Izbori za Europski parlament su okončani, a nakon njih teško da će bilo što u Europi biti isto.
Kako je i Dnevni list u više navrata najavljivao, Europsku uniju je zapljusnuo val ekstremne desnice i nacionalnih populista. Naime, kada je u pitanju uspostava novih struktura stvari će u Uniji vrlo vjerojatno ostati iste – nove čelne ljude EU dati će grupacije koje su to i do sada činili, a to su Europska pučka stranka (EPP), Socijalisti i demokrate (S&D) i Liberali (Renew). Pregovori će vjerojatno biti teži nego ranije, ali za očekivati je pozitivan ishod.
Međutim, osim toga teško da će išta drugo biti isto jer još jednom se pokazao trend značajnog rasta radikalne i ekstremne desnice i populizma. Ukoliko pratimo rezultate po političkim grupacijama, EPP može biti zadovoljan jer je pojačao svoj rezultat za osam mjesta i sada ih imaju 184 (među kojima ima i jedan dio onih koji su knjiški primjer radikala u politici), a i S&D su barem uspjeli približno održati dosadašnji broj zastupnika – 137. Veliki pad bilježe Liberali, čije je zaštitno lice francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji su pali za više od dvadeset zastupnika (sa 102 na 80). Veliki pad bilježe i Zeleni koji padaju za 19 zastupnika (sada će ih biti samo 52).
Krajnja ljevica ima 36, jedan mandat manje nego dosad.
S druge pak strane, krajnja desnica i populisti iz Identiteta i demokratije (ID) (tu se primjerice nalazi stranka premijera Mađarske Viktora Orbana) dobili su devet zastupnika više, pa će u novom sazivu Europskog parlamenta bit će 58 zastupnika ovog bloka. Konzervativci i reformisti (ECR) imaju četiri zastupnika više, te će grupacija gdje su Marine Le Pen, Giorgia Meloni i Geert Wilders imati 73 zastupnika.
Skupina stranaka koje ulaze prvi put u Europski parlament ili za koje se zasad ne zna kojoj će grupaciji pripadati broji 52 zastupnika. U toj su skupini i zastupnici Alternative za Njemačku (AfD), koja je nedavno izbačena iz kluba krajnje desnice ID-a, a koja sama ima 19 zastupnika.
Neovisnih zastupnika po privremenim rezultatima bit će 46, dok ih je dosad bilo 62.
Grupacije u EU i državama članicama
Trend je jasan. Europa ide krupnim koracima ka radikalnoj desnici i populistima. Ne zaboravimo kako su radikalno desne opcije ili u vlasti ili ju podržavaju iz parlamenta u jednoj Švedskoj ili Finskoj (gdje su te opcije ipak doživjele pad podrške za EU izbore), što je do jučer bilo nezamislivo.
Populističina stranka Giorgia Meloni Braća Italije ‘kolo vodi’ u Italiji, a i na EU izborima su odnijeli pobjedu. U Mađarskoj je desnica na čelu s Orbanom neprikosnovena, iako je na izborima u nedjelju doživjela pad i ozbiljnog izazivača u umjerenoj demokršćanskoj opciji Pétera Magyara.
Novu vlasti u Nizozemskoj imat će okosnicu u ekstremnom Wilders, koji je i za EU izborima prošao dobro zauzevši drugo mjesto. Desničar Janez Janša dobio je najviše glasova u Sloveniji, u Grčkoj je pobjedu odnijela vladajuća grčka konzervativna Nova demokratija, ali su rasle i stranke krajnje desnice, austrijska krajnje desno orijentirana Slobodarska stranka (FPO) odnijela je pobjedu u toj zemlju, a sasvim je izvjesno kako će u Austriji činiti glavni stup buduće vlasti. Snažan zaokret u desno se dogodio i u Belgiji zbog čega je tamošnji premijer Alexander De Croo podnio ostavku, a što tek reći za totalni potop Macronov stranke u Francuskoj koju je do nogu potukla krajnja desnica Marine Le Pen (31,5 posto naspram 15,2 posto).
Le Pen je u ‘vatru gurnula’ novi lice – 28-godišnjeg Jordan Bardella, koji je i predsjednik Nacionalnog okupljanja, a zbog kojeg je Macron već raspustio francuski parlament i sazvao nove izbore za 30. lipnja i 7. srpnja. Veliko je pitanje hoće li se Francuska oduprijeti naletu ekstremne desnice na tim izborima. Nešto je drugačija situacija u Njemačkoj gdje su socijaldemokrati tamošnjeg kancelara Olafa Scholza doživjeli potop, ista sudbina je zadesila Zelene, ali je pobjedu odnijela umjerena demokršćanska Unija CDU/CSU s 30 posto glasova, a drugo mjesto u zemlji nosi ultradesna AfD za 16 posto. Teško je vjerovati da AfD u toj zemlji može primirisati vlasti, ali trendovi su svakako zabrinjavajući.
Naravno, u Europi ima i pozitivnih primjera, pa su tako umjerene opcije odnijele pobjedu u Slovačkoj (gdje je na vlasti populista Fico), u Poljskoj je pobjedu odnijela stranka tamošnjeg premijera Donalda Tuska, u Španjolskoj je lijeva koalicija premijera Pedra Sancheza uz bok je desnici i krajnjoj desnici, ljevica je pobjednik u Danskoj…
Kuda plovi europski brod?
Nedvojbeno je kako će se stvari u državama članicama mijenjati, u mnogima na gore. Ali, mijenjati će se u unutar EU jer se sasvim sigurno neće moći ignorirati rast krajnje desnice. Uz to, veliko je pitanje kako će se krajnja desnica i populisti, poput Orbana, ponašati na Europskom vijeću koje je, ruku na srce, jedino relevantno tijelo na kojem se donose krucijalne odluke za EU i cijelu Europi. Izbori za Europski parlament jesu važni zbog toga što Unija pati od demokratskog deficita i to je jedino tijelo koje biraju žitelji na izborima, ali njegov stvarni utjecaj je vrlo, vrlo mali.
I dok među onima koji spadaju u ekstremnu desnicu ima dobar dio njih koji ni sami ne vjeruju u ono što govore, ali su ‘namirisali’ kako će tako najlakše doći do vlasti, radi se o izuzetno opasnim situacijama. Dok oni samo žele na vlast (a da i dođu tamo ne bi znali kako i što treba raditi) svojim izjavama mogu pokrenite čitav lanac negativnih događaja u ionako naelektrisanoj atmosferi u Europi.
Grupe koje ih slijede, mladi birači koji su opravdano razočarani u neoliberalne, globalističke i skandalima obilježene mainstream stanke ‘upijaju’ njihove poruke, ratne pokliče i ksenofobne izjave te je potrebna samo jedna mala iskra da zapali požar u Europi. Naš kontinent, nažalost, u povijesti je imao sličnih iskustava.
A ukoliko ubrzo glavnu riječ u najjačim europskim državama vodili Le Pen i Bardella, Wilders, Meloni, Fico, Janša, Orban, AfD, FPO uz još čitav sijaset populista i eksternih opcija možete računati da je sigurna opklada da EU više neće biti, a kako će se u državama članicama razmetati nacionalnim ponosom, suverenizmom, zaštitom granica, politikama ‘prijatelj-neprijatelj, koketiranjem sa autokratskim načinom vladanja kakav dana imamo u Rusiji… Dakle, savršen recept da ‘požar neslućenim razmjera’ u Europi.
A za to će itekakvu odgovornost ponijeti i desne i lijeve i centrističke mainstream stranke koje su izgradile društvo nejednakih šansi, koje provode pogubne neoliberalne i globalističke politike koje su uništile srednji sloj i od bogatih napravile još bogatije, a od siromašnih još siromašnije, koje na silu guraju određene ideologije i s time idu u krajnjost, za koje se veže čitav niz skandala, korupcije i inih pošasti… Odavno u europskoj politici nisu oni najbolji među nama, poodavno najobrazovaniji bježe od politike kao vrag od tamjana, odavno se odluke donose u nekim drugim gremijima, a ne vladama, parlamentima i drugim institucijama. Na taj način stvorilo se plodno tlo za krajnju desnicu i nacionalne populiste koji su, kako se čini, sada našli i prava lica za pobjede.
Scena.ba
