Za portal Scena.ba, Iva Filipović imala je priliku voditi razgovor sa Valentinom, mladom, perspektivnom i svestranom djevojkom iz Doboja. Valentina hrabro se okušava u različitim granama likovne umjetnosti, no ne bježi ni od dizajna. Kroz stvaranje i kreiranje, ističe kako je najvažnija emocija, a cijelu priču vam donosimo u nastavku.
Valentina Stojanović rođena je i odrasla u Doboju, kao jedino dijete u obitelji. Ima devetnaest godina i već sa svojih 13-14 godina, znala je čime se želi baviti, što je njen odabir srednje škole učinilo veoma lakim. 2020. godine upisala je Građevinsku školu u Doboju, a ove godine stekla je zvanje građevinskog tehničara. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, odlučila je svoje školovanje nastaviti na Univerzitetu u Banja Luci, na smjeru Arhitektura.
Od malih nogu pokazivala je sklonost prema umjetnosti, a njen talent prepoznala je učiteljica još u samim počecima školovanja. Uz podršku roditelja, počela je intenzivnije se baviti slikanjem. To je nešto što se mora voljeti srcem, a njena prva ljubav bila je prema kistovima i bojama. Kao vrlo stidljiva i povučena osoba, priznaje kako je veliki izazov bio predstaviti svoje radove ili stati pred kamere, ali sve te prepreke su prevaziđene uz veliki trud, rad i ljubav.
Sto se tiče njenog stvaralaštva, uvijek je bila realista i kako kaže, boli da svaka slika ima svoju priču i dušu. Realistični pejzaži i mrtva priroda, neizostavan su dio njenog umjetničkog spektra.
”Ponosna sam, jer sam veoma mlada uspjela prepoznati prave vrijednosti, bar se nadam, i krenuti putem koji mi donosi samo lijepe uspomene. Kao sudionik mnogobrojnim izložbama, svaka je za mene bila posebna, ali najponosnija sam na svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom „Fenestra“. Nju sam posvetila svojoj prvoj slici, slici prozora, jer je “fenestra” latinski naziv za prozor. Taj dan sam ostvarila svoj san, nešto što sam priželjkivala kao mala djevojčica, i tada sam shvatila da se trud, rad i upornost zaista isplate.” – navodi Valentina. Pored slikanja i crtanja, kreiranje odjeće je također nešto što voli raditi u slobodno vrijeme.
Sudjelovala je na više od trideset grupnih izložbi, a za projekat „Fenestra“ osvojila je zlatnu medalju na INOSTU-u mladih u Banja Luci. To je bio trenutak kada je stvarno osjetila da umjetnost ima moć da poveže ljude i prenese poruke. Međutim, ističe da je njena najvažnija nagrada podrška obitelji i prijatelja u onome što radi. Važno joj je da prenese poruku o značaju kulture, umjetnosti i lijepog izražavanja, jer smatra da je to odraz nas kao osoba i da samo tako možemo ostaviti trag iza sebe u budućnosti. Veliku pažnju posvećuje humanitarnom radu, te nerijetko prodajom svojih slika doprinosi onima kojima je to najpotrebnije.
”Prijatelji kažu za mene kako sam izuzetno posvećena onome što radim, ali uvijek spremna da pomognem, utješim i nasmijem.’‘ Izuzetno je pozitivna i uvijek nasmijana osoba.
Sada joj je glavni cilj uspješno završiti fakultet, obrazovati se i u konačnici biti što bolji arhitekta.
Valentina je izuzetan govornik, nerijetko se može vidjeti kako vodi programe, recitira i kazuje. Sudionik je brojnih kolonija i manifestacija, kultura i umjetnost su njena prva ljubav, te često ističe kako podržava i cijeni sve mlade umjetnike i stvaraoce. Njena najveća inspiracija i čest motiv su konji, a prema Hercegovini i Trebinju gaji posebnu ljubav.
Njen rad je kombinacija različitih tehnika, a najviše se bavi slikanjem akrilom na platnu i crtanjem olovkom. Voli istraživati različite stilove, ali najviše se oslanja na figurativnu umjetnost. Kroz svoje slike nastoji prikazati emocije, priče i atmosferu koju želi prenijeti gledatelju. Iako radi u različitim medijima, uvijek nastoji zadržati autentičnost i izražavanje svojih unutrašnjih osjećanja.
Svaka izložba, bilo grupna ili samostalna, za nju je posebna. Grupa umjetnika donosi različite perspektive, a to je uvijek inspirirajuće. U grupnim izložbama osjeća zajedništvo i priliku da nauči od drugih, da razmjenjuju ideje i iskustva. Ponekad je izlaganje sa drugim umjetnicima izazov, ali i prilika da se izgradi kao osoba i kao umjetnik. Svaka izložba je nova prilika da proširi svoj rad i komunicira s publikom.
Moda je za nju još jedan oblik umjetnosti, način na koji može izraziti svoju kreativnost na potpuno drugačiji način. Voli kombinirati boje, materijale i teksture, na isti način na koji to čini u slikarstvu. Kreiranje odjeće je nešto što je ispunjava i daje joj još jedan način da spoji umjetnost i funkcionalnost. Na primjer, svoju matursku haljinu kreirala je i sašila sama, što je bio njen način da doda osobnu notu tom posebnom trenutku. Moda joj pomaže da proširi svoje granice kreativnosti.
Kako sama Valentina ističe, najvažnija nagrada za nju nije u materijalnim priznanjima, iako ih svakako cijeni. Najveća nagrada je kada vidi da ljudi reagiraju na njen rad, kada im nešto što stvori izazove osjećaj ili misao. Također, važno joj je da njen rad ima pozitivan utjecaj, te doprinosi društvu, na primjer, kroz humanitarni rad.
”Najvažnija stvar koju bi savjetovala mladim umjetnicima je da vjeruju u sebe i svoj rad. Umjetnost je put koji nije uvijek lak, i postoje trenuci sumnje, ali ako vjeruju u ono što rade, uspjeh će doći. Ne treba se plašiti pogrešaka, jer su one sastavni dio procesa. Važno je raditi na sebi, učiti i biti strpljiv. Najveći uspjeh je kada stvaraju nešto, jer je to odraz njih samih i njihovih osjećanja. Također, umjetnost povezuje ljude, i uvijek treba nastojati biti autentičan i iskren u svom izrazu.” – jasno poručuje Valentina.
Scena.ba
