisali su iz ovoga zavoda u odgovoru za Hercegovina.info
Zavod prema informacijama kojima raspolaže Hercegovina.info kako nije sukladno zakonskim obvezama uključen u postupak izdavanja urbanističkih suglasnosti za predmetne solarne elektrane, no službeno je zatraženo očitovanje od Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara na temelju čijih je Urbanističkih suglasnosti ovaj kulturocid i počinjen.
Trenutno nije poznato je li se ovaj Odjel očitovao po ovom pitanju. Ono što znamo je da našim novinarima Grad Mostar odbija dostaviti izdane urbanističke suglasnosti za FNE na ovom lokalitetu, kao i na Raškoj gori.
Kako su mogli graditi na povijesnom nalazištu?
Sama činjenica da grade 36 pojedinačnih elektrana snage ispod 1MW sve govori. Naime, investitori u Federaciji Bosne i Hercegovine koriste zakonske odredbe koje omogućuju izgradnju više solarnih elektrana snage do 1 MW na istom području kako bi izbjegli obavezu pribavljanja energetske dozvole, koja je potrebna za postrojenja snage 1 MW i više.
Investitori sve češće koriste zakonske rupe kako bi ubrzali realizaciju svojih solarnih projekata. Jedan od najčešćih načina za izbjegavanje dugotrajne birokratske procedure jeste izgradnja solarnih elektrana pojedinačne snage manje od 1 MW. Na prvi pogled, ovo se može činiti kao praktično rješenje za brži razvoj obnovljivih izvora energije, ali u praksi dovodi do zaobilaženja ključnih provjera i studija, uključujući one koje se odnose na zaštitu kulturne baštine i arheoloških nalazišta.
Prema zakonskim propisima u FBiH, energetska dozvola nije potrebna za solarne elektrane čija instalirana snaga ne prelazi 999 kW. Time investitori ne moraju prolaziti kroz složene procese dokazivanja tehničkih i ekonomskih kapaciteta za izgradnju većih postrojenja. Ova praksa omogućava im da izbjegnu detaljne analize sigurnosti elektroenergetskog sustava, studije utjecaja na okoliš i javne rasprave koje su obavezne za veće projekte.
U situacijama gdje se zapravo planira gradnja većih solarnih parkova, investitori projekt razvijaju kao niz manjih, formalno odvojenih postrojenja, svako ispod praga od 1 MW. U praksi, ovo je samo administrativna podjela jednog velikog projekta kako bi se izbjegle strože zakonske obaveze.
Za projekte ispod 1 MW nema potrebe za energetskom dozvolom, što znači da:
Investitor ne mora dokazivati dugoročnu stabilnost projekta, odnosno, ne mora pružiti opsežne tehničke i financijske analize.
Smanjuje se broj potrebnih suglasnosti i provjera od strane nadležnih institucija.
Brže se dobija priključak na elektroenergetsku mrežu, jer distributeri nemaju obavezu provesti dubinske analize kapaciteta mreže za manje projekte.
Ovo omogućava značajno ubrzanje investicijskih procesa, ali istovremeno stvara pravnu sivu zonu u kojoj ne postoji jasan nadzor nad stvarnim razmjerima izgradnje.
Jedna od najproblematičnijih posljedica izbjegavanja energetske dozvole jeste zaobilaženje obaveznih arheoloških provjera. Prema zakonima u FBiH, veliki infrastrukturni projekti moraju proći kroz postupak procjene utjecaja na kulturnu baštinu, naročito ako se nalaze na lokacijama od arheološkog značaja.
Međutim, kada investitor izgradi više manjih solarnih elektrana umjesto jedne velike, ovaj zahtjev se često ne primjenjuje. S obzirom na to da se projekti formalno vode kao odvojeni, institucije za zaštitu kulturne baštine nemaju obavezu provesti sveobuhvatne arheološke preglede prije početka radova.
To dovodi do ozbiljnih rizika za uništavanje neotkrivenih arheoloških nalazišta. Solarni projekti često obuhvaćaju široke površine zemljišta, a njihova gradnja uključuje iskopavanje i promjene u strukturi tla, što može dovesti do nepovratnog oštećenja povijesnih slojeva i materijalnih ostataka prošlih civilizacija.
Primjeri iz prakse već pokazuju da su neki solarni parkovi u Hercegovini izgrađeni na mjestima za koje postoji osnovana sumnja da kriju arheološke nalaze. Bez obaveznih iskopavanja i istraživanja prije početka radova, teško je kasnije dokazati da je neko nalazište uništeno. Ova praksa može dovesti do trajnog gubitka kulturne baštine, a da javnost toga nije ni svjesna.
Da bi se spriječila zloupotreba ovih pravila, neophodno je unaprijediti zakonski okvir i uvesti strožu kontrolu nad fragmentacijom projekata. Također, potrebno je osigurati da svi solarni projekti, bez obzira na snagu, prolaze kroz barem osnovnu arheološku procjenu kako bi se zaštitila historijska nalazišta koja još nisu istražena.
Upit smo poslali i Federalnom ministarstvu energije i rudarstva. Zanimalo nas je što je konkretno ovo ministarstvo uradilo po ovom pitanju izbjegavanja ishođenja energetskih dozvola jer se očito radi o namjeri investitora uz podršku županijske i lokalne vlasti da se zaobiđu ove zakonske obveze? Je li ovim činom oštećen proračun Federacije? Kako se određuje tarifa za energetsku dozvolu?
Odgovorili su nam sljedeće: “Želimo da Vam ukažemo na obavezu izdavanja energetske dozvole, shodno članu 42. Zakona o električnoj energiji, da energetska dozvola nije potrebna za izgradnju elektrana instalisane snage manje od 1 MW, pa samim tim i za postrojenja koja su predmet Vašeg upita. Nacrtom Pravilnika o izdavanju energetske dozvole, je bila predviđena naknada za obradu zahtjeva za izdavanje energetske dozvole, koja je korigovana poslije mišljenja od strane nadležnih tijela da svi javni prihodi budu jasno definisani Zakonskom osnovom, a ne Pravilnikom.
Što se tiče okolinskog aspekta za to su nadležna kantonalana ministarstva, i Federalno ministarstvo okoliša i turizma”, stoji u odgovoru ovoga ministarstva.
Koncesijski ugovor za ove solare pogledajte ovdje!
Scena.ba
